DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 125 <-- 125 --> PDF |
U zaključcima članka autori preporučuju promjene u gospodarenju panjača skraćivanjem vremena sječe i oču vanjem prirodnih resursa. To je doprinos očuvanju broj nog stanja ptičje faune koja je zajednička vrijednost cijele Europe. Silvio Spano: Šuma za šljuku Unatoč smanjenom ukupnom broju lovaca, u pos ljed nje vrijeme povećava se interes za šljuke, što je potaklo potrebu za boljim saznanjima o čimbenicima koji utječu na život i brojno stanje “šumske kraljice”. Cilj is traživanja, ponajprije je pronalaženje prikladnih mje ra kojima bi se sačuvao do sada još solidan fond ove div ljači. Vrlo malo zakonskih mjera, koje bi pozitivno djelovale na nepovoljne utjecaje se do sada primjenjivao. Francuska, u kojoj lovci odstrijele preko jedan mil. šlju ka godišnje, poduzela je minimalne serije istraživanja, zahvaljujući specijalnom nacionalnom uredu za lovstvo i divlje životinje. Značajnije studije započete su u Danskoj, Engleskoj, Rusiji, Italiji, Španjolskoj i Por tugalu, uz primjenu sofisticirane tehnologije. U prosincu 2006. g. Europska komisija je s aktom DGENVB2 donijela plan gospodarenja šljukom. Polazeći od činjenice da šljuka pripada ugroženoj vrsti, treba poduzeti mjere da se u periodu od 10 godina stvore optimalni uvjeti u područjima gniježđenja i prezimljavanja. Nažalost, ta aktivnost u punom smislu još nije ni započela, osim pojedinačnih korisnih intervencija. Značajno protezanje zone prezimljavanja šljuke u zapadnim europskim područjima kreće se od Britanskog otočja, zapadnim obalama Atlantika, preko Španjolske do cijelog područja Sredozemlja. Sjeverna granica zone prezimljavanja je siječanjska izoterma od 2 oC. Vegetacija tih područja je raznolika, ovisno o biografskoj zoni. Vitalna zona šljuka složena je od dvije Marija Nodilo: zone vezane za godišnji ciklus (reprodukcija i prezimlja vanje), međusobno udaljene tisuće kilometara, a koje šljuke prelijeću za vrijeme migracije. Tim zonama su šljuke sustavno vjerne. Stanište šljuka sastoji se od šumskih područja, gdje borave danju i otvorenih područja gdje borave noću. Optimalne šumske površine su miješane raznodobne listače, naročito u režimu panjača. Povoljno je ako je visina stabala niža od 15 m, s obilnim slojem grmlja. Tlo treba biti pokriveno lako razgradivim listincom i bogato humusom, prikladnim za razvoj mikrofaune, koja je osnova prehrane šumske šljuke. Isprekidane grupe četinjača mogu doprinijeti povoljnoj zimskoj mikroklimi, a manje vodene površine poboljšavaju staništa. Otvorene površine, posebno livade sa stalnim pašarenjem, s vlažnim, ali nepoplavnim zemljištem, bogate glistama (do 1 tona/ha), osiguravaju dobru prehranu. Gr moliki pojasevi, povezani sa šumskim komplek sima, poboljšavaju kvalitetu staništa. U povoljnim uvjetima dnevnog i noćnog ambijenta šljuke će produžiti trajanje zaustavljanja za vrijeme postreprodukcijskog leta. To osiguravaju staništa bogata hranom, zajedno sa čimbenikom sigurnosti. Jasno je, da nitko neće pretvarati visoke šume u panjače zbog pogodovanja stvaranja idealnog staništa za šum ske šljuke, ali se ipak mnogi šumsko-uzgojni radovi mogu prilagoditi ublažavanjem radikalnih zahva ta. Po mla đivanje šuma trebalo bi vršiti na kompleksima od nekoliko tisuća kvadratnih metara, omogućavajući dolazak svijetla radi razvoja sloja grmlja te očuvanja vlažnosti unutar šume, što povećava biološku raznolikost. Frane Grospić ZANIMLJIVOSTI PRIRODNE BAŠTINE OTOKA MLJETA U vlastitoj nakladi (1000 primjeraka) u studenom 2008. god. izašla iz tiska knjiga “Zamimljivosti prirodne baštine otoka Mljeta”, autorice mr. sc. Marije N o dilo. Uz zanimljivosti otoka, kako autorica kaže “namjera je bila predočiti rijetke i ugrožene vrste stanovnicima i posjetiteljima otoka Mljeta, kako bi uočili raznolikost koja ih okružuje, cijenili je i čuvali.” Knji gu su recenzirale doc. dr. sc. Ljerka Regula-Bevilaqua i izv.prof. dr. sc. Marilena Idžojtić. Knjiga ima okvirno 108 stranica i većinom su to fotografije. Fotomaterijal je sakupljan unatrag 20 godina, kako bi jednom bio objavljen i mogao poslužiti za upoz navanje prirodnih vrijednosti otoka Mljeta, za uče nje i promidžbu. U tom dugom razdoblju pronalaženja i fotografiranja, neke endemične i rijetke vrste bilja nađene su na novim lokalitetima, koji do sada nisu bili zabilježeni. U uvodnom dijelu kratko, na dvije stranice opisane su prirodne osobitosti otoka Mljeta kao što su: reljef, klima i biljne zajednice. Spomenuti su autori koji su istraživali vegetaciju i biljne vrste: profesori Lj. Ilijanić, Lj. Regula (1984.), I. Trinajstić (1985. i 1995.), Z. Pavletić (1995.) te A. Alegro, M. Biljaković, S. Bogdanović, i I. Boršić (2003. i |