DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2009 str. 123 <-- 123 --> PDF |
L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti, Firenze) Iz broja 1/2009. siječanj-veljača izdvajamo: Komentar urednika: Gospodarenje faunom i šu mom U prva dva broja časopisa bit će predstavljeni ra dovi prezentirani u povodu “Studijskog dana o gospodarenju faunom i šumom“, održanog 17. lipnja 2008. g. u sjedištu Akademije. Radovi znanstvenika ovog “okrug log stola” predstavljaju razna stajališta o odnosi ma između šumske faune i šume: od onih koji su miš lje nja da divlje životinje oštećuju šumu i da ih treba eliminirati iz šume, do onih koji podupiru ne samo zaštitu faune, već i povećanje njenog brojnog stanja. U sva kom slučaju ne treba zanemariti ovu problematiku. Biološka raznolikost šume ne proizlazi samo iz odnosa šume i krupnih životinja. U šumskom ekosustavu glavni dio raznolikosti očituje se u učešću ostalog biljnog i životinjskog svijeta: bakterije, protozoi, mekušci, člankonošci, gljive i lišajevi. Ti organizmi bitni su za odr žavanje učinkovitosti ekoloških procesa. Ambijentalne i socijalno-ekonomske promjene posljednjih desetljeća ugrozile su dinamičku ravnotežu, koja je bila osnova odnosa između životinjskih populacija i raznog korištenja zemljišta. U odnosu na te promjene, samo detaljne analize mogu dati korisni prilog održivom odnosu između raznih komponenta koji obilježavaju šumske komplekse. Na ovom “Studijskom da nu” prezentirane su važne postavke na tehničkom, znan stvenom i kulturnom planu, s ciljem poboljšanja gos podarenja šumskim kompleksima. Orazio Ciancio, Susanna Nocentini: Gospodarenje šumom i faunom Rasprave o gospodarenju faunom s jedne strane i šumom s druge strane, te sukobi koji često proizlaze iz tih odnosa, posebice kada se radi o operativnim planovima, otežavaju donošenje definicije o održivom gos po darenju šumom i svim njenim komponentama. Problem odnosa između šumske faune i šume očituje se u čestom remećenju ravnoteže i funkcionalnosti ekosustava, iz čega proizlaze rasprave o štetama u šumi. Učinci ljudske aktivnosti tijekom stoljeća, uzrokovali su promjene koje utječu na pojednostavljenje strukture i funkcionalnosti šuma, što se odrazilo na povećanu rasprostranjenost nekih vrsta faune na štetu drugih, koje su goto vo nestale. Drugim riječima, kvaliteta i kapacitet staništa je narušena, što je istovremeno utjecalo na kvalita tivne i kvantitativne promjene raznih životinjskih po pulacija. Ova problematika nije jednostavna, te je potreb no istražiti i korigirati teoretske pretpo stavke o gospodarenju prirodnim sustavima, po sebice šumskim, da bi se na održiv način sačuvala bio loška raznolikost i jamstvo za uravnotežene odnose iz među životinjskih populacija i funkcionalnosti šume. Klasično gospodarenje šumom obi lježeno je linear- nom paradigmom, koja se svodi na odnos zaliha drvne ma se, obnove i kontinuiranog izvora prihoda. Unutar tog odnosa, uzgoj i uređivanje šuma su usmjere ni na trajnost šume preko poduzimanja uzgoj no-teh ničkih mjera, koje jamče obnovu drvne mase i planiranje u vremenu i prostoru s ciljem maksimalne i kontinuirane godišnje proizvodnje. Oslanjajući se na znanstvene analize, ove postavke su dobile zakonsku potporu, stvorivši model “normalne šume“. Taj pristup je u to vrijeme, bez sumnje, regulirao korištenje šume i kočio njenu destrukciju. U svjetlu sadašnjih hipoteza, funkcioniranje šumskih ekosustava zasniva se na drugim načelima, u cilju ostvarenja realno održivog gos po darenja. Klasično šumarstvo zanemaruje učinke, koje uzgojno- tehnički zahvati imaju na šumsku faunu. Autori navode primjer gole sječe i umjetne obnove, gdje je šuma za dugi period ostala bez velikih stabala, a dvopapkari su zbog mladih biljaka morali biti stiješnjeni u malom prostoru s ograničenom mogućnosti prehrane, a da se ne govori o utjecaju ovakve sječe na ostale organizme, koji su ostali bez velikih, osušenih i trulih stabala koji su uvjet za njihov opstanak. Iz toga proizlazi da za postizanje kompleksne učinkovitosti šumskih sustava treba napustiti ograničenu viziju šume, kao isključivu zajednicu stabala komercijalne vrijednosti, već kao ukupnu biološku cjelinu podložnu reakciji na sve promjene. U traženju ravnoteže odnosa između šumske faune i gospodarenja šumom treba imati u vidu dinamiku procesa i utjecaj svih endogenih i egzogenih čimbenika. Šumsko planiranje, a posebno planiranje uzgojnih zahvata, ima važnu ulogu u odnosima šuma – fauna, te uz analizu opisa i prijedloga za uzgojne zahvate u šumi treba uvažiti i gledišta koji se odnose na faunu. Utjecaj faune na šumu najčešće se interpretira kao šteta, kada povećano oštećuje dijelove ekosustava. Taj negativni utjecaj faune svakako je značajno manji u staništu koje zbog svoje raznolikosti pruža veću mogućnost nalaženja hrane, bez znatno negativnog utjecaja na šumsku vegetaciju. Pojednostavljenje, rascjepkanost i izoliranost staništa, negativno djeluju na biološku raznolikost. U zaštiti biološke raznolikosti šumskih ekosustava treba bezuvjet no voditi računa o fauni, pa makar ona bila u sukobu s ostalom uporabom i interesima, zaključuju autori. Andrea Gennai, Iuanito Grigioni: Uzgojne stra tegije u odnosu jelen-šuma, u Nacionalnim par kovima Nacionalni parkovi Foreste Casentinesi, Monte Falterona i Campigno s ukupnom površinom od 36800 ha |