DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Spomenimo samo neke: Jesu li kućice koje možemo kupiti u trgovini dovoljno dobre? Što ako kućica ostane nenastanjena? Što ako grabežljivci uništavaju polog ili leglo u kućici? Kako preurediti pukotinu i dru ge šupljine u deblu u duplje za gniježđenje? I na kraju upozorenje: Ne ometajte ptice tijekom gniježđenja!Ako unaprijed želite doznati koje su vrste zauzele vašu ku ćicu, autorica predlaže da se poslužite dalekozorom. I još dvije pripomene. Za izradu i postavu većeg broja umjetnih duplji u nekom šumskom ili lovnom reviru, koje namjerava provesti šumarija ili lovačko društvo, valja se posavjetovati sa stručnjakom ornitologom. Nai me, postavljanje većeg broja kućica za jednu vrstu moglo bi ugroziti opstanak neke druge vrste ako se ne zadovolje određeni kriteriji. Želite li postaviti kućicu za neku od vrsta koja u knjižici nije navedena ili imate dodatnih pitanja vezanih za izradu i postavljanje kućica, slobodno se javite na adresu Zavoda za ornitologiju HAZU (Gundulićeva 24, 10000 Za greb, tel. 01/4825-402 ili 01/4825-400), gdje će vam se izići u susret i rado pomoći. Uz osnovni tekst u publikaciji je u posebnim okvirićima, riječju i slikom, predstavljeno petnaestak naših dupljašica i poludupljašica. Prikaz počinje djetlićima (na slikama su predstavljeni veliki i mali djetlić), koji su uz žune jedine naše dupljašice koje same u suhim i tru lim stablima buše duplje za gniježđenje, a koje kas ni je koriste one vrste koje nisu u stanju da svojim kljunom buše rupe (sekundarne dupljašice). Kad je riječ o djetlićima i žunama, autorica upozorava da ove dvije sku pine ptica rijetko prihvaćaju umjetno duplje. Uvjet da ih eventualno prihvate je da kućica bude ispunjena poliuretanskom masom, osim dijela neposredno uz ulaz nu rupu, i postavljena visoko na stablo (najmanje 4–5 m vi- sine). Od krupnijih dupljašica slikom je predstavljena vjetruša (prihvaća poluotvorene kućice, također postavljene visoko u krošnji) i šumska sova, a od sitnih vrsta pla vetna, crnoglava i velika sjenica, šumska i mrka crven repka (prihvaća poluotvorene kućice za gniježđenje, koje je najbolje postaviti na fasadu kuće podno strehe), čvorak, bijela pastirica (kućicu joj je najbolje postaviti u nisko gusto grmlje), brgljez (ako mu je ulazna rupa prevelika blatom je sužava!), kos (samo rijetko prihvaća po luotvorene kućice, s vrlo niskom prednjom stranom i smješ tene na skrovitu mjestu) i poljski vrabac. Uz crteže i fotografije raznih tipova kućica (s tabličnim prikazom njihovih dimenzija, posebno promjera ot vora za razne vrste ptica), knjižica je bogato ilustrira na uspjelim snimcima ptica za koje su zaslužni: Davor Ćiković,Boris Debogović,Miljenko Devčić (au tor atraktivne snimke na naslovnici), Darko Ivan Gr lica,DavorKrnjeta,KrešimirLeskovar,Ivi ca Lolić,Kristijan Mandić,Darko Podravec VesnaZadravec. Tehničko uredništvo potpisuje autorica, a dizajn i grafičku pripremu Gore Design Group Za greb. Knjižica je tiskana u nakladi od 5000 primjera ka uTiskari Kerschoffset u Zagrebu. Alojzije Frković IZ POVIJESTI LOVSTVA FROM THE HISTORY OF HUNTING SJEĆANJAIZ 1956. G. U svom stručnom članku “Reintrodukcija divokoza na SjeverniVelebit”, objavljnom u Šumarskom listu br. 11–12, 2008. g., autor Alojzije Frković, dipl. ing. šumarstva, najplodniji naš pisac s područja lovstva, spominje neuspjeli pokušaj unošenja divokoze na prirodno lovište Južni Velebit 1956. g. Tad sam bio gimnazijalac, a moj otac je obavljao duž nost upravitelja šumarije u Gospiću, pa su mi ostale u sjećanju okolnosti toga događaja. Akcija se odvijala pod pokroviteljstvom “Instituta za šumarska istraživanja”, a predvodio ju je ing. Zvonko Car(kasnije dr. znanosti, poznati lovni stručnjak čija se fo tografija nalazi s ostalim velikanima hrvatskoga lovs tva u prostorijama “Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva” u Zagrebu). Za radove na terenu, na lokacijiAlanak, kod sela, Di vosela bio je zadužen Petar PećoBjegović,lugar šu marije Gospić. Sudionici ove akcije već su odavnopo kojni. Mala skupina divokoza (ne znam koje provenijencije) smještena je u ograđeni prostor, u kojemu je već bilo nekoliko grla jelenske divljači, da bi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 100 <-- 100 --> PDF |
se oporavila prije ispuštanja u prirodu. No, stvari su pošle po zlu, divokoze su se povukle na mali, skučeni prostor u ogradi i nisu prihvaćale hranu. Radi dugog boravka na istom prostoru dobile su mno go unutarnjih parazita (što je naknadno ustanovljeno) i izgubile tjelesnu težinu. Nakon što su uginula prva grla, donesena je odluka da se preostale puste u pri rodu, ali je bilo prekasno. Onako iscrpljena divljač pos tala su žrtva svoje bolesti ili vukova, kojih je tada naVelebitu bilo dosta. Od uginulih divokoza ostale su samo kuke, kao us po mena na ovaj neuspjeli pokušaj, koji nije zaustavio kasnije uspješne akcije unošenja divokoza na lovištaVelebita. Najmanje roščiće jareta koje nije dočekalo kraj dru ge godine svog života, otacje donio kući, a ja sam ih sa čuvao do danas (na slici). Frane Grospić dipl. ing. IZ INOZEMNOG ŠUMARSTVA FROM FOREIGN FORESTRY Ovih dana dopalo nam je u ruke Izvješće o šumama za 2005. godinu, Švicarske agencije za okoliš, šumarstvo i krajobraz (SvissAgency for the Environment, Forests and Landscape). Iz opširnijega izvješća preveli smo potpoglavlje “Kakvo je stanje švicarskih šuma” i poglavlje “Zaštita šuma”, što smatramo zanimljivim čitateljima “Šumarskoga lista”. Švicarska je zemlja čije pučanstvo pridaje općekorisnim funkcijama šume posebnu pozornost i posebno cijene blagodati koje im šuma pruža. Uredništvo Kakvo je stanje švicarskih šuma Strogo nametnute mjere održavanja čistoga zraka posljednjih su godina dovele do prilično dobroga stanja švicarskih šuma. Iskorištavanje više nije isplativo, pa se drvna zaliha po većava, što kratkoročno donosi negativne posljedice. Šuma postaje tamnija i hladnija, te se ne može dobro regenerirati. Takav je razvoj osobito nepoželjan u zaštitnim šumama, koje su toliko važne za Švicarsku. Kada bi se iskorištavao otpad dobiven od drveta, potražnja bi u Švicarskoj morala porasti, a cijene bi morale biti dovoljno visoke, da prodaja trupaca donese profit.Tobi koristilo ekonomiji, jer je šuma COneutralani i obnov 2 ljivi izvor koji se može koristiti umjesto betona i čelika u građevini[i zamijeniti naftu, plin ili ugljen kao sredstvo za ogrijev. Danas su šume još uvijek zagađene, osobito emisijama dušika s farmi i prometnica.Toremeti hranidbene ravnoteže kod stabala, što se odražava na njihovo korijenje i time na osjetljivost na vjetrolome.Visoke koncentracije ozona češće napadaju lisne stanice ljeti, zato, iako više nije ispravno govoriti o “odumiranju” šuma, one su još uvijek glavna tema. Nije moguće odgovoriti na često postavljeno pitanje o trenutnom stanju švicarskih šuma jednostavnim “dobro” ili “loše”. Dok se za čovjeka koji ima tjelesnu temperaturu preko 37 % °C smatra da je bolestan, ne postoji jednostavna i uvriježena mjera kojom bi se došlo do općeg stanja šume. Tone iznenađuje, jer šuma nije živo biće, nego složeni ekosustav, u kojemu raste preko 500 milijuna stabala. Takozvane “šumske katastrofe”, oluje, požari ili potkornjaci, znače uništenje cijeloga šumskoga područja, no to su za šume koje rastu u prirodnim uvjetima potpuno normalne pojave tijekom njihova razvoja. lzmjeru šuma trebalo bi izvršiti ponajprije zbog njihovoga značaja za ljude. Sljedeće ključne riječi upućuju na opseg koristi koje daje šuma: osiguravanje zaštite (od odrona i zaštita pitke vode), šumskih proizvoda, spored nih šumskih proizvoda kao što je divljač, med i gljive, podobnost za odmor i rekreaciju, bioraznolikost te raznolikost krajolika. Ovaj sustav praćenja dogovoren je 1998. godine na Konferenciji europskih ministara šumarstva u Lisabonu na kojoj je i Švicarska sudjelovala. Dušik i potkornjaci Najvažniji preduvjet za održavanje produktivnosti šume, njezine vitalnosti i sposobnosti regeneracije je da nije oštećena polutantima, ni drugim opasnim utjecajima. U stvarnosti je 90 % šuma s godinama postalo pre zasićeno dušikom koji emitiraju automobili, centralno gri janje i zahvati u poljoprivredi. To je rezultiralo zakiseljavanjem tala na mnogim mjes tima, te im stoga nedostaju hranjiva, a previše je |