DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Spomenimo samo neke: Jesu li kućice koje možemo kupiti u trgovini dovoljno dobre? Što ako kućica ostane nenastanjena? Što ako grabežljivci uništavaju polog ili leglo u kućici? Kako preurediti pukotinu i dru ge šupljine u deblu u duplje za gniježđenje? I na kraju upozorenje: Ne ometajte ptice tijekom gniježđenja!Ako unaprijed želite doznati koje su vrste zauzele vašu ku ćicu, autorica predlaže da se poslužite dalekozorom. I još dvije pripomene. Za izradu i postavu većeg broja umjetnih duplji u nekom šumskom ili lovnom reviru, koje namjerava provesti šumarija ili lovačko društvo, valja se posavjetovati sa stručnjakom ornitologom. Nai me, postavljanje većeg broja kućica za jednu vrstu moglo bi ugroziti opstanak neke druge vrste ako se ne zadovolje određeni kriteriji. Želite li postaviti kućicu za neku od vrsta koja u knjižici nije navedena ili imate dodatnih pitanja vezanih za izradu i postavljanje kućica, slobodno se javite na adresu Zavoda za ornitologiju HAZU (Gundulićeva 24, 10000 Za greb, tel. 01/4825-402 ili 01/4825-400), gdje će vam se izići u susret i rado pomoći. Uz osnovni tekst u publikaciji je u posebnim okvirićima, riječju i slikom, predstavljeno petnaestak naših dupljašica i poludupljašica. Prikaz počinje djetlićima (na slikama su predstavljeni veliki i mali djetlić), koji su uz žune jedine naše dupljašice koje same u suhim i tru lim stablima buše duplje za gniježđenje, a koje kas ni je koriste one vrste koje nisu u stanju da svojim kljunom buše rupe (sekundarne dupljašice). Kad je riječ o djetlićima i žunama, autorica upozorava da ove dvije sku pine ptica rijetko prihvaćaju umjetno duplje. Uvjet da ih eventualno prihvate je da kućica bude ispunjena poliuretanskom masom, osim dijela neposredno uz ulaz nu rupu, i postavljena visoko na stablo (najmanje 4–5 m vi- sine). Od krupnijih dupljašica slikom je predstavljena vjetruša (prihvaća poluotvorene kućice, također postavljene visoko u krošnji) i šumska sova, a od sitnih vrsta pla vetna, crnoglava i velika sjenica, šumska i mrka crven repka (prihvaća poluotvorene kućice za gniježđenje, koje je najbolje postaviti na fasadu kuće podno strehe), čvorak, bijela pastirica (kućicu joj je najbolje postaviti u nisko gusto grmlje), brgljez (ako mu je ulazna rupa prevelika blatom je sužava!), kos (samo rijetko prihvaća po luotvorene kućice, s vrlo niskom prednjom stranom i smješ tene na skrovitu mjestu) i poljski vrabac. Uz crteže i fotografije raznih tipova kućica (s tabličnim prikazom njihovih dimenzija, posebno promjera ot vora za razne vrste ptica), knjižica je bogato ilustrira na uspjelim snimcima ptica za koje su zaslužni: Davor Ćiković,Boris Debogović,Miljenko Devčić (au tor atraktivne snimke na naslovnici), Darko Ivan Gr lica,DavorKrnjeta,KrešimirLeskovar,Ivi ca Lolić,Kristijan Mandić,Darko Podravec VesnaZadravec. Tehničko uredništvo potpisuje autorica, a dizajn i grafičku pripremu Gore Design Group Za greb. Knjižica je tiskana u nakladi od 5000 primjera ka uTiskari Kerschoffset u Zagrebu. Alojzije Frković IZ POVIJESTI LOVSTVA FROM THE HISTORY OF HUNTING SJEĆANJAIZ 1956. G. U svom stručnom članku “Reintrodukcija divokoza na SjeverniVelebit”, objavljnom u Šumarskom listu br. 11–12, 2008. g., autor Alojzije Frković, dipl. ing. šumarstva, najplodniji naš pisac s područja lovstva, spominje neuspjeli pokušaj unošenja divokoze na prirodno lovište Južni Velebit 1956. g. Tad sam bio gimnazijalac, a moj otac je obavljao duž nost upravitelja šumarije u Gospiću, pa su mi ostale u sjećanju okolnosti toga događaja. Akcija se odvijala pod pokroviteljstvom “Instituta za šumarska istraživanja”, a predvodio ju je ing. Zvonko Car(kasnije dr. znanosti, poznati lovni stručnjak čija se fo tografija nalazi s ostalim velikanima hrvatskoga lovs tva u prostorijama “Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva” u Zagrebu). Za radove na terenu, na lokacijiAlanak, kod sela, Di vosela bio je zadužen Petar PećoBjegović,lugar šu marije Gospić. Sudionici ove akcije već su odavnopo kojni. Mala skupina divokoza (ne znam koje provenijencije) smještena je u ograđeni prostor, u kojemu je već bilo nekoliko grla jelenske divljači, da bi |