DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Osvrćući se na iznuđeno financiranje stranaka u ame ričkim političkim kampanjama,Thomas Jefferson pri mijećuje: “ništa nije mrskije nego prisiliti nekoga da fi nancira stavove koje ne dijeli.Toje nemoralno i tiranski”. Poznato je da je u SAD-u krajem 19. stoljeća donesen Zakon o plavom nebu (Blue Sky Laws) kojemu je bio cilj sprječiti financijere (prevarante) da prodaju parcele na plavom nebu, što će reći nepostojeće zemljište.Već spomenutiA. Briece o korumpiranosti političke eli te piše, u svom sarkastičnom stilu: “Član jednog zako nodavstva, koji bijaše obećao svojim biračima da neće krasti, donio je kući na koncu mandata veliki dio kupole Kapitola. Razočarani birači ozlojeđeni ovom prevarom, odlučiše ga kaz niti na način da ga namažu katranom i pospu perjem. Braneći se napadnuti im reče: Doista ste nepravedni. Točno je da sam obećao da neću krasti; no jesam li vam ikada obećao da neću lagati?” Zaključujući ovu anegdotu A.Briece izjavljuje: “Laž je kraljica politike”! Legandarni Henry Ford pita i odgovara: “Želite li zna ti uzrok rata? Toje kapitalizam, pohlepa, prljava glad za dolarima. Uklonite kapitalizam i izbrisat ćete rat s lica zemlje”. Nesmiljena lakomost za profitima u novije vrijeme, dovest će američko društvo do planetarnih afera poput slučaja Enron, čiji su dioničari doživjeli propast svojih uloga (manegment je svoje uloge izvukao na vrijeme) jer se poslovanje prikazivalo neistinito, uz svesrdnu asistenciju “ugledne” revizorske tvrtke Arthur Anderson koja će propasti zajedno sa svojim klijentom. Osvrćući se na ekonomiju devedesetih godina, bivši šef Clintonovih ekonomskih savjetnika Joseph E. Stiglitz u svojoj knjizi “Globalizacija i dvojbe koje izaziva”, zaključuje: ”Svi lažu svima. Glavni rukovoditelji daju napuhane informacije o tvrtkama koje vode, analitičari se prave da im vjeruju, preprodajući te zanosne opise ulagačima, revizorske tvrtke potvrđuju ta pretjerivanja, pa čak i Savezna rezerva (Fed) malo je učinila da bi to ukrotila, što je i sam Greenspan osudio kao neracionalnu bujnost”. Novac je majčino mlijeko politike, znaju rećiAmerikanci. Još je George Wasihington uočio da “vrlo malo ljudi može odoljeti dobroj ponudi”. Na tragu takve spoz naje, dakle ne slučajno, američki ustav, za razliku od drugih, izričito navodi korupciju kao jedan od mogućih slučajeva koji može dovesti do opoziva predsjednika (impeachment). Gotovo da nema niti jedne multinacinalne kompanije (a najveći broj njih su iz SAD-a), koja šireći svoje interese diljem svijeta ne rabi ilegalna sredstva i koruptivne metode za ostvarenje svojih ekspanzionističkih ciljeva. Međutim, valja reći da su se zemlje izgrađene demokracije uhvatile u koštac s pošasti mita i korupcije, zahvaljujući od politike neovisnim pravosuđem snažnim polugama vlasti, ponajprije nezavisnim istražnim sustavima. U procesima za korupciju pred američkim su su dovima izrečene kazne za pojedince, nerijetko i preko 100 godina zatvora. No, kao i u drugim stvarima,Amerika je posebna priča, priča za sebe, te nam razumijevanje tog velikog društva, koje usput budi rečeno, svoje norme nameće ostatku svijeta, potrebno ga je i upoznati “uži vo”, a što sam djelimično imao prilike, da bi se moglo shvatiti kakve moralne norme to društvo stvara i po kojim normama se tamo živi. U svakom slučajuAme rika je, kao uostalom i mnogim drugim stvarima, i dobar primjer za sve. I za dobro, kao i za ono što se takvim ne bi moglo nazvati. I na kraju Osvrćući se na fenomen mita i korupcije od najranijih društvenih tvorevina do današnjeg vremena, očigledno je da se ovi poroci mogu pratiti kontinuirano, da pače, razvojem civilizacije razvijala se i rasla navika mita i korupcije. Danas, ne tako rijetko, problem mita i korupcije u mnogim zemljama postao je ograničavajući element razvoja, pa je stoga neminovno takvo stanje mijenjati svim sredstvima kojima se u političkom i pravnom smislu raspolaže. Nositeljima ovlasti za obavljanje javnih poslova valjalo bi kao i u doba Dubrovačke Republike istaknuti na ulaze i u njihove urede: “Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro” (Obli ti privatorum, publica curate). U današnje je vrijeme korupcija postala i simptom i strategija.Talijani su izračunali da svaki postotni poen povećanja poreza u Italiji smanjuje strana ulaganja za 5 %,dok rast korupcije za svaki postotni poen ta ista ula ganja smanjuje za 16 %. Velike korupcijske afere diljem svijeta poput onih u Americi, treba istaknuti i one iz Europe, poput Parma- lata u Italiji, afere vezane uz financiranje stranke CDU Helmuta Kohla, u Njemačkoj, tajno financiranje degolista i istrage francuskog predsjednika J. Chiraca, na pr. i da ne nabrajam dalje (popis je vrlo dug). Razornost korupcije u nas opće je poznata, no za vjerovati je da će se konačno poduzeti odgovarajuće radnje i presjeći koloplet ovog društvenog zla. Povijesno naslijeđe, još od Otomanskog carstva, koje je davanje mita imalo svoje uporište u kulturi “bakšiša”, preko komunističke ere “neka se nađe za kavu”, generiralo je do suptilnih oblika današnjh tehnologija alokacija nečasnih profita na destinacije raznih pacifičkih otoka, ili poreznih oaza poput Luksemburga, Andore i sl. Nevoljkost političkih elita da se glede korupcije obračuna s tom pojavom, ostavlja opravdanu sumnju u ortaštvo, jer, kako reče jedan šponjolski uglednik: “Vrijednost političara ne mjeri se dobrom koje on uspije napraviti za druge, već brzinom kojom stiže na vrh i vremenom koliko će se tamo održati”. Međutim, pravo je pitanje kako će se održati svaki od nas, koji živeći svoj život u društvu, gdje pri ostvarivanju svojih legitimnih prava, mora posegnuti za metodom |