DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 82 <-- 82 --> PDF |
AKTUALNO – CURRENT NEWS MITO I KORUPCIJAKROZ POVIJEST Mito i korupcija, kao gotovo neizbježno zlo današ njeg vremena, zbog prirode ljudi kao takvih, svoje porijeklo vuče iz pradavnih vremena ljudske civilizacije, a danas se manifestira u svom specifičnom obliku, primjereno stupnju modernog oblika organizacije današ njeg svijeta. “Dar” za uslugu (mito) u početnim zajednicama nije smatran kao zlo, već je smatran kao izvršavanje prešutnog ugovora o uzajamnosti,do ut des. PetronijeArbiter je u svom Satirikonu sažimlje u poslovicimanus manum la vat,“ ruka ruku mije”. Na korupciju kao društveno zlo po či nje se ukazivati tek kada se evolucijom društvenih za jednica počinju razlikovati tzv. “javne stva ri” (res publi ca). Korupcija, kao neizostavni pratitelj svih civilizacijskih društvenih zajednica počinje se tretirati kao štetna društvena pojava od Rimskog carstva i prati sve društ ve ne forme do naših dana. Njena razornost u svim druš tvi ma izravno je proporcionalna vremenu njena trajanja. Ne suzbijati je, značilo bi pristajanje na razaranje društva. Kada je pravno formulirana, postaje pojavni oblik kriminala. Poznate povijesne ličnosti, koje su to možda postale i uz korupciju, s povijesne distance više ne propitujemo o možebitnom (ne)poštenju. Koga je dovraga briga da li su Julije Cesar, Napoleon ili Bismark bili skloni korupciji. Njihovo pretpostavljeno nepoštenje skloni smo zanemariti, no pogubno bi bilo zanemarivati korupciju u egzaktnom vremenu u kojemu mi živimo, jer korupcija ozbiljno šteti kvaliteti naših života, kao i korektnosti naših međusobnih odnosa. S gledišta sveprisutnog nepoštenja u suvremenom društvu, Bertol Brecht se iro nično pita: “Što je provala banke prema osnivanju ban ke”? Istovremeno legendarni francuski predsjednik Charles de Gaulle zaključuje: “savršenstvo iz evanđelja nikada nije dovelo do carstva”.Već davno Diogen Laerćanin ustvrđuje da “veliki lopovi vješaju male”. Od postignuća velikana u povijesti pamtimo njihova velika djela, ne moralizirajući o putovima do njihovih ostvaranja. Ostvarenja velikih projekata uvijek su “čista”, dok mnoštvo moralnih zamjerki nalazimo kod onih koji su u istim nastojanjima zabilježili poraz. “Jao poraženima”! (Vae victis), izgovorio je pred Rimljanima Breno, vođa Gala, odgovarajući na primjedbe da su vage za mjerenje zlata kao otkupnine nepošteno namještene. Rimsko carstvo, bez sumnje je ishodište pojma države i organiziranog društva, a što je neminovno stvorilo devijacije morala, budući su javni poslovi i privatni interesi bili upravo pogodan odnos koji će generirati ko rupciju, koja će u konačnici znatno pridonijeti propa sti ove epohalne društvene tvorevine. O skandalima u antičkoj Grčkoj koji imaju obilježja korupcije govori slučaj nestanka novca iz Akropole u Ateni 324. g. pr. Kr., kojega je tu pohranio Harpal, rizničarAleksandara Makedonskog. Za nestanak dijela tog novca biva optužen Demosten, što je imalo za posljedicu njegov izgon izAtene, baš u vrijeme održavanja Olimpijade. Po povratku iz progonstva, prije nego li će izvršiti samoubojstvo, Demosten zaključuje: “Zavidite onomu koji se dopušta potkupiti, a smijte se ako to prizna. Mrzite onoga koji ga pokušava optužiti”. Da bi se shvatile ove riječi Demostena treba znati da su korupcija i demagogija uAteni, gradu demokracije, bile komplemetarne, te da je središnje mjesto korupcije bio sud, kao središnje mjesto u Ateni. Koje li koincidencije s našim prilikama! Govoreći o svom iskustvu Platon ističe: “Kada sam vidio tolika učinjena nedjela, povukao sam se od tadašnjih bijeda (misli na zvaničnike). No, poslije se dogodilo da su neki moćnici na sud doveli našeg prijatelja Sokrata, osudili ga i ubili. Što sam više proučavao sve to, činilo mi se sve teže uspjeti pošteno upravljati državnim poslovima. Zakon i običaji sve su se više korumpirali, toliko da sam na kraju ostao ošamućen. Shvatio sam tada da se naraštaji ljudi neće moći osloboditi tih nedaća, sve dok političku vlast ne dobiju filozofi”. Kao paradigmu poštenja naspram korupcije za antičke Grčke nudi opis sljedećeg događaja: Spartanski vojskovođa Kalikrat, koji je junački poginuo u boju, u velikoj novčanoj stisci za sebe i svoju vojsku, hladno je odbio 50 000 mina u zamijenu za neku uslugu, dometnuvši: “ne prodajem se za nepravednu stvar”. Da sam ja Kalikart, “prihvatio bih”, rekao mu Kaleandar, jedan od njegovih zapovijednika. “I ja bih prihvatio”, uzvratio je vojskovođa “da sam Kaleandar”. Prema Plutarhovoj priči spominje se još jedna legendarna anegdota, koja ukazuje na opće načelo da su pri ostvarenju postavljenih ciljeva sva sredstva dopuštena. Naime, savjetnici Filipa II Makedonskog rekoše svom gospodaru: “Grad koji želiš osvojiti jest neosvojiv”. “Ma kako to, zar nije moguće uvesti ni zlatnog ma garca”? kažu, da je slušajući savjetnike dometnuo otacAleksandra Velikog. Rim (Roma) Procjenjuje se da se u IVstoljeću poslije Krista pojavio akrostih R.O.M.A, (Radix Omnium Malorum Avaritia, “korijen je svih zala lakomost”), dakle u vremenu kada je politička korupcija poprimila divovske razmjere. Ilustrativna je priča Plutarha iz tog doba koji oslikava trijumvira Marka Licija Krasa, koji je prema Plutarhovu |