DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 81 <-- 81 --> PDF |
hod po kamenjarama gornjeg dijela ugodniji a okoOsoršćica je desetak kilometara duga i prosječno sebe susrećemo mnoge proljetnice u cvatnji. Osorski2,5–3 km široka planina. bis kup Gaudencije blagoslovom je oslobodio otok od zmi jaljutica. S BOŽURIMANAZELENOJ ŽBEVNICI Ćićarija i Učka omeđuju Istru sa sjevera i istoka. Prelazeći Planik (1272 m), Ćićarija se prema sjeveru i sjeverozapadu uzdiže u obliku više vapnenačkih stepenica. Njezin greben izduljen oko 30 km u smjeru sjeverozapad- jugoistok dobro se oslikava s ceste južno od Buzeta prema Marincima. Dok se ujutro podnožje s dijelom Buzeštine i Buzetom na uzvisini još prekriva bijelim maglama, visoravan Ćićarije sjaji okupana suncem. Najzapadnije i najviše uzvišenje Ćićarije, udaljeno tek koji km od slovenske granice, je zelena Žbevnica (1014 m). Od malog ćićarijskog mjestašca Bresta, gdje obitava tek nekoliko žitelja Ćića, osobitog govornog izričaja, 12 km sjeverno od Buzeta, za nepun sat ne suviše naporna hoda eto nas na Žbevnici. Put nas vodi u donjoj polovici šumom, a u višim predjelima prolazimo livadama punim raznolikih boja i mirisa. Ćićarija je u tom zapadnom dijelu golih travnatih vrhova i zaravni, prostranih zelenih udolina i s malo vapnenastih stijena na površini. U širem prostoru Žbevnice jednoličnost travnatih pros tora prekida više većih ili manjih vrtača, također oze lenjelih, ali s drugim biljnim vrstama. Po rubovima vr tača te na velikim travnatim površinama pozornost nam privlače mnogobrojni grmovi velelisnog božura (Paeonia corallinaRetz.).Ako ovamo navratimo tijekom mjeseca svibnja uživat ćemo u nesvakidašnjim susretima i ljepoti ove naše zaštićene vrste. Božuri su na zočni širom Ćićarije, a na Žbevnici ćemo ih susresti sve do najviših predjela planine. Uz božure je mnogo i GROMOTULJA Doći na veliki otok Cres a ne posjetiti mjesto Lube- nice, znači učiniti veliki propust. U Lebenicama se ima Populacija božura na Žbevnici drugih cvatućih vrsta pa Žbevnica mjestimice pruža utisak pravog cvjetnog perivoja. Značajno mjesto u njemu zauzimaju i brojni primjerci kovilja (Stipa pennataL.) čiji sivo bijeli cvatovi poput valova giblju se u planinskom povjetarcu. Ljiljan zlatan (Lilium bulbiferumL.) kao da se u cvatnji natječe s božurima sve do vrha. Šume su znatno niže i zauzimaju na Ćićariji zamjetne površine u udolinama,. Radi takvih reljefnih i vegetacijskih značajki, oko mot ri daleke vidike na sve strane. Možda je najljepši onaj prema središnjoj Istri koju iz ptičje perspektive otkri vamo kao prostor nemirna uzbibana reljefa s mnogo ze lenila. Pogledi prema zapadu sežu do zapadnih obala Istre, gradića uz nju i do mora. U LUBENICAMA mnogo toga naučiti i vidjeti, osim što ćemo uživati u je dinstvenim vidicima budući se prastaro naselje smje stilo na vrhu vapnenačkog grebena. Jedna od lubeničkih zanimljivosti je i biljka trajnica gromotulja (Alyssumsp.). U proljeće je zatičemo na mnogim mjestima unutar naselja te skoro da i nema prikladnog staništa koje nije naselila. Kako se odlikuje mnogobrojnim žutim cvjetovima, njezini grmovi su pravi ukras čiju ljepotu dugo pamtimo jer je naprosto srasla sa zidovima kuća, olucima, tornjem jedne od pet crkava i crkvica, krovištima i starim gradinama koje su nekad okruživale ovo jedinstveno naselje. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. Gromotulja u Lubenicama na otoku Cresu |