DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 79 <-- 79 --> PDF |
ZAŠTITAPOLARNIH PODRUČJAI LEDENJAKA NA POŠTANSKIM MARKAMA Zbog klimatskih promjena, sve su glasniji znanstvenici: Zemlji prijeti katastrofalni scenarij. Preveliko ispuštanje onečišćenja u atmosferu stvara (1) učinak staklenika, zbog čega se može očekivati topljenje leda, povećanje razine mora, potapanje nekih obalnih gradova, pretvaranje mnogih obradivih površina u pustinje. Čuju se i mišljenja da bi se svijet mogao suočiti s kataklizmama velikih razmjera, od velikih migracija, ratova za vodu i drugo. Stoga ne treba čuditi da se sve više u ljudi stvara svijest da je potrebno štititi okoliš, i to ne više samo deklarativno. Što se to zapravo zbiva s arkti čkim ledom? Prema naj novijim istraživanjima u SjedinjenimAmeričkim Državama otprilike 80 posto arktičkog leda moglo bi nestati do 2040. godine, umjesto do 2100. kako se do sada predviđalo. PovršinaArktičkog oceana prekrivena ledom potkraj ljeta 2040. godine mogla bi iznositi milijun četvornih kilometara, nasuprot današnjih 4,6 milijuna. Najnovije pro gnoze govore da bi Arktik praktički mogao ostati bez leda za 32 go dine, dok su raniji modeli Državnog sveučilišta uWashingtonu (UW) iAmeričke oceanske i atmosferske uprave (NOAA) taj rok bili pred vid jeli tek za kraj 21. stoljeća (Vjesnik, 4/5. travnja 2009.). Imajući na umu da je oko 10 posto kopnene površine Zemlje prekriveno ledenjacima, ledenim masama u kojima je “zarobljeno” više od 75 posto slatke vode u svijetu, i Slika 1.Prigodni poštanski blok Republike Hrvatske posvećen zaštiti polarnih područja i ledenjaka Slika 2.Ohranitev polarnih območjih in ledenikov, poštanski blok od dvije marke Republike Slovenije ledenjaci su postali top temom znanstvenih istraživanja. Odlamanje i otapanje ledene ploče Larsen B 2002 na Antarktičkom šelfu, navodi primjera radi Marko Pavić,ploče osam puta veće od našeg najvećeg otoka Krka, zaprepastilo je znanstvenu zajednicu. Nitko nije predviđao tako brz razvoj događaja u tom smjeru. Postoji, naime, opasnost da bi njihovim otapanjem diljem svijeta moglo, kako je to naprijed istaknuto, dovesti do Stakleni učinak predstavlja sklonost atmosfere da doprinosi zagrijavanju Zemlje, na način da propušta Sunčevo zračenje, no djelomično i upija određenu količinu, koja povratno zrači sa Zem lje. Povećani učinak staklenika u cjelini povećava prosječne tem perature na Zemlji. znatnog povišenja morske razine. Stoga, pažljivo se prate posljedice globalnog zagrijavanja na postojanje i razvoj ledenjaka. To, kako se sve to više naziva, planetarno zatopljenje, prouzročio je sam čovjek. Od početka 19. stoljeća ra zina ugljičnog dioksida (CO) u atmosferi narasla je 2 go tovo za polovicu, uglavnom zbog povećane uporabe fosilnih goriva, onečišćenja atmosfere i uništavanja šu ma (drveće upija CO).Toje pojačalo učinak staklenika 2 i učinilo da se Zemlja zagrije. NaArktičkom polu oto ku iza šezdesetih godina prošlog stoljeća ljetne tem perature porasle su za 2 stupnja. Zbog otapanja lede njaka morska razina se svake godine povećava za neko liko milime |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2009 str. 80 <-- 80 --> PDF |
tara. Rast od samo 50 cm mogao bi imati dramatične (2) učinke na priobalne gradove i atole. Što se pak šuma sjevera tiče, one će tamo gdje bude toplije i vlažnije proširiti svoj areal na današnja travnata područja, a one pak crnogorične i na pojas tundre.To, među tim, ne vrijedi za tamošnje sisavce i ptice, poput po larnog medvjeda, polarne lisice, morževa, pingvina. Pri mjerice, zbog klimatskih promjena njegova zavičaja, topljenja leda na Sjevernom polu, već sada je polarni medvjed prisiljen preplivavati velike udaljenosti u potrazi za ledenom santom, dok arktička lisica, stanovnik tundre, iz godine u godinu sve dulje nosi mnogo tanji i čokoladno smeđi “kaput”, za razliku od onog bijelog krznenog plašta u kakvome je obično na slikama. Moglo bi se pokazati da je planetarno zatopljenje najveća promjena u okolini što ju je ikad izazvala ljudska aktivnost. Godine 1997. protokol iz Kyota bio je prvi pokušaj u nastojanju da se ispuštanje ugljičnog dioksida stavi pod nadzor. Na žalost, u tome nije do kraja uspio. Da bi se to realiziralo, trebat će se što hitnije prebaciti s fosilnih goriva na obnovljive izvore, kao što je primjerice sunčana energija. Imajući na umu sve do sada iznijeto, ne treba čuditi da je Hrvatska pošta (i ne samo ona) odlučila izdati poštanske marke posvećene problemu zaštite polarnih područja i ledenjaka, a vezano uz napore znanosti da se ti problemi što bolje izuče i razriješe. Naime, 2007./08. go- Atol je koraljni otok koji su tijekom mnogih godina izgradile aktivnosti koraljnih životinja i drugih organizama. dina proglašena je Međunarodnom polarnom godinom, koja je u ožujku 2009. i okončala. Marke, njih dvi je, izda ne u obliku bloka veličine 112 x 73 cm, tehnikom vi- še bojnog offsetnog tiska tiskao je čakovački Zrinski. Au tor likovnog rješenja je Hrvoje Šercar, grafički dizajner iz Zagreba. Nominalna vrijednost bloka-marki je 10,00 kn (2 x 5,00 kn), a u promet je stavljen zajedno s pri godnom omotnicom prvoga dana (FDC) 27. ožujka 2009. u nakladi od 30.000 primjeraka. Ovaj prikaz okončat ćemo upitom već spomenutog Marka Pavića, autora propagandnog letka izdanog povodom tog izdanja, a koji glasi: Što mi kao pojedinci možemo učiniti na zaštiti polarnih područja? Iako smo, navodi autor, ne samo daleko od njih (ledenjaka), nego smo i mala država, ipak možemo dati svoj doprinos. Kao nacija možemo planirati održivi razvoj koji ne će dodatno ugrožavati Zemlju, a kao pojedinci možemo štedjeti i učinkovito trošiti, bolje planirati i smanjiti svoj “otisak” u emisiji stakleničkih plinova, kako bismo pomogli svi ma na planetu. Pavić vjeruje da će i izdanje ove prigodne marke imati određen utjecaj i pridonijeti podizanju svijesti o potrebi zaštite polarnih područja i ledenjaka. Marke na istu temu izdala je i pošta našeg sjeverozapadnog susjeda Slovenija, “ukrasivši” ledenjake usp je lim crtežima polarnih medvjeda, morževima, kitovi ma, pingvinima i polarnom lisicom, kojima je topljenje ledenjaka neposredna prijetnja. Alojzije Frković OSORŠĆICA U gradu Osoru preko mosta prelazimo iz otoka Cresa na otok Lošinj. Najviši vrh otoka jeTelevrin (589 m) na gori Osoršćici koja je po obližnjem Osoru, nekad kopnenom vezom spojenom s otokom Lošinjom, i dobila ime. Preko šume hrasta crnike i crnog jasena, dijelom nalik na visoku makiju, uz mnoštvo ciklama u proljeće (Cyclamen repandumS.S.) podižemo se prema planinarskom domu Sv. Gaudenta (276 m) koji je smješten na istaknutom mjestu sa širokim pogledima uokolo. Kad u proljeće cvate crni jasen(Fraxinus ornusL.) pogled nam kruži po okolnim padinama iz čijeg zelenila izranjaju veće ili manje hrpe bijelih rascvalih jasenovi stabala, a zrakom se širi ugodan i opojan miris. Za nepunih sat i po može se dobro označenom stazom dospjeti doTelevrine. Odavde su vidici nešto ma nji prema Osoru, prema istoku i prema onim lagunama istočno od grada jer ih zaklanja razmjerno prostrana šuma primorskog bora i borovice. Na zapadnoj strani otvorenoj prema moru pozornost nam privlače strme i razlomljene stijene sa zanimljivim geomorfološkim napore ovuda se može i proći i upoznati najslikovitije dijelove gore Osoršćice i cijelog otoka Lošinja. Put od vrhaTelevrine možemo nastaviti grebenom prema jugu i spustiti se na otočku magistralnu cestu kod Nerezina. Ljepotu krajolika Osoršćice najbolje ćemo doživjeti u proljeće kad još nema visokih temperatura i kad je de taljima uzduž donje polovice padine. Uz povećane Donji dijelovi Osorščica u proljeće |