DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Uz predstavljanje iscrpnih životopisa učenika, polaz nika
škole (s fotografijom), kao najopsežnijim po glav ljem
knjige (44 %), ne mali prostor dat je zbi va njima vezanim
uz početak nastave u Glini, smje š taju učenika, premještanja
u Karlovac, nastavnom osoblju i dr. U početku zamišljena
kao škola internat skog tipa, svoj je “curriculum
vitae” otpočela u jednokatnoj zgradi bivše Šumarije
Glina, pod čijim su se kro vom našli i uče nici i nastavnici
i učionice. Kako zbog skučenog pros tora, a i pomanjkanja
stručnog kadra, škola nije imala perspektive, zalaganjem
osni va ča škola je 26. lip nja 1947. preselila u Karlovac
u tzv. “šumarsku ku ću”, da bi 1980. definitivno
dobila posebnu reprezentativnu zgradu na Gažanskom
polju, gdje se i danas nalazi ne da leko sjedišta HŠ-a
Uprave šuma Podružnice Kar lo vac. Prema sjećanju Ivana
Ša vo ra, dipl. ing. šum., jednog od uglednih predavača
škole, učenici koji su nakon glinskog iskustva nastavili


JOURNALOF


Časopis Journal of Forestry (Society ofAmerican
Fo resters) izdaje Američko šumarsko društvo, koje je
nacionalna znanstvena i obrazovna organizacija jer
predstavlja šumarsku struku u SAD-u, a osnovana je
1900. godine.To je najveća profesionalna organizacija
šumara u svijetu. Osnovni zadaci Društva su: pro mi


školovanje u Kar lov cu, bili su smješteni u barakama.
“Svaka od njih”, za bilježio je autor, “imala je po 6 so ba,
a u svakoj sobi je bilo smješteno 6–8 (a po potrebi i
više) učenika. Peći su bile izrađene od limenih bačvi. Na
kraju hodnika, koji je prolazio sredinom barake, bio je sanitarni
čvor s umi vaonicima. Tople vode nije bilo”.


Od nastavnog osoblja, pretežito diplomiranih inženjera
šumarstva (Tomo Bikčević,LadislavHang,
Slavko Lovrić,Dragutin Hanzl,Ivan Šavor i dr., na
čije životopise autor upućuje čitatelje na Hrvatski šu marski
životopisni leksikon), detaljno je predstavljen životni
put prvog ravnatelja škole Ante Duića
(1904–1993), “ne samo uzornog direktora i profesora,
već i odgajatelja i prijatelja, kojega posebno pamtimo po
poštenju”, a koji je posljednji susret sa svojim učenicima
prve generacije imao u Karlovcu 1987. na prosla vi 40.
obljetnice Šumarske škole u Karlovcu (za bi lježeno i slikom).
Dojmljiva su i sjećanja pojedinih uče nika i/ili članova
njihovih obitelji(D.Truhli, I. Kezele, Z. Klepac,
R. Rački, M. Špigelski,st.)na dane
školovanja kada je bilo primarno “završiti školu u kojoj
smo imali red i disciplinu, ali smo imali i za jesti, ponekad
više nego kod kuće”. Na samom kra ju knjige, uz
kratku bilješku o autoru, dat je opširan po pis značajnije
literature o Šumarskoj školi Karlovac.


Zahvalivši se brojnim “svojim” učenicima koji su
bilo financijski ili bilo kroz suradnju na prikupljanju po dataka
pripomogli da ova publikacija ugleda svjetlo
dana, autor posebno naglašava suradnju BrankaMeš tri ća,
dipl. ing. šum., također polaznika karlovačke Šu mar ske
škole, koji je obavio tehničku pripremu i pri premio
digitalno izdanje publikacije.


Knjiga je izdana u digitalnom obliku i može se
naći u digitalnoj biblioteci HŠD na adresi www.sumari.
hr/biblioteka ili na internetskoj stranici www.sumari/
skoko.


Iako je izdana kao prilog proslavi 60. obljetnice
pos to janja i rada Šu mar ske škole u Karlovcu, u kojoj je
au tor kao profesor pro veo puna dva desetljeća
(1961–1981), od te školske usta nove nije, kako je rekao,
dobio očekivanu podršku ni pomoć.


Alojzije Frković


FORESTRY


canje znanosti, obrazovanja, tehnologije i šumarske
stru ke, unapređenja kompetencije svojih članova, po sti
zanje stručne izvrsnosti, spretnosti i etičnosti struke i
očuvanje zdravstvenog stanja i održivosti šumskih
eko sustava za sadašnjost i korištenje u budućnosti, na
do brobit društva. Američko šumarsko društvo je