DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Da opseg teksta ne bi bio preglomazan, svaki je sintakson prikazan u sažetom obliku. U sklopu pojedinih asocijacija navedene su samo najvažnije vrste, dok je za pobliže upoznavanje i analizu svake asocijacije, na ve dena odgovarajuća literatura. Nomenklatura sintaksona uglavnom je usklađena sa sin taksonomskim kodeksima (Barkmanetal. 1976, 1986; Weberetal. 2000), s izuzetkom onih sin taksona koji su objavljeni poslije 1979. godine, a nisu dokumentirani fitocenološkim snimkama, pa su nedostatno opisani. Tamo, gdje je to bilo potrebno radi točnosti pojedine nomenklaturene kombinacije u binomu sintaksona, na vedeni su i epiteti vrsta onih rodova koji sadrže više vrsta, a one su dijelovi imena sintaksona.Tako se broj sintaksona povećao, da korištenje samo generičkoga ime na u binomu sintaksona dovodi do zabune. Izvjestan broj asocijacija opisan je izvan Hrvatske, ali je poznat i u biljnom pokrovu Hrvatske. Kod nas nije pobliže fitocenološki analiziran, pa o njihovu florističkom sastavu ne postoje nikakvi podaci. Takvi su sintaksoni, također, navedeni kako bi ih se tijekom dalj njih istraživanja na odgovarajući način proučilo. Uz znanstveno ime svakoga pojedinog sintaksona, naveden je i hrvatski naziv. Uz svaku asocijaciju priložen je kratki opisni tekst i navedene su najvažnije vrste tzv. “karakteristične kombinacije”. Na kraju su nave de ni literaturni izvori (autori i godina) kao pripomoć za pobliže upoznavanje sa sadržajem, ponajprije fitocenološkim tablicama, ukoliko postoje i ukoliko se ukaže potreba za pobližu znanstvenu analizu. Izvjestan broj sintaksona je u odnosu na “sintaksonomski kodeks” (Weberetal. 2000) nedostatno opisan, pa su njihova imena ilegitimna, ali to, kako je to i prije istaknuto, može biti pobuda za daljnja odgovarajuća znanstvena istraživanja. Ipak, da bi se u pojedinim slu čajevima zadovoljio kodeks, sve one asocijacije ime novane bez dokumentacije fitocenološkim snimkama, ukoliko za to postoje odgovarajući neobjavljeni podaci, opisane su u posebnom poglavlju – dodatku (Appendix), kako su to nedavno počeli primjenjivati u fi tocenološkoj literaturi (usp. Marinčeketal. 1993; Mu cinaetal. 1993). Nomenklatura taksona shvaćena je u užem smislu, da bi florističko bogatstvo hrvatske flore došlo do većega izražaja. Tako su npr. rodovi Scirpus s. l. shvaćeni kao Scirpus,Schoenoplectus, Bolboschoenus, Chlo ro cy perus;Silene s. l. kaoSilene, Melandrium,He lio s per ma; Cardamine s. l. kaoCardamine iDen taria itd. Čitav sadržaj podijeljen je na poglavlja – Nešumska ve getacija primarnih biotopa, Nešumska vegetacija se kun darnih biotopa i Šumska vegetacija. Ova je knjiga vrlo vrijedan doprinos znanosti i bit će bogat te sustavan izvor informacija svim istraživa čima i stručnjacima koji se bave botanikom, fi to ce nolo gi jom, ekologijom, šumarstvom, poljoprivredom, zaš titom prirode i dr. Prof. dr. sc. Jozo Franjić Doc. dr. sc. Željko Škvorc PRVAGENERACIJAŠUMARSKIH TEHNIČARA U HRVATSKOJ Neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata potrebe za šumarskim stručnjacima u Hrvatskoj bile su iznimno velike, posebno za srednjim stručnim kad rom, šumarskim tehničarima. Da bi se taj problem što brže riješio ili barem ublažio, resorno Ministarstvo šu mar stva i poljoprivrede NRH pristupa organizaciji dvo godiš nje šumarske škole u Glini, koja je otpočela s nastavom 21.studenog 1946. Sjećanje na tu prvu generaciju šumarskih tehničara, koja je svoje školovanje ot počela 1946. u Glini, a okončala uspješno maturirav ši 1949. u Karlovcu, iscrpno bilježi u svojoj spomen-publikaciji pod naslovomŠumarska škola u Glini i Karlovcu – Prva generacija, jedan od dugogodišnjih nastavnika škole i poznati povjesničar šumarstva prof. Mladen Skoko,dipl. ing. šum., s namjerom da otme za bo ravu (1) djelić povijesti naše struke . Rad je obogaćen, kako u (1) Vidi M. Skoko: (2007). Prva generacija šumarskih tehničara za počela je školovanje 1946. u Glini, a završila 1949. u Kar lov cu. Prilog obilježavanju šezdesete obljetnice postojanja i rada Šumarske škole u Karlovcu (1947–2007). Šumarski list CXXXI (11–12) 609–616. Uvodu navodi autor, objavljivanjem iscrp nih životopisa ukupno trideset šestorice uspješno okon čanih polaznika Šumarske škole u Karlovcu 1949., od kojih je danas živih samo 14!To i ne treba ču diti, ako su neki od njih kao “nesretna generacija” pro živjeli Bleiburg i “križni put” kao pripadnici sred nje domobranske škole ili domobranske vojske. Publikacija ukupna obima 32 stranice, velikogA4 for mata (21 x 29 cm), bogato ilustrirana s 55 slika, pre težno u boji, razdijeljena je u sljedeća poglavlja: –Uvod –O Šumarskoj školi u Glini i Karlovcu –Životopisi (polaznika škole) –Sjećanja na dane školovanja –Anegdote –Zaključak –Zahvale –Značajnija literatura o Šumarskoj školi Karlovac –Bilješka o autoru |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Uz predstavljanje iscrpnih životopisa učenika, polaz nika škole (s fotografijom), kao najopsežnijim po glav ljem knjige (44 %), ne mali prostor dat je zbi va njima vezanim uz početak nastave u Glini, smje š taju učenika, premještanja u Karlovac, nastavnom osoblju i dr. U početku zamišljena kao škola internat skog tipa, svoj je “curriculum vitae” otpočela u jednokatnoj zgradi bivše Šumarije Glina, pod čijim su se kro vom našli i uče nici i nastavnici i učionice. Kako zbog skučenog pros tora, a i pomanjkanja stručnog kadra, škola nije imala perspektive, zalaganjem osni va ča škola je 26. lip nja 1947. preselila u Karlovac u tzv. “šumarsku ku ću”, da bi 1980. definitivno dobila posebnu reprezentativnu zgradu na Gažanskom polju, gdje se i danas nalazi ne da leko sjedišta HŠ-a Uprave šuma Podružnice Kar lo vac. Prema sjećanju Ivana Ša vo ra, dipl. ing. šum., jednog od uglednih predavača škole, učenici koji su nakon glinskog iskustva nastavili JOURNALOF Časopis Journal of Forestry (Society ofAmerican Fo resters) izdaje Američko šumarsko društvo, koje je nacionalna znanstvena i obrazovna organizacija jer predstavlja šumarsku struku u SAD-u, a osnovana je 1900. godine.To je najveća profesionalna organizacija šumara u svijetu. Osnovni zadaci Društva su: pro mi školovanje u Kar lov cu, bili su smješteni u barakama. “Svaka od njih”, za bilježio je autor, “imala je po 6 so ba, a u svakoj sobi je bilo smješteno 6–8 (a po potrebi i više) učenika. Peći su bile izrađene od limenih bačvi. Na kraju hodnika, koji je prolazio sredinom barake, bio je sanitarni čvor s umi vaonicima. Tople vode nije bilo”. Od nastavnog osoblja, pretežito diplomiranih inženjera šumarstva (Tomo Bikčević,LadislavHang, Slavko Lovrić,Dragutin Hanzl,Ivan Šavor i dr., na čije životopise autor upućuje čitatelje na Hrvatski šu marski životopisni leksikon), detaljno je predstavljen životni put prvog ravnatelja škole Ante Duića (1904–1993), “ne samo uzornog direktora i profesora, već i odgajatelja i prijatelja, kojega posebno pamtimo po poštenju”, a koji je posljednji susret sa svojim učenicima prve generacije imao u Karlovcu 1987. na prosla vi 40. obljetnice Šumarske škole u Karlovcu (za bi lježeno i slikom). Dojmljiva su i sjećanja pojedinih uče nika i/ili članova njihovih obitelji(D.Truhli, I. Kezele, Z. Klepac, R. Rački, M. Špigelski,st.)na dane školovanja kada je bilo primarno “završiti školu u kojoj smo imali red i disciplinu, ali smo imali i za jesti, ponekad više nego kod kuće”. Na samom kra ju knjige, uz kratku bilješku o autoru, dat je opširan po pis značajnije literature o Šumarskoj školi Karlovac. Zahvalivši se brojnim “svojim” učenicima koji su bilo financijski ili bilo kroz suradnju na prikupljanju po dataka pripomogli da ova publikacija ugleda svjetlo dana, autor posebno naglašava suradnju BrankaMeš tri ća, dipl. ing. šum., također polaznika karlovačke Šu mar ske škole, koji je obavio tehničku pripremu i pri premio digitalno izdanje publikacije. Knjiga je izdana u digitalnom obliku i može se naći u digitalnoj biblioteci HŠD na adresi www.sumari. hr/biblioteka ili na internetskoj stranici www.sumari/ skoko. Iako je izdana kao prilog proslavi 60. obljetnice pos to janja i rada Šu mar ske škole u Karlovcu, u kojoj je au tor kao profesor pro veo puna dva desetljeća (1961–1981), od te školske usta nove nije, kako je rekao, dobio očekivanu podršku ni pomoć. Alojzije Frković FORESTRY canje znanosti, obrazovanja, tehnologije i šumarske stru ke, unapređenja kompetencije svojih članova, po sti zanje stručne izvrsnosti, spretnosti i etičnosti struke i očuvanje zdravstvenog stanja i održivosti šumskih eko sustava za sadašnjost i korištenje u budućnosti, na do brobit društva. Američko šumarsko društvo je |