DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 77 <-- 77 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA CHALLENGES AND DEBATES KAMO TO IDE KOPAČKI RIT? Sveopća nebriga za “Dravski ugao”* u Baranji Za degradaciju i nepovoljne promijene u ekosustavu koje pogađaju mnoge vrste ptica močvarica, ali i druge skupine životinja, nijeisključivi krivacni Javna us ta nova parka prirode, ni Ministarstvo kulture (Upra va za za štitu prirode), ni Ministarstvo regionalnog razvo ja, šu marstva i vodnog gospodarstva, već ne po voljne hi dro loške prilike u Europi, ali…. Krivica i od go vornost postoji, kako u Ministarstvu, JUPPkoja kao da boluje od bezidejnosti, koju vode stručnjaci op či njeni pogreš nim pristupima i stajalištima.Ti “ortodoksni” nedira te lji u pri rodukoji pomalo u don-kihotskom stilu pro moviraju neutemeljenu zaštitu prirode ili su proizvod nedovoljnoga obrazovanja ili fikcije, nečega što ne postoji. Na stav nici koji su ih trebali usmjeriti, podariti im korisna znanja, kao da su i sami izgubili dodir s prirodom ili su ih informacije potrebne za obučavanje ekologije odvele u krivi smjer. Izgubljeni tako u vremenu, a iz gle da i u pro storu svo jih kabineta, trude se okrenuti stva ri na glav ce, čineći indirektno štetu prirodi, društvu, drugim strukama i oso bama koji u struji takovih “zaštitarskih” tren dova uza ludno pokušavaju naći ko ris na rješenja. Često bez znan stvene podloge protive se korisnim in ter vencijama u ekosustavu Kopačkoga rita. Nasuprot njima, većina poznavatelja ovoga područja reći će da su u Kopačkom ritu nužne intervencije (stanovite hidromelioracije) u pravcu stvaranja opti mal nih uvjeta za opstojnost postojeće flore i faune, ko ri steći pritom upravo dragocjeno i povijesno iskustvo šumara, lovnih stručnjaka, veterinara, stručnjaka za ratar stvo i poljodjelstvo, vodograditelja, i dakako bio lo ga sa znanjem, iskustvom te širinom u shvaćanju za ko nitosti evolucije ritsko-močvarnih ekosustava. U jednom izvješću koje smo uputili Ministarstvu kul ture, a ono ga je sigurno proslijedilo JUPP i Struč nim službama (nalazio se na stranicamaAlerta) između os ta log stajalo je i ovo: –ekosustav Kopačkog rita u fazi je nepovoljnih pro mje na koje su dijelom uzrokovane općom kli mat skom situacijom na kontinentu, ali još više utjecajemčo vje ka(gradnjahidroelektrana,vodnih ste penica i sl. u gornjem toku Dunava i Drave), te ne sumnjivo ne bri gom postojećeg Ministarstva da se stanje ublaži, poduzmu koraci za zadržavanje vode u Kopačkom ritu, u proljetno-ljetnim mjese cima kada je ona ne op hodno potrebna za reprodukciju, razvoj, flore i faune, –u nebrigu Ministarstva za životinjski svijet i ptice moč varice možemo ubrojiti i nestanak Ribnjaka “Be lje”. Podsjetimo, da je na ovom ribnjaku gni jez dilo oko 70 % svih atraktivnijih i rijetkih ptica moč varica zaštićenih zakonskim propisima R. Hr vat ske, te Međunarodnim dogovorima (konvencijama) od one u: Bonn-u 1979. zajedno saAEWA-om (1995), Bernu 1979., Ramsaru 1971. i popisom iz Mon tre aux- a, Rio de Janeiro itd. Zbog izostanka vo de u Ko pačkom ritu, a sada i na Ribnjaku “Be lje”, ugrožene su: čaplje, sive divlje guske, patke njor ke, glavate, divlje, vlastelice, galebovi, čigre, gnjur ci, eje moč va rice itd. Ribnjak je bio turistički naj privlačnija i najgledanija površina, pa je ranija Upra va na tom mje stu postavila dalekozore, infor ma tivne panoe i sl. Nažalost, moramo primijetiti, da oni dalje tamo sto je, pa nam je povjerovati, ili služe u iluzionistič kim prikazima nečega čega više nema ili ipak postoji tračak nade da će se nešto promijeniti u dogledno vrijeme. Da li za 5, 10 ili “n” go dina nije poznato? I onda pitamo kolege iz Stručnih službi JUPP, koliko je tru da i napora uloženo, – da li malo, puno, jako mnogo ili fantastično mno go? O tim na po rima ništa se ne govori, ne izvještava, niti piše?, –nebrigom, odgovornih, Kopački rit je doslovno prepušten podivljavanju, pa je tako “Poluotok” na Ko pač kom jezeru obraslo vrbovom šumom, koja pri jeti zaposjedanjem i nestankom cijeloga jezera. Ništa se *nije učinilo na njegovom odmuljivanju, stoga će Napomena: “Dravski ugao” (“Drau Ecke”) stari naziv za Kopački rit. uskoro, ako se ništa ne poduzme, biti samo to po nim |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 78 <-- 78 --> PDF |
ska oznaka na zemljovidu. Kretanje čamcem i dru-prije rata slovila kao prvorazredni lovno-turistički gim plovilima moguć je samo za višeg vo do staja, objekt s više zvjezdica. Umjesto obnove, kraj dvorprije rata slovila kao prvorazredni lovno-turistički gim plovilima moguć je samo za višeg vo do staja, objekt s više zvjezdica. Umjesto obnove, kraj dvorca i kurije postavljeni su informativni panoi, što –iz izvješća voditelja lovstva Podružnice Uprave šuma “Osijek”, Z.Mihaljevićadoznajemo da je div ljač, napose jelenska, u Posebnom zoološkom re zervatu prepuštena samoodržanju, ne postoje hranilišta, solišta, prosjeke na kojima bi ona našla ispašu itd. Kao da je netko (??) umislio vratiti cijeli eko sustav u neko povijesno prošlo prvobitno stanje od prije dvjesto, tristo ili tisuću godina. Zaboravlja se da je Kopački rit (neizravno i izravno) tvorevina čovjeka, i da sve ono što danas postoji i obilno se ko risti u promidžbeno-turističke svrhe nije nikakva izvorna priroda, već ekosustav nastao pod utjecajem šumara, poljodjelaca, vodograditelja, odnosno ranijih vlasnika i korisnika ovoga prostora, –zamjeramo Ministarstvu što je Javnoj ustanovi Parka dalo previše slobode u favoriziranju turizma. Pri tome kao da se zaboravlja na članak 12. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/2005) koji naglašava važnost očuvanja faune i flore Kopačkoga rita i po boljšavanju uvjeta za njezino održanje. Po tom pitanju koliko nam je poznato nije ništa napravljeno, Kopački rit u ovom trenutku funkcionira kao turistička destinacija iz koje se uzima, a malo ulaže. Što se dogodilo s prijedlogom nabave bagera koji je trebao biti oponent zamuljivanju i zarašćivanju pos to jećih bara i jezera, a o kojemu se priča i nagađa de setak godina? Osim toga ne bi se smjelo zaboraviti da je: –ustrojem Države Hrvatske i Državne uprave za zaš ti tu prirode, pokrenuta kampanja gašenja glasovitoga Lovišta “Belje”, odnosno kulturnoga naslijeđa Ba ranje iz vremena Habsburgovaca, Karađor đe vi ća, Titove Jugoslavije, zapravo stanovitoga “brenda” Baranje, –u kontekstu toga vrlo sporo se obnavlja dvorac “Tik veš” i još sporije starija lovačka kurija koja je pod sjeća na križeve netom preminulih, što bi se mog lo shvatiti i kao metafora Ministarstva prema kul turno-povijesnoj baštini Baranje, –ne postoji naznaka obnove starih ribarskih kuća i lugarnica (od povijesno-kulturne važnosti), pa ni obič noga crvenoga križa na istoimenom lokalitetu koji je prizivao na sjećanje, na onaj strašni brodolom putničkoga broda na Dunavu kada je mnogo ljudi izgubilo život. Križ je podiglo Vlastelinstvo “Belje” u vrijeme uprave Habsburgovaca, obnovili su ga Karađorđevići za vrijeme Kraljevine Ju go sla vije, postojao je i u vrijemeTitove Jugoslavije!, –u taj kontekst nebrige navodimo i bivši Pri ro do slov ni muzej u Kopačevu, utemeljen po Josipu Majiću, ornitologu i dermoplastičaru, koji je gotovo polovicu svoga života posvetio sabiranju jaja ptica, izradi dermatoloških preparata divljači i ptica, skupljanju fo to grafija i povijesno vrijednih eksponata, kao što je staro oružje, skupocjene puške i pištolji (kubure iz 17. stoljeća). U Muzeju se nalazio i mač gla sovitoga Vojskovođe i ratnika Eugena Franje Sa vojskoga osnivača “Belja”, a koji je netragom nes tao za Do mo vinskoga rata. Nitko od lokalne vla sti, a ni Mi ni star stvo, nije pokrenulo istragu da se on nađe. Muzej je definitivno rastrojen 2005. go di ne, izlošci su navodno bačeni u smeće, jer su bili u lošem stanju, a ono što je bilo vrjednije odnijeto i po hranjeno na nama nepoznato mjesto. Uz Izvještaj Ministarstvu bila je priložena iRe zo lu cija Press-centra za okoliš i Udruge ekologista OB “Flu vius” kojom je još detaljnije opisana situacija u ko joj se našao Kopački rit, nakon što je 1997. osnovana Javna ustanova preuzela upravu nad njime. Nakon objave Rezolucije očekivali smo reakciju Mini starstva, me đutim do nje nije došlo. Shvatili smo da Mini star stvo s opo nentima komunicira ignoriranjem,neodgovaranjemna upite, a nametnutu problematiku rješava stavljanjem pod tepih. Zapravo brigu za faunu i floru pre pušta Javnim ustanovama, agencijama i sl. institu ci jama koje su podložne lokalnoj politici i lokalnim moć nicima, često problematične kulture, osim toga, naj češće nemaju dovoljno obrazovan kadar, ni novac, niti ga znadu dobaviti iz pred-pristupnih fondova Eu rop ske unije, pa sve ide kako ne bi trebalo. Na kraju pitanje, kuda to vodi? Cijeli Kopački rit pre obražava se u monotoni šumostepski krajolik, po vre meno pod vodom. Bez onih bara, jezera i kanala kakvoga smo ga upoznali 60-tih godina prošloga sto lje ća, postaje sve manje zanimljiv i u funkciji one fau ne i flore po kojoj je bio prepoznatljiv. U to vrijeme, prije gotovo 60 godina, riba se lovila na Kopačkom je zeru. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Već ranim jutrom, ribari bi zabacili mrežu u koju bi se nakon sat, dva našlo stotinjak i više kilograma različite riječne ribe. Sakadaš je bio neformalno sastajalište ri bara, ali i odredište onovremenih turista kojima su te barke premazane katranom, čamci čiklovi, ne mar no iz vu čeni na pješčanu obalu, onako prljavi od mulja i ribljih krljušti, uz svu onu zvukovnu kulisu koju je osim pjeva i krikova ptica dopunjavao žablji kre ket, zujanje komaraca, šuštanje trstike i grpka na vjet riću, nesumnjivo bio pri vlačan, nezaboravan, jedin stven. Sakadaš da nas, s asfaltiranom cestom, električnim stupovima i ma njom tra fo-stanicom, ispo liranim gredama i klu pa ma nadstrešnice, prometnim znakovima upozo re nja, plastičnim žuto-zelenimWC-ima, spomenutim panoima kao izvu če nih iz muzeja za obrt, limenim čamcima, vrbovim šumarkom uz cestu na mjestu gdje je ranije bilo Ribnjak i mnoštva barskih ptica, znak su velike pro mjene u kra jo brazu, preobražaj koji podsjeća na umjet no formiran park. To nije više Kopački rit (ili kako ga neuki nazivaju “močvarom”) kakvoga pozna je mo od ranije i kakav bi trebao biti, već izletište, po malo parkovnog ugođaja jednoga Zelengaja,Tuš kan ca ili Jaruna u Zagrebu. Umjesto zaključka, napis ćemo završiti izvodom au torova dnevnika za 1967. godine: “Gotovo dva sata pri je sumraka, sjedeći na jednom panju kod Šante (is toč ni rub Kopačkoga jezera) pratim nebrojena jata divljih gusaka koji me prelijeću već puni sat na visini od nekih 15–25 metara.Tisuće lisastih, glogovnjača, sivih i drugih vrsta.Tek bi se jedno jato smirilo na jezeru, a već stiže drugo. Izrazito jak šum njihovih krila podsjeća me na buku mlaznoga motora, a od silovitih zamaha krila voda se mreška kao da je u nju opaljeno tisuću zrna sačme, iz isto toliko pušaka”. Predsjednik UE-BO “Fluvius”: Darko Getz AKTUALNO – CURRENT NEWS MODERNI MENADŽERI I VISOKA UČINKOVITOST Stvari koje bi trebali znati kako bi vodili kompaniju U velikim postignućima ljudske civilizacije neizo stav no susrećemo isto tako velike pojedince ili grupe ljudi, koji su vjerujući u svoje ideje i zamisli svojih su rad nika ostvarili uspjehe, na čijim se rezultatima kroz generaci je gradio bolji život za tvrtke, zajednice i čo vje čanstvo u cjelini. Gledajući na ulogu rukovođenja u da naš njem vremenu, uočit ćemo sve izraženiju potrebu za tak vim pojedincima i grupama, a da pritom istovremeno spoznamo kako je nedostatak kvalitetnog rukovođenja u mnogim kompanijama veća nego to u opće možemo zamisliti. Neka istraživanja sa samog početka ovoga sto ljeća, pokazala su da je nedostatak kvalitetnog ruko vo đenja u korporativnom svijetu veća od 400 %. Zašto je to tako, pokušat ćemo pokazati na oslikavanju osobina koje bi kvalitetno rukovođenje trebalo imati, da bi bilo us pješno i trajno vodilo kompanije i njene poslove. Zbog izostanka kvalitetnog rukovođenja, od 100 najvećih kom panija u 1900. go dini u SAD-u samo je njih 16 do živjelo 100-ti rođendan. Iz te činjenice razvidno je da kva litetno rukovođenje nije lako osigurati u kontinuitetu trajanja, te se ovom važnom segmentu poslovne politike sve više po sve ćuje po zor nost, jer bez osiguranja ove najznačajnije poslovne funk cije zapravo poslovati nema smisla. Izazovi rukovođenja Rukovođenje nije posao. Rukovođenje je stvarni ži vot onoga koji vodi. Onomu koji istinski razumuje ulo gu vođenja, pot puno je jasno da se vođom ne postaje nikakovim za vr š nim ispitom kao konačnim stanjem. Rukovođenje je trajni, nikada okončan proces postajanja vođom, nešto po put rijeke, koja dok teče je rijeka, zau stavi li se, pos taje bara i nastanjuju je potpuno druk čija bića. Harry Truman je rukovođenje definirao kao “umijeće nagovaranja ljudi da učine ono što su u po četku trebali učiniti”. Razvijanje budućih vođa ne na padan je proces, koji svo ju isplativost ponekad čeka go dinama. Voditi kom pa niju ne svodi se na osiguranje vi sokih profita njezinim vlasnicima i visokog standarda zaposlenicima, već uz sve te zahtjeve i osiguranje kon tinuiranog kvalitetnog rukovođenja, što će rezultirati vječnim trajanjem tvrtke kao poslovnog entiteta. Teo rije rukovođenja “jed nog velikog vođe” impliciraju da je on čelni čo vjek sljedbe (što je u realnom svijetu i ne tako rijedak slučaj), no voditi ipak ponajprije znači koordinirati tim rukovoditelja različitih razina odlučivanja i stvaranja uvijeta, klime i odnosa da se razviju po tencijali za vođenje svakoga člana u timu, sve do ra zi ne da u do me ni svojih poslova hrabro donose odluke i procjenjuju rizike pri donošenju takvih odluka. Oni su radnici koji su u poziciji sljedbenika tako će se i po na šati, što znači da će djelovati s manje energije, pre puš tajući te vla stitim potencijalima preuzeti rizike i razvijati se u smjeru vođe. Rukovođenje nije definirano veličinom prilike da se nešto učini, nego kvalitetom odgovora na izazov. Čovjek ne može kontrolirati sve okol nosti u kojima se nalazi, ali zato može upravljati |