DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 115 <-- 115 --> PDF |
IN MEMORIAM SAMOJLO KOSANOVIĆ, (1932–2007) Višegodišnja neravnopravna bor ba s opakom bolesti, prekinula je ži vot nu nit našeg kolege Samojla, na veliku žalost njegovih najbližih te mno gobrojnih prijatelja, kolega i zna naca. Otišao je još jedan kolega naše generacije, koja je započela stu dij na Šumarskom fakultetu da leke 1957–58. godine. Ta genera cija da nas je skoro prepolovljena, što zapra vo i ne iznenađuje, jer se uglav nom poklapa s prosječnom ži votnom dobi naše populacije. Samojlo je rođen 15. 1. 1932. god. u selu Kuniću blizu Plaškog, u vi šečlanoj obitelji oca Dušana, privatnog pilanara i majke Mare, do ma ćice. Početkom II. svjetskog rata stradao je njegov otac kao nedužna žrtva kvislinškog fašističkog režima, pa majka s četvero malodobne djece velikim naporom i odricanjima uspijeva preživjeti strahote rata. U ratnim godinama nema nastave, pa Samojlo započinje školovanje na kon završetka rata. Svakodnevno pje šači po nekoliko kilometara od kuće do škole u Plaškom, što po gotovo u zimskom razdoblju krije opas nosti i iziskuje fizičke napore. Po završetku osnovne škole odlazi u Karlovac na izučavanje stolarskog zanata, kojega je zbog bolesti morao napustiti. Međutim, stijecajem sretnih okolnosti u Plaškom se otvara Šu marska škola 1948. god., gdje Samojlo nastavlja školovanje. Ne do staju adekvatni prostori za odr ža vanje nastave i boravak, pa su đaci, osim učenja, angažirani i na iz grad nji tih objekata. Školu pohađaju đa ci iz nekoliko generacija iz cijele Hrvatske, ali prevladavaju po laznici iz Plaškog i bliže okolice.Sa mojlo je bio odličan đak primje re nog vla da nja i rado se prisjećao tog raz doblja, a pogotovo svojih vrs nih pro fesora i predavača. Među nji ma osobito je isticao direktora Vi lima Živkovića,dipl. ing., koji je kod đaka razvijao ljubav pre ma struci i pozitivan odnos pre ma svim ljudskim vrijednostima. Samojlo je matu rirao 1951. god. u jedinoj ge ne raciji, jer je te godine Šumarska ško la preseljena u Kar lo vac. Iako krat kog vijeka, Šumarska škola u Plaškom dala je više uspješ nih šu mar skih stručnjaka i znans tve nika. Nakon završenog školovanja Sa mojlo se po dekretu zapošljava u Šumsko gospodarstvo “Javornica” Ogulin,šumarijamaJosipdoliMod ruš, gdje obavlja terenske i kan ce la rij ske poslove šumarskog teh ničara. Krajem 1952. god. odlazi na odslu že nje vojnog roka, koji je zbog tršćan ske krize još i produžen. Po četkom travnja 1954. god. vraća se u Šumsko gospodarstva Ogu lin, i to nakratko u Šumariju Go mirje, a za tim na duže vrijeme u Šu mariju Mod ruš. U međuvremenu po laže stručni ispit za pristava šu mar ske stru ke 1957. godine. Mladi i neobično ambiciozni Samojlo ne miri se s postojećim stanjem, jer želi otići na stu dije. Zato su potreb na makar mini malna sredstva, koja u tako krat kom vremenu rada nije uspio iz dvojiti. Iako taj osnovni problem nije razriješio, Samojlo se upisuje na Šumarski fakultet, šu mar skobio loški odsjek 1957. godine. Bez sti pendije život u Zagrebu je težak, pa za elementarno preživ lja vanje čes to obavlja raznovrsne po slove od noć nog čuvara do teš kog fizičkog rad nika. U našoj generaciji pripada grupici starijih godišta, ali svojim ne posrednim vedrim odnosom pre ma mlađima ubrzo us po stavlja vrlo ležerne odnose. Svo je prethodno prak tičko radno is kustvo omogućuje mu lakše praćenje i izvršavanje terenske nastave, osobito iz tehnič kih predmeta. Zbog toga često vodi grupe studenata u praktičnom dijelu nastave. Ističe se u radu Fa kul tet skog saveza studenata, a u okviru međunarodne razmjene studenata bo ravi u Nor veš koj na dvomjesečnoj praksi. Ste čena stručna zvanja dobro će mu doći u budućoj praksi. Završava stu dij za nepunih pet godina 1962. god., a zatim nakratko pos taje upravitelj Šumarije Josipdol. U prvoj po lovici 1963. god. zapošljava se u Odjelu za organizaciju i ekonomiku šumarstva Instituta za šu marska is tra živanja u Zagrebu. U drugoj po lo vici 1963. god. izabran je za šu marskog referenta privatnih šu ma Skupštine općine Velika Go ri ca. Za obavljanje tih specifičnih pos lova polaže stručni i državni is pit iz zakonodavstva. U privatnom životu osniva uzornu obitelj, koja se uskoro povećava na veliku ra dost i ponos mladih roditelja. Zbog stalne čežnje za povratkom blizu rodnog Kunića i izgrad nje zajedničke kuće s najbližima, Samojlo u drugoj polovici 1966. god. dolazi u Ogulin. Zapošljava se |