DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 108 <-- 108 --> PDF |
1557. do 1566. god.U prošlosti, a i danas mnogi su se divili remek-dijelu graditeljstva tog vremena, pa primjerice Robert Michel, autor monografije o Mostaru početkom XX. stoljeća navodi: “Kad bih morao kazati koji je most najljepši na svijetu, vjerojatno bi izbor bio Stari most u Mostaru. Kao zaključak mogu ponizno reći da me nijedan spomenik nije toliko oduševio kao taj most.” U minulom ratu u BiH, srušen je Stari most u Mos ta ru 1993. god. i svi mostovi u gradu te i u neposrednoj okolici već 1992.god. Uz pomoć međunarodne zajednice, BiH i grada Mostara, most i stara jezgra obnovljeni su u izvornom obliku od 1999. do 2004. godine i zaštićeni kao UNESCO -v spomenik svjetske kulturne baštine. Uz to, obnovljeni su i ostali mostovi u gradu u svrhu povezivanja obje strane grada, ali i pokušaja po mi renja i povezivanja ljudskih svjetonazora i sudbina, što je najtužnija poslijedica minulog rata u tom gradu. Tu smo imali smo sreću naići na momke koji su izvodili vratolomne skokove s mosta u Neretvu uz fotografiranje i veliki pljesak turista i posjetitelja, kao što smo bili i mi. Prešli smo preko kamenog rebrastog nogostupa na istočnu stranu mosta pored kuleTara, iza nas je ostala zapadna kula Herceguša, zatim glavnom ulicom od mosta u smjeru jug-sjever uz tok Neretve, s najljepšim ostatkom stare čaršije Kujundžiluk.To je i najsta ri ji urbani dio Mostara, ulica s brojnim dućanima i ma gazama, zanatskim radionicama s tridesetak različitih starih orijentalnih zanata. Bila je to trgovačka četvrt poslovnog svijeta, od koje se odvajaju mahale i sokaci, u kojima su bili izgrađeni stambeni objekti. Od najvrijednijih spomenika na toj orijentalnoj obali osmanske arhitekture nalaze se: Karađozbegova džamija (1557. g.), Vučjakovića (1564. g.) i Koski Mehmed-pašina smo do središta rezidencijalne četvrti zapadnog dijela grada, poznatog mostarskog Rondoa, od kojega se zrakasto širi šest ulica s vilama i drvoredima i po Fra nji nom naputku sjeli u hladovinu “Stare košćele” osvježiti se, potom krećemo do nogometnog stadiona kluba Zrinjski, prisjećajući se svojih igara iz mladosti u NK Velež, ali i za studentskih dana u zagrebačkim klubovima, posebno u sastavu reprenzetacije Šumarskog fakulteta u međefakultetskim susretima. (1618. g.), u čijim su se dvorištima nalazili šedervanifontane uz brojne česme u čaršiji i mahalama. U vrijeme turske vladavine bilo je trideset sedam džamija, a danas ih ima devetnaest. Od javnih objekata iz turskog vremena ostala je i jedna sahat-kula iz 1636. godine. Voda je bila važan čimbenik u dnevnom životu osmanlijskog grada, pa su u javnih česmi postojala i javna kupatila s toplom vodom-hamami te hanovima kao pre noćištima. U posljednim desetljećima turske vladavine u Mostaru su bila sjedišta konzulata:Austrije, En gles ke, Francuske, Italije i Rusije. Nastavljajući šetnju prišli smo “Titovom mostu”, ra ni jeg naziva mostom Franje Josipa, jednog od tri izgra đe nih u vrijeme Austrije i prešli na zapadnu stranu grada s arhitekturom eurpskog štiha i različitih hi sto ricističkih stilova, ali i secesije te arhitekture hrvatske mo derne do današnje konstrutivističke moderne arhitekture. Šetnjom, spoznali smo katastrofalna stradanja grada, sakralnih i povijesnih objekata od strane bivših susjeda s istočne obale. U tom ratu srušena je i crkva Sv. Petra i Pavla, a obnovljena je sa zvonikom visokim 103 m(2 m nižim od Zagrebačke katedrale). Prošetali Pozdravni govori Prvaka oba HŠD Zaustavljamo se nedaleko stadiona u domaćinski ugo danom ambijentu lijepog klub-restorana “Kar ting”. Po dočeku i manirima konobara, vidimo da je naš kolega Franjo ovdje ugledan gost, pa i je gastro nom ski rezultat kao i izbor napitaka, bio primjeren tomu imidžu i šumarskoj gostoljubivosti. S nama su ra dost druženja podijelili kolege Ivica JurićiSlavko BatinićizHŠD Mostar. Naravno uslijedilo je veselo druženje, a naš Franjo poveo je kao pravi domaćin pjesmu svojih korjena i domoljublja, popularnu “Majko Hercegovino”, sveopće prihvaćenu od nazočnika-ca, a zatim su se otvorile partiture starih i novih arija i na pje va. S predvečerjem uz razmjenu primjerenih riječi rastanka prvaka obaju Društava i razmjenu prigodnih darova za sjećanje na ovaj susret, uslijedila je neminovnost rastanka sa željom “dođite nam u Split, a ostalo je naša briga”! Porin Schreiber, dipl. ing. šum. |