DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 103 <-- 103 --> PDF |
skog fakulteta u Sarajevu. Istaknuo je, kao i dekan sarajevskog fakulteta gospodin prof. dr. sc. Faruk Mekić, da jenaš fakultet bio baza za osnivanje njihovoga fakulteta.Ta ko đer je ukazao da su u tome doprinos dali stručnjaci koji su di plo mirali na našem fakultetu. Me đu njima je bio i poznati sarajevski profesor akademik Pavle Fukarek.Dekan Bogner je nadodao da su u proteklih 60. godina na našem fakultetu studij završili brojni studenti iz BiH, a i neki iz Hrvatske su diplomirali u Sarajevu. Danas na Šu marskom fakultetu u Za gre bu ta kođer imamo studente iz BiH. Na nastavnom polju je vrlo živa dugogodišnja su rad nja između za gre bačkog i sarajevskog Šumarskog fakulteta. Poznato je da naši profesori vode nastavu iz ne koliko predmeta na Šumarskom fakultetu na Sara je vu. Isto tako tijesna je obostrana suradnja u okvirima znanstvenih magistarskih i doktorskih napredovanja, kao i kroz raznovrsna povjerenstva. Ravnatelj Šumarskog instituta Jastrebarsko gospodin M. Benko je ukazao na tijesnu suradnju šumara obi ju zemalja za znanstvenom polju. To se očituje kroz broj ne terenske susrete i na znantvenim skupovima. Najbolji dokaz tomu je da je na ovoj konferenciji sudjelovalo 9 znanstvenika iz Hrvatske koji su se predstavili sa 7 referata. Tijekom cjelokupne svečanosti ukazano je na da naš nje stanje ali i buduće mogućnosti razvoja Šumar skoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu kako zahtjeva moderno europsko šumarstvo. Opći je zaključak da su znanstvenici Šumarskog fakulteta u Sarajevu uspostavili trajne veze sa europskim i vaneuropskim fakultetima što im osigurava sigurnu budućnost. U ovom kratkom prikazu koristim priliku da još jed nom čestitam Šumarskom fakultetu Univerzitetu u Sarajevu 60. obljetnicu sa najljepšim željama znanstvene, stručne i prijateljske budućnosti. Prof. dr. sc. Milan Glavaš IZ HR VAT SKO GAŠUM ARS KO GADRUŠTVA FROM THE CROATIAN FORESTRY ASSOCIATION POSJET HŠD OGRANAK DALMACIJA-SPLIT UDRUŽENJU ŠUMARSKIH INŽENJERAI TEHNIČARAF BIH I HRVATSKOM ŠUMARSKOM DRUŠTVU MOSTAR Ideja našeg predsjednika mr. sc. Zorana Đurđevi-gra dove, ali i mjesta zle sudbine i tragedije ljudi nesretća, dipl. ing. šum., u suradnji s voditeljem Uprave šu -noga, nedavno proteklog rata. ma Podružnice Split, Ivanom Melvanom,dipl. ing. šum., o mogućnosti posjete šumarima BiH, zaintrigirala je brojno članstvo HŠD Ogranka Split, Uprave šuma Po družnica Split. Odazvao se i ovoga puta, 15. svibnja 2008. god. primjeren broj članstva, kolega-ica, na poduži put od oko 600 km u relativno kratkom trajanju od ne puna dva dana. Posebno zanimanje pokazale su naše ko lege-ice koji su doživjeli osobno i obiteljsko prog nan stvo iz svojih domova u BiH u vrijeme Do mo vin s kog rata, te našli svoj novi Dom u Republici Hrvatskoj i životnu egzistenciju u tada Javnom poduzeću “Hrvatske šume”, Upravi šuma Split. Međutim i ostali članovi s in teresom su prihvatili posjet i izlet u krajeve, mjesta i |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Svatko od nas imao je svoju intimu zanimanja na zo čiti tom izletu koju smo otkrivali i upoznavali u me đu sobnim razgovorima tijekom putovanja. Osobno i sastavljač ovog putopisa po rođenju Splićanin, našao je dijeliti suosjećanje s našim kolegama-ica, jer je životnim usudom dio života proživio u BiH, prvi puta kao dječak u Sarajevu krajem 30-tih i početkom 40-tih godina prošloga stoljeća, a drugi puta kao brucoš upisom na Šumarski fakultet u Sarajevu (radi majke koja je boravila od 1957–1960., uTravniku), od kuda je “stra hom” od ispita iz kemije prof. KasimaHrusta no vića,nakon dvi je godine zajedno s petnaestak studenata iz istih razloga “prebjegao” u Zagreb, na stavljajući tamo studij šu mar stva. Sada je to treći puta, zahvaljujući HŠD-u da kao umirovljenik, prikupljajući nove utiske, ali i sjetna sje ćanja o Sarajevu nakon događanja proživljenih i do živ ljenih u četri različita državna sustava i svjetonazora sve to ponovo proživljava. Ubrzo smo sustigli na gra nič nu crtu kod Kamenskog i bez problema stupili u su sjed nu državu F BiH. Nastavljamo put uz akumulacijsko Buško jezero pre ma Tomislavgradu, usmjereni programom putovanja u mjesto Kupres, izletište splitskih ljubitelja zims kih radosti. Ulazimo važnom prometnicom Liv no-Kupres- Bugojno uz jugoistočnu stranu kupreškog polja, ostav lja jući zapadno od nas Adria ski hotel s nekoliko staza i 2 uspinjača. Polje zahvaća površinu od 93 kmna 1120 do 1150 m n/m, okruženo visokim planinama, a ono daje sli ku stočarskog i ratarskog kraja, koji s vikend kućica ma alpske arhitekture mijenja svoj rularan odraz u su vremenu turističku destinaciju. Mjesto Kupres također se po natpisma na kućama pretvara u turistički gradić s broj nim apartmanima, većim i manjim hotelima, ponajprije zimskog turizma. Usputno spominjem da sam i sa tim mjestom trebao biti životno vezan, primajući sti pen diju na studiju u Zagrebu šezdesetih godina prošloga stoljeća od Šumskog gazdinstva Livno, a poslije ŠG Kupres, a ta mi je obveza rada u duplom trajanju oproš tena u tadašnjim gospodarskim i društvenim promje nama. I danas mi u šali “predbacuju i spominju” kolege umirovljenici, dalmatinciPupačić,MihačićiMarković, kako su oni odradili moju obvezu. Imajući takav životni usud uz Božju pomoć nisam imao tu nes reću, kao moje kolege-ice vratiti se s plastičnom vrećicom i izračunom mirovine, mirovinskih službi dviju država. U središtu Kupresa dočekuje nas član Uprave Hercegbosanskih šuma kolega Petar Gelo,dipl. ing. šum., sa svojima suradnicima. Kako se približavalo pod ne i znajući da nas čeka poduži nastavak putovanja, poslije međusobnog upoznavanja i kraćeg izlaganja o zna čajkama njihovog rada i gospodarenja, u novoizgrađenom hotelu “Kupres”, ugodnog interijera s primjerenom poslugom, usluženi smo ukusnim objedom za sre tan put prema Sarajevu. Srdačano smo se rastali od na ših domaćina zahvaljujući im pozivom da nas posjete u Dalmaciji. Program izleta usmjerava nas prema središtu Fe deracije, preko prijevoja i tunela Kupreških Vrata na 1348 m n/m, nakon kojega nam se otvara sasvim druk či ji krajobraz, napuštajući visoravni širokih hercego vačkih polja Tomislavgrada (Duvanjsko polje) i Kupreškog polja. Odjednom smo se našli u procjepu iz me đu brda u dnu s prometnicom koja nas vodi prema Bugojnu. Lijevo i desno od nas strme padine brda obra s le gustom šumom. Naša kolegica, upraviteljica Šumarije Hvar, dipl. ing. Danka Jelen,preuzima ulogu vodiča-domaćina nastavka putovanja, kako nebi bili us kra ćeni saznanjima o okolišu koji nam bježi iz vidokruga autobusa. Po podrijetlu Splićanka, po dijelu staža i iskustvu te boravištu Bugojanko-Vakufljanka, a sad Bo dul ka s ponajviše rada na očuvanju općekorisnih funkcija šuma što zlata vrijede. Radeći petnaestak godina baš u šumama kojima smo putovali, imala je što nam po jasniti. Po izlasku iz tunela našli smo se u područiju gos podarenja tada Šumskog gazdinstva “Koprivnica” na trima općinama: DonjiVakuf, Bugojno i GornjiVa kuf. U oklišu nakon tunela strmi obronci obrasli su gus tom šumom raznodobnih mješovitih sastojina bukve i jele sa smrekom, a na lijevoj strani nalazila se nekad poznata “Titova vila”, a s druge strane ceste manja lo vač ka kuća istog posjednika za potrebe visokog lova. Na stavno, nailaze mješovite šume bukve, jele i smreke, pro žimajući se sa sastojinama posebice bijelog bora. Uz cestu smo vidjeli i stabla javora za kojeg nam je Danka |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 105 <-- 105 --> PDF |
pojasnila kako je u ono vrijeme bio nemilosrdno iskori š tavan sječama, čak i na zaštićenim mikrolokacijama te prodavan Talijanima. Na manjim enklavama bilo je i sas tojina omorike. Područje tih šuma bilo je bogato s broj nom divljači, a posebno su bili na glasu medvjedi (biraniTitovi trofeji). Medvjedi su bili zaštićeni, ali pričinjali su znatne šumske štete, posebno guleći kao tečnu poslasticu koru jele u remenima do 1m visine, birajući promjere do 40 cm p.p., s posljedicama sušenja jele. U ne dostatku jele zadovoljavali su se i bjelogoricom. Spustili smo se s Kupreških vrata (1384 m n.m.) i pri jevoja za 815 m nižu kotu od 569 m n.m. na utoku ri ječice Poričnice u rijekuVrbas, u Bugojno, grad u ko jem je kolegica osnovala obitelj, radnu egzistenciju i postojanje. Mjesto nekad poznato po drvnoj, metalnoj i tekstilnoj industriji te industriji kože i obuće, rat je osiromašio i rasuo ljude i obitelji. Primjerice kolegica Jas min ka Karadžanašla je svoju egzistenciju u našoj sre dini, a traume progonstva imala je obitelj supruge ko lege Tolića.Stižemo do mjesta Donji Vakuf, gdje nam kolegica Danka s grčem u grlu, potresena, ovlaženih očiju pokazaje prostranu kuću iz koje je prognana s obitelji. Nastavljamo put Lašvanskom dolinom preko mjesta Turbe, koje je bilo prije II svjetskog rata važno indus trij sko mjesto drva i željezničkog prometa. Dalj nje vodstvo preuzima elokventni kolega Vilim Šabićiz Makarske, poznavatelj šumarskih prilika te doline kao bivši zaposlenik (1958. i 1959. god.) u Šumskom gaz din stvu Travnik u Šumskoj upravi Travnik. Bilo je to vri jeme s malobrojnim šumskim prometnicama i bez da našnje suvremene mehanizacije. Prisjeća se odla zaka na teren jašući na konju na udaljenu do desetak kilometara sječinu od Mehurića do Gluhe Bu ko vice na G.J. Ja 3 se nica – Bila, s prijevozom 30.000 do 40.000 mdrvne mase uz pomoć drvene riže (strmi bujični vodotoci obloženi drvenim žljebom) i šums kom željeznicom iz gra đenom u vrijeme Austro-Ugar ske. Prisjetio se i sječa ruč nim pilama, otpreme konjskom zapregom i inih de ta lja koji su dio povjesnice šumarstva. Iza nas ostaju Vrelo rijeke Bosne mjesta tada njegovog radnog djelokruga: NoviTravnik (nekad bilo Pucarevo), Nova Bila, Bila,Vitez (spominjući Busovaču gdje je službovao šumarnik i prvak HSS-a Drago Stipac,dipl. ing. šum.), zatim Šantići te Lašva gdje završava Lašvanska dolina, a rijeka Lašva ulijeva u rijeku Bosnu, čijem izvorištu i prirodnim lje po tama žurimo ususret prema programu posjeta. Oko 15 sati pristižemo u pregrađe Sarajeva, gdje nas do čekuje mladi kolega Azer Jamakovićdipl. ing. šum., u funkciji Generalnog sekretara Udruženja šu mar skih inženjera i tehničara FBiH i tehničkog urednika Časopisa za unapređenje šumarstva, hortikulture i oču vanja okoline “Naše šume”. Predložio nam je posjet iz voru (vrelu) rijeke Bosne na Ilidži u zaštićenom predjelu, odakle se Sarajevo najvećim dijelom opskrbljuje pitkom vodom. Uživali smo u ugođajima idiličnog perivoja s brojnim izvorima, jezercima, puteljcima, rukavcima i mostićima, u sjeni raskošnih krošnji ponajviše pla tana, u lijepom proljetnom i vedrom danu s mnoš tvom posjetitelja. Na turskom ilidža je opisna riječ za top lice. Područje je bilo naseljeno još u rimsko doba radi sumpornih hipertermalnih vrela, gdje su se liječile bo lesti: reume, neuralgije, rehabilitacije ozlijeda i žens kih bolesti. Prije posljednjeg rata na Ilidži postojala je i za BiH, a i šire područje, vrlo poznata Srednja šumarska škola. KolegaAzer nas je uz “napore odlijepio” od tih lje pota i uputio prema gradu kojeag se sjećamo iz 1992.godine s katastrofalnih slika rata. Kroz povijest, Sa rajevo je svjedokom burnih zbivanja, uspona i padova, promjena vlasti i državnih uređenja, svjetonazora, ra tova i sukoba, elementarnih nepogoda, a ponajviše radi svog prirodnog smještaja u području sukoba dvi ju temeljnih i oprečnih civilizacija i interesa. Najstarije poznato naselje Butmir, u području Sarajevskog polja, potječe još iz neolitskog razdoblja, a krajem brončanog doba tu su naselja Ilira koje u I stoljeću pokoravaju Rim ljani, podižući na Ilidži oko termalnih voda manje gradske aglomeracije i utvrde, pa u III. stoljeću ima status kolonije. Nakon seobe naroda i inih burnih zbivanja godine 1244., sarajevsko područje je u sastavu župe Vrhbosne i biskupsko sjedište. Turci prodiru 1435. go di ne u te krajeve zauzimajući utvrdu Hodidjed i postaju gospodari sarajevske doline uz rijeku Miljacku, gdje se 1460. razvija jezgra novoga grada, namjesnički dvor, drvena džamija, most, vodovod, han i hamam, kuće mlinovi i dućani.Turci naselje nazivaju Saraj-ovasi, Saraj ili Saraj-kasabasi (polje oko dvora), a od 1507. godine nosi današnje ime. U vrijeme vladavine Husrev-bega doživljava procvat izgradnjom svjetovnih i vjerskih obje kata te postaje trgovačko središte. Eugen Savojski pro dire s vojskom 1697. u grad i spaljuje ga. Od 1788.– 1879. god. gori ponovo pet puta, jer su zgrade bile iz gra đene ponajviše od drva, pri čemu gori i spomenička baština. Pučanstvo u XVII. i XVIII. stoljeću stradava u unutarnjim sukobima u Bosni i u različitim epidemija |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 106 <-- 106 --> PDF |
ma od 1690–1782. god.Austrija 19. 8. 1878. god. oku-europski urbani i arhitektonski napredak. Dobilo je pira grad i Sarajevo postaje administrativni centar BiH. mnoge kulturno-povijesne spomenike, muzeje, kazali- Sarajevo kroz stoljeća, posebno kroz 40 godina vla šta, knjižnice, sakralne zgrade, crkve, džamije, sinagodavine Austro-Ugarske monarhije doživljava novige, izgradnjom javnih ustanova, šetališta, parkova, Motiv s Baščaršije željeznicu s doseljenjem stranaca izAustro-Ugarske.Žurimo dolinom pod zapadnim padinama planina Ne kadašnja gradska vjećnica uz Miljacku izgrađenu uIgmana i Bjelašnice prema Konjicu, kojemu nailazi s pseudomaurskom stilu u kojoj je bila smještena knjiž-istoka rijeka Neretva i zapadno od njega ulijeva se u nica i druga povijesna građa i baština BiH, u proteklomumjetno Jablaničko jezero. Nastavljamo kanjonom Ne ratu spaljena je do temelja sa svim sadržajem i unište-ret ve između Čvrsnice i Prenja do mjesta Jablanica, na od topništva sTrebevića.krat kim odmorom na prostranom proplanku podno ko jega huči kanjonom Neretva s porušenim željeznim Putujući usporeno radi gustog prometa prema sremostom, a zatim uz Neretvu kroz niz polja: Bijelo polje, dištu grada, usputno smo imali priliku promatrati okoliš Mostarska kotlina i dalje Mostarskim poljem u Mostar. i urbano područje Sarajeva te zgrade i objekte iz povjes nice grada s tragovima poslijednjeg rata, od vremešne Ilidže, preko raskrižja na Marin Dvoru. Lijevo, suvre me ni hotel Holiday Inn, objekt poznat iz tog rata, a u pro dužetku prema zapadu željeznički Glavni kolodvor grada. Desno, prekoputa i istočno od hotela, most i pod njim Miljacka, a cesta od njega vodi prema Šumarskom fa kultetu pod naseljem Kovačići i nedaleke neformalne gra nice, tzv. grad “Istočno Sarajevo” iz Daytona. Prolazimo uz rijeku iznad meandra, odakle s istoka do tiječe Miljacka i nakon strmog uspona cestom stajemo ispred na litici izgrađenog “Hotela Saraj”, u kojemu nam je bio osiguran smještaj, a odakle se pruža pano ram ski pogled na Sarajevo i pitoresknu Baščaršiju. Nakon smještaja, po slobodnom izboru krećemo Baš čar šijom s povijesnom baštinom osmanlijske vladavine, broj nim uličicama s mnoštvom orijentalnih trgovinica, Husref-begovom iAli-pašinom džamijom, središnjom čes mom na popločanoj kaldrmi trga i dr. Navečer, našli smo se u hotelu na zajedničkoj večeri i druženju s do ma ćinom kolegom Azerom uz izmjenu utisaka sa šetnje Sa rajevom i posebice Baščaršijom. Sljedećeg dana pred hotelom rastali smo se s našim do maćinom kolegom Azerom, te nastavili programski put prema jugu, s ciljem posjete Mostaru i Hrvatskom šumarskom društvu Mostar. Oproštaj od kolegeAzera – hotel Saraj Ulaskom u Mostarsku kotlinu osjećamo dah Me di te rana (stabla smokve, čempresi, a u zraku galebovi). Pri lazimo središtu zapadnog Mostara na desnoj obali Neretve, gdje nas dočekuje kolega Franjo Kljajo, dipl. ing. šum., tajnik Hrvatskog šumarskog društva Mos tar (s kojim sam zajedno apsolvirao šumarstvo), uz ispriku da nas iz zdravstvenih razloga nije mogao do čekati predsjednik Ljubo Rezo,dipl. ing. šum. Ra di ograničenog vremena boravka u Mostaru, zaželio |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Ispred povijesnog mosta na Neretvi nas je provesti kroz uži dio grada i upoznati s kulturnopovijesnim vrijednotama i spomenicima, kojih ima u izobilju, jer je i Mostar, kao i Sarajevo bio na crti sraza interesa istoka i zapada, a Neretva razdjelnica. Radi toga je trebalo izgraditi most, pa nas Franjo vodi putem do njega, što je i interes svakog namjernika susresti se i preći preko njega na istok. Usputno prelazimo preko bis tre i brze riječice Radobolje, koja je izvor zdrave i pit ke vode kojom se opskrbljuje grad. Malo uzvodnije na njoj pokazao nam je umanjenu repliku starog mosta istog graditelja. Radobolja otječe i utječe u Neretvu neš to nizvodnije od Starog mosta. Kod zapadne kule u čijem dnu je korijen i temelj mos ta, slijedi kratko upoznavanje s poviješću Mostara. Mostar je danas sjedište Hercegovačko-neretvanske žu panije, smješten u kotlini u plodnoj dolini rijeka Neret ve i Radobolje, koju okružuju uzvisine, pa je po dru čje naseljeno od najranije povijesti, od neolitske kul ture do današnjih dana. Mostar je bio sudbonosno ve zan za svoj most na Neretvi, čije ime potječe iz te me lja te riječi. Turci pohodom osvajaju 1463. g. Bos nu, a 1468. od ve li kaša herceg Stjepana Kosače za u zimaju Mostar, koji je tada bio manje naselje s dva utvrđenja spojena starim dr venim mostom.Taj most nije mogao zadovoljiti potre be grada i nadiranjaTu ra ka prema zapadu i Dal ma ciji. Po naredbi sultana Su lej mana Veličanstvenog 1557. g. za po činje gradnja novog kamenog mosta na mjestu postojećeg visećeg lančanog mosta. Graditelj tog mosta bio je Mimar Hajrudin učenik najpoznatijeg graditelja Os man lijskog Carstva, Mi ma ra Sinana. Na otvorenju mos - Kroz stari dio Mostara ta graditelj Mimar Hajrudin nije nazočio, već podaleko od njega promatrao ceremoniju. Po svom obliku je polukrug koji prelazi u elipsu. Kao vezivni materijal slu žio je vapneni mort uz povezivanje kamena radijalnim i že ljez nim klam fama zalivenim olovom. Raspon luka mosta iznosio je 28,70 m, a visina 20,34 m iznad ljet njeg vo dostaja Neretve. Most je građen devet godina, od |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2009 str. 108 <-- 108 --> PDF |
1557. do 1566. god.U prošlosti, a i danas mnogi su se divili remek-dijelu graditeljstva tog vremena, pa primjerice Robert Michel, autor monografije o Mostaru početkom XX. stoljeća navodi: “Kad bih morao kazati koji je most najljepši na svijetu, vjerojatno bi izbor bio Stari most u Mostaru. Kao zaključak mogu ponizno reći da me nijedan spomenik nije toliko oduševio kao taj most.” U minulom ratu u BiH, srušen je Stari most u Mos ta ru 1993. god. i svi mostovi u gradu te i u neposrednoj okolici već 1992.god. Uz pomoć međunarodne zajednice, BiH i grada Mostara, most i stara jezgra obnovljeni su u izvornom obliku od 1999. do 2004. godine i zaštićeni kao UNESCO -v spomenik svjetske kulturne baštine. Uz to, obnovljeni su i ostali mostovi u gradu u svrhu povezivanja obje strane grada, ali i pokušaja po mi renja i povezivanja ljudskih svjetonazora i sudbina, što je najtužnija poslijedica minulog rata u tom gradu. Tu smo imali smo sreću naići na momke koji su izvodili vratolomne skokove s mosta u Neretvu uz fotografiranje i veliki pljesak turista i posjetitelja, kao što smo bili i mi. Prešli smo preko kamenog rebrastog nogostupa na istočnu stranu mosta pored kuleTara, iza nas je ostala zapadna kula Herceguša, zatim glavnom ulicom od mosta u smjeru jug-sjever uz tok Neretve, s najljepšim ostatkom stare čaršije Kujundžiluk.To je i najsta ri ji urbani dio Mostara, ulica s brojnim dućanima i ma gazama, zanatskim radionicama s tridesetak različitih starih orijentalnih zanata. Bila je to trgovačka četvrt poslovnog svijeta, od koje se odvajaju mahale i sokaci, u kojima su bili izgrađeni stambeni objekti. Od najvrijednijih spomenika na toj orijentalnoj obali osmanske arhitekture nalaze se: Karađozbegova džamija (1557. g.), Vučjakovića (1564. g.) i Koski Mehmed-pašina smo do središta rezidencijalne četvrti zapadnog dijela grada, poznatog mostarskog Rondoa, od kojega se zrakasto širi šest ulica s vilama i drvoredima i po Fra nji nom naputku sjeli u hladovinu “Stare košćele” osvježiti se, potom krećemo do nogometnog stadiona kluba Zrinjski, prisjećajući se svojih igara iz mladosti u NK Velež, ali i za studentskih dana u zagrebačkim klubovima, posebno u sastavu reprenzetacije Šumarskog fakulteta u međefakultetskim susretima. (1618. g.), u čijim su se dvorištima nalazili šedervanifontane uz brojne česme u čaršiji i mahalama. U vrijeme turske vladavine bilo je trideset sedam džamija, a danas ih ima devetnaest. Od javnih objekata iz turskog vremena ostala je i jedna sahat-kula iz 1636. godine. Voda je bila važan čimbenik u dnevnom životu osmanlijskog grada, pa su u javnih česmi postojala i javna kupatila s toplom vodom-hamami te hanovima kao pre noćištima. U posljednim desetljećima turske vladavine u Mostaru su bila sjedišta konzulata:Austrije, En gles ke, Francuske, Italije i Rusije. Nastavljajući šetnju prišli smo “Titovom mostu”, ra ni jeg naziva mostom Franje Josipa, jednog od tri izgra đe nih u vrijeme Austrije i prešli na zapadnu stranu grada s arhitekturom eurpskog štiha i različitih hi sto ricističkih stilova, ali i secesije te arhitekture hrvatske mo derne do današnje konstrutivističke moderne arhitekture. Šetnjom, spoznali smo katastrofalna stradanja grada, sakralnih i povijesnih objekata od strane bivših susjeda s istočne obale. U tom ratu srušena je i crkva Sv. Petra i Pavla, a obnovljena je sa zvonikom visokim 103 m(2 m nižim od Zagrebačke katedrale). Prošetali Pozdravni govori Prvaka oba HŠD Zaustavljamo se nedaleko stadiona u domaćinski ugo danom ambijentu lijepog klub-restorana “Kar ting”. Po dočeku i manirima konobara, vidimo da je naš kolega Franjo ovdje ugledan gost, pa i je gastro nom ski rezultat kao i izbor napitaka, bio primjeren tomu imidžu i šumarskoj gostoljubivosti. S nama su ra dost druženja podijelili kolege Ivica JurićiSlavko BatinićizHŠD Mostar. Naravno uslijedilo je veselo druženje, a naš Franjo poveo je kao pravi domaćin pjesmu svojih korjena i domoljublja, popularnu “Majko Hercegovino”, sveopće prihvaćenu od nazočnika-ca, a zatim su se otvorile partiture starih i novih arija i na pje va. S predvečerjem uz razmjenu primjerenih riječi rastanka prvaka obaju Društava i razmjenu prigodnih darova za sjećanje na ovaj susret, uslijedila je neminovnost rastanka sa željom “dođite nam u Split, a ostalo je naša briga”! Porin Schreiber, dipl. ing. šum. |