DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 71 <-- 71 --> PDF |
početka otpadanja lista u jesen).Tako je dobiveno 5760 isječaka grančica i lišća različite starosti, koji su pod vrg nuti laboratorijskoj obradi. Kolonije gljiva inkubirane su u mraku na 25 °C i na kon 20–25 dana razvoja identificirane su i ustanov lje na njihova učestalost. Svi podaci statistički su obrađeni i izrađena je tablica njihove zastupljenosti. U svim godišnjim dobima uzorkovanja, među vrstama potencijalno patogenima, s najvećim učešćem ustanovljena je gljivaDiscula quercinau svim uzorcima tkiva, a posebice u pupovima obadvije vrste hrasta. Diplodia corticolatakođer pokazuje potogene ka rak teristike sa sklonošću napada na drveno tkivo oso bi to u pratnji gljive Biscogniauxia mediterranea. Me đu gljivama koje se ne smatraju patogenima Tri cho der ma viridei Alternaria alternatazauzimaju veliko učešće, u kori i drvetu, u odnosu na druge skupine gljiva, pa se može hipotetski pretpostaviti da one mogu imati veći antagonistički potencijal prema nekim tkivima u odnosu na druge gljive. Fauna i šume PaoloCasanova,AnnaMemoli:Šumska šljuka – selica, kojom je teško gospodariti Šumska šljuka (ili bena kako je zovu u Dalmaciji) tipičan je stanovnik šuma. Lovci je od milja zovu “kraljica šume”. Selica je, koja prekoApeninskog poluotoka (ali i naših krajeva) prelijeće u jesenskom periodu, u listopadu i studenom, radi prezimljavanja u toplijim krajevima, a u proljeće u ožujku vraća se na gniježđenje u zemlje podrijetla na sjeveru Europe iAzije.Velik broj šljuka prezimljuje u južnim dijelovima poluotoka, te ne nastavljaju put prema SjevernojAfrici, dok jedan limitiran, ali ne zanemariv dio gnijezdi uAlpama. Ovaj članak ne obrađuje zanimljivosti iz života ove ptice, već se bavi problemima “gospodarenja”, ako se to u ovom slučaju može tako zvati, jer uobičajeni šumsko- uzgojni zahvati često ne pogoduju stvaranju po volj nih uvjeta za zadržavanje šljuka prilikom njihovog selidbenog puta.Kada se govori o problemima vezanim za gospodarenje šljukom onda to može biti s prostornog i lovačkog gledišta. Mnogi su autori pisali o toj pro ble matici, a zajednički je zaključak da je šljuke sve manje posljednjih desetljeća.Točnija je zaključak da se šljuke kraće zadržavaju na određenim staništima, jer su životni uvjeti, to jest mogućnost nalaženja hrane pogoršani. Uzroci su vezani za promjene koje su se do go dile u po ljo privredno-šumskomkompleksu. Za svoju prehranu šljuka gotovo isključivo koristi animalnu hranu (gliste, ličinke, kukce), koju uzima dugačkim kljunom iz površinskog sloja zemlje, u koju ona može prodrijeti svojim kljunom. Istančanim sluhom šljuka osjeti micanje te mikrofaune u zemlji. Ne razgrađeni zbijeni slojevi listinca i smrznute površine one mogućuju takav način prehrane. Preferira listopa dne šume cera, medunca, crne johe, graba, javora, kes tena i bukve, i to posebice u režimu panjača s bogatim podrastom, koji joj omogućava sigurno sklonište od noć nihgrabežljivaca. U ranim jutarnjim satima u potrazi za hranom, šljuka prelijeće na polja i pašnjake, da bi se navečer istim putem vraćala u šumu. Nekada, dok je mnogo stoke bilo na pašnjacima, šljuka je mogla naći izobilje hrane u stočnim izmetinama (koprofagna mikrofauna). U takvim uvjetima njeno zadržavanje trajalo je duže, sve dok je vremenski uvjeti (snijeg i smrzavica) ne prisile na nastavak selidbenog puta. S ekološkog stajališta šljuka je “specijalista” u potrazi za staništima preciznih karakteristika.To potvrđuju iskustva lovaca koji u pravilu svake godine nalaze šljuke na takvim odabranim mjestima. DNK istraživanja pokazala su da određene skupine šljuka zadržavaju iste selidbene rute i mjesta zadržavanja. Napuštanjem panjača kao uzgojnog oblika i prijelaz u visoku šumu s većom gustoćom stabala, što nepovoljno djeluje na razvoj sloja grmlja i rastvaranje listinca, smanjuju se povoljni uvjeti za šljuke. Egzodus stanovništva iz ruralnih sredina i nestanak stoke s pašnjaka daljnji su čimbenici koji negativno djeluju na populaciju šljuka. Iz ovoga se može zaključiti od koje je važnosti gospodarenje šumama i ostalim zemljištem na populacije šljuka koje se zadržavaju prilikom migracijskog leta. Šljuka izbjegava visoke šume četinjača bez podrasta, eventualno kao remize bira rubove jelovih šuma koji su u blizini pašnjaka. Posebno povoljne uvijete pru ža mediteranska makija, radi klimatskih i prehrambenih uvjeta, što je čini izrazito dobrim staništem za prezimljavanje šljuka. Od ostalih povoljnih šuma treba spomenuti mediteranske šume crnike, medunca, brijesta, cera i topole u blizini vodenih tokova, pašnjaka i kultura ekstenzivne poljoprivrede. Treba naglasiti vjernost šljuke prema zo nama reprodukcije i prezimljavanja, bez obzira na ve liku udaljenost jedne od druge. U razvijenim europskim zemljama planovi gospodarenja, posebice radi planiranja kvote odstrjela, predviđaju višegodišnji monitoring s raznim demografskim parametrima: –promjene zona gniježđenja i gustoća individua na tim područjima, –promjene u stupnju preživljavanja i mortaliteta i –promjene stvarne gustoće populacija u zonama prezimljavanja. U smislu povećane zaštite šljuka, autori smatraju da bi sve europske zemlje trebale zatvarati lov na šljuke 31.siječnja, ili još bolje 31. prosinca, te predlažu niz drugih mjera vezanih za aktivnosti koje utječu na po boljšanje stanišnih uvjeta za šumsku šljuku. Frane Grospić |