DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 51 <-- 51 --> PDF |
A. Frković: REINTRODUKCIJADIVOKOZE NASJEVERNI VELEBIT Šumarski list br. 11–12, CXXXII (2008), 543-550 600 m niže, našle kopnicu i zaklonište (Skorup1982).konsolidiranu, populaciju obogate novim primjercima Utvrđeni svakogodišnji skromni prirasti prisilili susa strane. šumare i zaštitare da ovu malu, ali još uvijek nedovoljno Unosom alpske podvrste divokoze osiguran potpun uspjeh Introduction of Alpine chamois subspecies guarantees complete success Kako je u međuvremenu uzgojno lovište “Prenj” pre uzela tvrtka “Parkovi i nasadi” iz Mostara, zabra niv ši daljnja izlovljavanja divokoza, 1977. g. molba je upu ćena Zavodu za gojitev divjadi “Kozorog” Kam nik. Već sljedeće godine, točnije 9. rujna 1978. tvrtka je organizirala lov divokoza mrežama, uspjevši u reviru Konc kod Kamniške Bistrice, uhvatiti pet tjelesno zdra vih di vo koza u omjeru spolova 2:3 u korist ženki, da bi ih već sljedećeg dana isporučili naručiteljima (Mikulić 1982).Taj datum, 10. rujna 1978., čiju ob ljet nicu završ nog uspješnog ispuštanja divokoza upravo obi lje ža va mo, zacijelo će ostati u trajnom sjećanju senj skim šu marima i lovcima, posebno prof. Zvjezdici Mikulić i ŽeljkuŠtahanu,dipl. ing. šum. iz tadaš njeg Zavoda za zaštitu prirode te Vlatku Skorupu, dipl. ing. šum., danas umirovljenom šumarskom savjetniku Direkcije “Hrvatskih šuma”, glavnim akterima reintrodukcije, koji su svoj naum da seVelebitu vrati divokoza uspješ no ostvarili. Ovo tim prije, što je tada prisutna bojazan da se ova mala kolonija neće moći održati bez dodatnog “ojačavanja novim grlima” postupno iščezla. Brojno sta nje divokoza na području dijela Nacionalnog parka Sje verni Velebit te državnih lovišta “Sveti Juraj” i “Ja bla nac” danas se procjenjuje na oko 400 grla. Div ljač je već više godina podvrgnuta redovnom iskori šta va nju u okviru lovnog turizma (Tomljanović2008).Mije ša nje balkanske i alpske podvrste na prostoru Ve le bi ta zacijelo je povoljno utjecalo na porast tjelesne i trofejne kvalitete populacije. Od više stečenih kuka u ka tegoriji jedne od medalja po međunarodnim mjeri lima, ova su lovišta do sada dala dva nacionalna prvaka, u rogovima divojarca s ocjenom 120,13 CIC-ovih to čaka (2007) i u rogovima divokoze s ocjenom od 116, 78 CIC-ovih točaka (2006). I pored tih ohrabrujućih brojki, s lovnogospodar skog stajališta ne možemo biti zadovoljni sadašnjim sta njem divokoze u Hrvatskoj. U našem dijelu Di nar skog gorja, od Gorskog kotara do dubrovačkog zaleđa, pos to je ogromni površinski potencijali koji su vrlo prikladni za uspješan uzgoj divokoze, a do sada su u tom po gle du potpuno neiskorišteni. Podsjećamo, izračunom mjerodavnih stručnjaka, koji poznaju prilike na terenu, utvr đeno je da bi za uspješan uzgoj divokoze na Ve le bi tu odgovaralo oko 70.000 ha, od kojih veći dio te po vr šine predstavlja divokozje stanište prvog bonitetnog razreda. Iskazano brojem divljači, na toj bi se površini moglo uzgajati oko dvije tisuće divokoza uz godišnji pri plod od 480 grla, odnosno izlučenje (od strjel) od 250 grla (Car1972). Stoga je potrebno da se barem isto toliki broj divokoza, koliko ih je ispušteno na sje ver ni Velebit, pribavi sa strane i ispusti na područje sred njeg i južnog Velebita (Mikulić1982). Slika9. Na padinama vrha Lisac u sjevernomVelebitu pri utvrđivanju brojnosti novounesenih divokoza 80-ih godina prošlog stoljeća. Slijeva –From the left: Željko Štahan, Slika8.Ispuštanje divokoza iz Kamniške Bistrice (Slovenija) uDominik Raguž,Vlatko Skorup i Milan Salopek. Lomsku dulibu u sjevernomVelebitu 10. rujna 1978. g.Figure 9On the slopes of Lisac Peak in northern Velebit: estimat- Figure 8Releasing chamois from Kamniška Bistrica (Slovenia) ining the population of newly introduced chamois in the Lomska Duliba in northern Velebit1980s (Foto: Zvjezdica Mikulić) (Foto: AlojzijeFrković) |