DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2008 str. 47     <-- 47 -->        PDF

A. Frković: REINTRODUKCIJADIVOKOZE NASJEVERNI VELEBIT
Šumarski list br. 11–12, CXXXII (2008), 543-550
Podloga planiranju odstrjela – prirast od 24 posto


Chamois harvest planning is based on 24 percent growth rate


Način života i Gajenje dva su po obimu podjednako
ve lika poglavlja, s detaljnim opisima prehrane (s naz na
kom vrsta biljaka, drveća i grmlja koje divokoze
pre feriraju), socijalne organiziranosti, razmnožavanja
(pr s ka), gustoće naseljenosti, gubitaka zbog zime i predatora,
izbora staništa, aktivnosti. Za Kneževića vuk, za
kojeg iznimno nema lijepih riječi, ne predstavlja neku
posebnu opasnost divokozama, jer mu one “pobjegnu u
stijene, kamo se on ne usuđuje”. Surog orla, za razliku
od mnogih suvremenih autora, tretira kao korisnog predatora,
jer bez njeg “nema planina pravog čara i nije
moguće naći nikakvo opravdanje za njegovo potpuno
uništenje”. Procjenu brojnosti divokoza najlakše i najtočnije
je utvrditi u vrijeme prska, kad je divljač “u jatima”.
Iako za prirast uzima nešto viši postotak (24 %) u
odnosu na današnji izračun (20 %), preporuča za od strjel
samo njegovu polovinu, “jer su divokozja lovišta
re dovno ona gdje se divljač krade i gdje ima mnogo štetočina”.
U skladu sa suvremenim zasadama znanosti o
divokozi, autor je već prije 70 godina preporučio da di vo
koze nije potrebno prihranjivati, jer predosjećajući
nas tup zime svojim ustaljenim horizontalnim i vertikalnim
premještanjima pronalaze zimovališta i hranu.


Uz najopsežnije poglavlje Lov (20 % obima knjige),


znatan prostor u knjizi posvećuje lovačkoj opremi i krivolovstvu,
kako su i naslovljena ova dva samo nao ko
sporedna poglavlja. Od načina lova na divokozu detaljno
su opisani: mali pogon, lov na privlak (“za pravog
lovca lov s najviše užitaka i srcu pun zadovoljstva”),
zasjeda (doček), hajke te lov s “kerovima”, koji smatra
zastarjelim načinom i koji se “ne može dozvoliti u
uređenim lovištima”. Najvećom pogriješkom koju lovci
zna ju napraviti smatra slijeđenje pogođene divljači
odmah nakon ispaljenog hica, ne dajući joj vremena “da
se smiri i ranu ohladi”. Potkrijepio je to brojnim pri mje rima
iz prakse kad su i za lovca i za lovište iz gub ljene
broj ne životinje. Oštro se protivi strijeljanju na (pre) ve like
distance. Ni jedno pucanje na udaljenost ve ću od
300 m “nije sigurno a ni pravog lovca dosljedno”. Kri vo
lovstvo, uz šugu divokoza, smatra najgorom rabotom
po stanje divljači. Kradilovce, kako na zi va one koji krše
zakon, podijelio je na dvije grupe: na one koji love iz
lovačke strasti, a želja im je domoći se što vrijednije tro-


Slika2.
Naslovnica monografije “Divokoza” Milana Kneževića
iz 1938. g.


Figure 2Cover page of the monograph “Chamois” by Milan
Kne žević from 1938
(Crtež –Drawing: R. Šain)


feje, i na one koji love iz koristoljublja, “koji tuku sve
što im dođe na nišan, a neobuzdanu strast potenciraju
zaradom”. Budući da je i sam to iskusio, lovačku službu
u visokom gorju ubrojio je među najteže službe, jer je
“vazda skopčana s najvećim naporima kao i sa pogibelji
po život… Čuvaru lova nema mjesta ni u mehani, ni u
kafani”. Posljednjem, desetom poglavlju knjige obima
135 stranica, Uređenje lovišta, posvetio je tek nekoliko
stra nica, jer osim izgradnje prijeko potrebnih koliba i
sklo ništa te staza i putova, drugih radnji u visokoplaninskim
lovištima i nije bilo.


Knjiga prožeta iskrenom ljubavi pravog lovca prema divljači


A book imbued with sincere love of the true hunter for the game


Da zaključim. Ova popularno-znanstvena knjiga o
di vokozi šumarskog savjetnika Milana Kneževića nije
samo prva monografija o ovoj vrsti krupne divljači na
hrvatskom jeziku, nego je to ujedno i vrlo vrijedno dje lo
koje još i danas, nakon punih 70 godina, privlači
našu pozornost, popunjavajući prazninu i nedostatak


koji je bio prisutan u našoj lovačkoj literaturi. Kne že vi ćeva
“Divokoza” predstavlja dobru osnovu da i mi u
Hr vatskoj otpočnemo pripremati svoju knjigu o “na šoj”
divokozi, posebno nakon što je ova atraktivna divljač
uspješno reintroducirana naVelebit i Biokovo. I u
vrijeme izlaska knjige iz tiska stručna kritika se najpo