DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 88 <-- 88 --> PDF |
na o lovstvu iz 2005. godine, međusobno ih komparirajući, ne libeći se istovremeno i kritički osvrnuti na pojedine odredbe. U očitoj namjeri da pruži pomoć u edukaciji lovočuvara, odnosno da im pomogne u njihovoj službi na terenu, autor u priručniku donosi integralni tekst Pravilnika o lovočuvarskoj služni (Narodne novine 63/2006), kao i dijelove Pravilnika o osposobljavanju kadrova u lovstvu, posebice ističući Nastavni plan i program usavršavanja za lovočuvara. Autor nadalje navodi da je za savjesno i odgovorno obavljanje lovočuvarske službe nužno poznavanje (pod)zakonskih propisa, lovačke etike i običaja, te ih dvadesetak taksativno nabraja s napomenom da s obzirom na dinamiku promjene zakonskih propisa, lovočuvar obvezno mora redovito pratiti njihove izmjene i dopune u Narodnim novinama, kao službenom listu Republike Hrvatske. Isto tako, budući da živimo u stoljeću informatike, autor napominje da sastavni dio opreme lovočuvara treba biti (prijenosno) računalo, fotoaparat, video kamera, GPS prijamnik i dr. Posebnu pozornost autor u priručniku pridaje vremenu parenja i trajanju gravidnosti kod pojedinih vrsta divljači, vremenu dolaska mladunčadi na svijet i njihovom broju, dobi kada životinje spolno sazrijevaju i maksimalnoj prirodnoj starosti, tragovima, pisanju lovne kronike, poznavanju zemljovida i topografskih oznaka itd., čije poznavanje od strane lovočuvara treba biti besprijekorno, radi što boljeg provođenja obveze uzgoja i zaštite divljači. Stoga je obveza lovočuvara kontinuirana edukacija iz svih područja koje su vezane za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U tom smislu na kraju su dani ogledni primjeri ispitnih pitanja za stjecanje zvanja lovočuvara. Ovaj priručnik ima 87 stranica, vrlo je lijepo grafički i tehnički dorađen, tiskan na iznimno kvalitetnom papiru, primjerenog B-6 “džepnog” formata, ilustriran brojnim slikama i fotografijama pretežito u boji, a nastao je kao nastavak realizacije projekta tiskanja monografije “Lov u hrvatskoj Dalmaciji od prapovijesti do 21. stoljeća”. Autor na kraju na lovočuvare zaziva zagovor njihovog nebeskog zaštitnika Svetog Eustahija čijeg je kulta upravo Mladan Vidović, uporan i snažan zagovornik i promicatelj te poručuje “Lovočuvar je dobri duh i zaštitnik lovišta i lova, on je skrbnik, prijatelj divljači i životinja. On je nepresušan izvor informacija za ovlaštenika prava lova. O njegovom znanju, stručnosti i sposobnosti ovisi realizacija poslovnih poduhvata i projekata u ovoj grani gospodarstva”. doc. dr. sc. Tihomir Florijančić Poljoprivredni fakultet u Osijeku L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 3. svibanj-lipanj 2008. godine izdvajamo: Salvatore Puglisi : Pregled razvoja šumarske nastave u Italiji Povodom 40. obljetnice šumarske nastave na Sveučilištu u Padovi, autor je dao prikaz povijesti razvoja šumarske nastave od prvih početaka (1869 g.) do danas. Tijekom 140 godina postojanja šumarske nastave u Italiji bilo je puno promjena u institucionalnom i društvenom životu. Prošlo je vrijeme monarhije, Prvog svjetskog rata, fašizma, Drugog svjetskog rata i Republike, ali je kontinuitet u evoluciji i usavršavanju znanja ostao neprekinut. To razdoblje od 140 godina može se podijeliti u tri razdobljea od: 80, 20 i 40 godina, s napomenom da se u posljednjih 40 godina dogodilo više promjena nego u prvih 100. Prvo razdoblje od 1869 – 1948. g. Malo poslije nastanka Kraljevine Italije 1869. g., kada je glavni grad bila Firenca, osnovana je šumarska škola u Vallombrosi, po rješenju Kraljevske šumarske službe. Kraljevskim dekretom od 4. travnja 1869. g. os novan je Institut u Vallombrosi, s fiksnim trajanjem studiranja od 3 godine. Nastava je obuhvaćala sva šumarska područja, kao i praktični dio u šumi Vallombrosa, koja je dodijeljena Institutu. Profesori su imenovani kraljevskim dekretom na prijedlog Ministarstva poljoprivrede. Prvi direktor je bio, generalni šumarski inspektor Adolfo di Berenger, koji je već bio objavio monumentalno djelo “Povijest i pravna načela šumarstva Italije”. U vrijeme nastanka škole u Vallombrosi sveučilišna nastava bila je regulirana zakonom iz 1862. g., koji je sveučilišnu nastavu priznavao samo za 5 fakulteta: pravo, književnost i filozofija, medicina, znanost i teologija, dok su građevina, poljoprivreda i veterinarstvo osnovane kao više škole u nadležnosti Ministarstva obrazovanja. Studentima sveučilišta priznavalo se pravo odgode vojne službe do 26. g., koje su pravo studenti šumarstva dobili tek 1862. g., kada je škola u Vallombrosi dobila rang studija i uključena u Sveučilište. Zakonom iz 1912. g. Šumarski Institut je transformiran u Viši nacionalni šumarski institut i preseljen u Firencu. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 89 <-- 89 --> PDF |
1924. g. Institut postaje Visoki Kraljevski Institut Agronomije i Šumarstva, s trajanjem od 4 godine za diplomu poljoprivrede, te nakon još jedne godine nastave, isključivo šumarskih predmeta dobivala se diploma šumarske specijalizacije. 1931. g. određeno je da će se nastava na Institutu podijeliti u dva dvogodišnja kolegija, u kojima će studenti poljoprivrede i šumarstva prve dvije godine imati zajedničku nastavu, a u iduće dvije godine nastava će se podijeliti za diplomu iz poljoprivrede ili šumarstva. Ta podjela ostala je na snazi gotovo pola stoljeća, sve do 1977. g. 1937. g. osnovana je u Firenci Akademija šumske milicije, koja je trebala stvoriti kadrove za šumsku miliciju, ali je ona bila kratkog vijeka, dok je fakultet nastavio raditi i u teškim poslijeratnim godinama. Razdoblje od 1948 – 1968. g. Poslijeratno razdoblje i kraj Monarhije obilježava ponovo ustanovljenje Državne šumarske uprave. Nedostatak stručnog osoblja u upravi i operativi dalo je poticaj za davanje stipendije za studij šumarstva i otvaranje natječaja za popunjavanje radnih mjesta. Tijekom 1949., 1950.g. i nadalje, otvarano je 40 radnih mjesta godišnje. Mnogima je omogućeno da na osnovi drugih studija dovrše posljednje dvije godine šumarstva, preskačući polaganje nekih predmeta ili njihovo polaganje u izvanrednom roku. Osamdeset godina nakon osnivanja škole u Vallombrosi školske klupe su opet bile pune i prate se predavanja poznatih stručnjaka: De Philippis, Patrone, Pavari, Zoli, Magini, Giordano i Bolla. Autor članka je tada prvi put čuo da se govori o ekologiji. Mnogo godina kasnije “Eco” je postao prefiks široke upotrebe, ali su se šumari već tada (možda prvi i jedini) bavili ekologijom. Ovo razdoblje obilježeno je čvrstom vezom između Sveučilišta i Šumarske administracije, koja je davala dobre rezultate i omogućila proširenje kolegija na fakultetu u Firenci, te malo poslije toga u novonastalom studiju u Padovi. Razdoblje 1968. g. do danas U toj godini fakultet u Firenci prestaje biti jedino mjesto šumarskih studija. Događaju se već dugo pripremani studentski nemiri, a u filozofskom smislu pojavljuje se epohalna transformacija – postmodernizam. Svijetom su tresli razni crni događaji: ratovi, potresi, ubojstva (M. L. King, Bob Kennedy), ruska invazija na Čehoslovačku, rat u Vijetnamu itd., a studenti su u Italiji zauzeli institute i fakultete. Godinu su s pravom nazvali annus terribilis. U tim teškim okolnostima padaju prvi počeci šumarske nastave na Sveučilištu u Padovi, da bi kako kaže autor “priredili mlade da rade u dubokoj tišini šume…..” Šumarska nastava u Padovi osnovana je kao drugi dvogodišnji kolegij Poljoprivrednog fakulteta. Postojao je prijedlog da se studij otvori u Kataniji, ali je prevladalo mišljenje da nije uputno previše udaljavati fakultet od Firence, niti prostorno niti sadržajno. U Padovi je prihvaćen gotovo istovjetan statut iz Firence. Poljoprivredni fakultet u Padovi je već prije osnivanja šumarskog studija raspisao natječaj za katedru šumarstva, na osnovu kojega je izabran profesor Susmel. Cilj ove katedre u početku je bio pripremiti studente poljoprivrede za rad u alpskim provincijama, ali se uskoro zbog osobnosti profesora Susmela pokrenuo projekt osnivanja studija šumarstva. Profesor Susmel bio je duša i utjelovljenje šumarskih znanosti, publicista, te osnivač i direktor časopisa Monti e bochi i suradnik Corriere della Sera. Oko profesora Susmela uskoro su se okupili mnogi drugi vrsni profesori i njihovi asistenti. Na studentske nemire vlada je ubrzo odgovorila (1969. g.) zakonskim mjerama: “hitne odredbe za Sveučilišta”. Donesene su mnoge zakonske odredbe, koje su omogućavale slobodne upise na razne fakultete, što je ubrzo djelovalo na povećanje broja studenata šumarstva. Pooštrene su mjere upisa za studente koji nisu položili propisni broj ispita. Daljnje reguliranje studija učinjeno je 1973.g. “hitnim mjerama za Sveučilište”, kojima su ustanovljeni statusi profesora, predavača i asistenata, ali također donesene i mnoge druge odredbe vezane za predmetne nastave, njihovo trajanje i redoslijed. 1984. g. trajanje studija za diplomu Šumarskog fakulteta je produženo na 5 godina, sa povećanim brojem predmeta, među ostalim lovstvo, ribarstvo i strani jezik. Predmeta je bilo 26 i tri izborna, koja su se mogla birati između 24 predložena. Među predloženim predmetima autor ističe: ekologiju, šumsku hidrografiju, mikrobiologiju, genetiku, pedologiju i zaštitu krajolika. Poslije 1988.g. Državna šumarska uprava je postepeno smanjivala potrebu za novim stručnjacima šumarstva u upravi, što se nije osjetilo na broju upisivanih studenata, koji su se nakon diplomiranja zapošljavali u regionalnim strukturama. Šumarski studij na sveučilištu u Padovi prolazio je teška vremena, mnoge reorganizacije i promjene modela, ali utemeljen na tradiciji i starim korijenima uspješno je napredovao od svog osnivanja prije 40 godina do danas, dajući veliki doprinos napretku šumarstva Italije. Daniele Lubello, Andrea del Favero, Raffaelle Cavalli : Pomoćna tehničko-ekonomska metoda za određivanje povoljnosti zahvata Šumsko planiranje je posljednjih godina podložno velikim promjenama, kao i ostale djelatnosti. Šumsko planiranje ponajprije treba jamčiti “dobru praksu” kulturnih radova, kao što to zahtijeva proces certifikacije šuma i važeći zakonski proces. |