DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 53 <-- 53 --> PDF |
D. Ballian, B. Giersbere, U. Tröber: GENETICBCA VARIJABILNOST OBIČNE TISE (Taxus baccata L.) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXII (2008), 431-443 ih s tim čimbenicima ne možemo povezati. Ako bi pos- veni rezultat, a objašnjenje treba tražiti u veličinama tojala povezanost s klimom ili zemljopisnom pripad- populacija, kao i genetički specifičnim procesima koji nošću, tada se moglo očekivati da populacije Olovo i postoje u malim i izoliranim populacijama (S a v o l a i - Ozren, te Ozren i Bjelašnica budu prilično bliske, a ne n e n i K u i t t i n e n 2000). populacije Olovo i Prenj. Ipak se mora poštivati dobi- Table 9. Procjena genetičkog odstojanja (d) parovima srednjih alelnih odstojanja (Nei 1972) Table 9 Estimates of genetic distances (d) with pair of mean allelic distances (Nei 1972) Populacija Populacija – Population Population Plješivica Prenj Olovo Borja Bjelašnica Ozren Plješivica — Prenj 0,101 — Olovo 0,118 0,085 — Borja 0,190 0,233 0,262 — Bjelašnica 0,112 0,163 0,177 0,149 — Ozren 0,251 0,169 0,192 0,266 0,240 — Slika 5. Dendrogram na temelju genetičkih odstojanja Figure 5 Dendrogram based of genetic distances Ako se dobiveni rezultati za alelna genetička odsto- kosti. Najbliže, kao što je već rečeno su populacije janja predstave u obliku dendrograma (slika 5) dobit će Prenj i Olovo, s njima je povezana Plješivica koja je se nešto jasnija slika o genetičkim vezama između is- zemljopisno najviše udaljena, slijedi Bjelašnica, Borja traživanih populacija. Postoji pet razina povezivanja te u konačnici kao peta veza populacija Ozren. prema genetičkoj srodnosti, odnosno genetičkoj blis- RASPRAVA Discussion U ovom istraživanju sa šest populacija obične tise u aleli koji su samo svojstveni za bosanskohercegovačke Bosni i Hercegovini dobivena je nešto niža prosječna populacije. To tim više, što su naše populacije bliže poalelna vrijednosti nego u sličnim istraživanjima koja su tencijalnom glacijalnom pribježištu od onih iz srednje i provedena u Europi (tablica 10). Razlog tomu treba tra-sjeverne Europe, a koje su na svom migracijskom putu žiti u broju analiziranih genskih alela, broju populacija izgubile dio stare, odnosno, prvobitne genetičke struktuili broju uzoraka koji su predstavljali populacije. U is-re koju su imale nakon zadnje glacijacije. traživanju je stvarna prosječna heterozigotnost prilično O razvojnom putu obične tise, kao i njezinim popu niska, a razlog može ležati u grupiranju analiziranih in lacijama nemamo mnogo podataka, kako onih iz tercidividua iz naših populacija na jednom manjem prostoru, jara i kvartara, tako i u postglacijalnom razdoblju, pogdje postoji stalno zatvoreno kretanje gena. Također se sebice u kome smjeru je tekao njihov razvoj. Zato je treba osvrnuti i na uporabljene genske lokuse, koji su vrlo važno poznavati da li su u malim i izoliranim posamo istovjetni lokusima koje je uporabila Tr ö b e r pulacijama vladali specifični selekcijski procesi i mu( 2004) u središnjem i istočnom dijelu Njemačke. Ipak tacijske promjene genoma, koje bi dovele do diferencikada se usporede dobiveni rezultati komplementarnih jacije populacija, a o čemu detaljno piše S a v o l a i n e n genskih lokusa, može se primijetiti da postoje specifični i K u i t t i n e n (2000). Kao primjer djelovanja selekcije |