DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2008 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Ballian, B. Giersberg, U. Tröber: GENETIČKA VARIJABILNOST OBIČNE TISE (Taxus baccata L.) ... Šumarski list br. 9–10, CXXXII (2008), 431-443 Analizom podataka iz tablice 3 možemo primijetiti da enzimski sustav Adh pokazuje najveći monomorfizam, a on je registriran u četiri istraživane populacije. Kod genskog lokusa Got – B monomorfizam imamo u dvije populacije, dok je genski lokus Skdh – A monomorfan u jednoj populaciji. Ostali enzimski sustavi pokazuju prisutnost većeg ili manjeg polimorfizma. Daljnjom analizom dobivenih rezultata primjetna je prisutnost uvjetno rečeno relativno rijetkog alela u području Bosne i Hercegovine, a koji je registriran s malom učestalošću samo u populaciji Plješivica i Prenj. To se odnosi na alel A3 kod genskog lokusa 6-Pgdh s učestalošću 0,022 i 0,004. Analizom genotipova možemo primijetiti da je prisutan samo u heterozigotnom stanju (tablica 4). Analizom ostalih genskih lokusa situacija je nešto drukčija, te su analizirani aleli prisutni obično u dvije ili više populacija, a imaju relativno veću učestalost. Analizom alelne dominantnosti prema genskim lokusima evidentno je da kod genskog lokusa Got – B dominira alel B2. Kod genskog lokusa 6-Pgdh dominira alel A2, a kod Pgm – A alel A3. Analizom genskog lokusa Skdh – A vidljiva je dominantnost alela A2, a kod Adh alela 3. Kod genskog lokusa Idh – A dominira alel A2. Tablica 4. Relativna genotipska učestalost Table 4 Relative genotype frequencies Enzimski sustav Genotip Enzyme system Genotyp Plješivica Prenj Analizom genotipskih učestalosti nemamo drukčiju situaciju nego što smo imali kod analize alela. Tako smo ukupno registrirali 24 genotipa, što je prikazano u tablici 4. Interesantno je da je najviše genotipova registrirano kod genskog lokusa Pgm – A, ukupno šest, iako u i drugi gen lokusi imali iste predispozicije i isti broj alela kao i lokus Pgm – A. Ovo ukazuje na specifične procese koji vladaju u istraživanim populacijama tise, a koji su dosta konzervativni i usmjeravaju populacije u određenom smjeru, bilo da se favoriziraju homozigoti ili heterozigoti kod određenih genskih lokusa. Genetička raznolikost – Genetic variability Analizom broja alela prema genskim lokusima (tablica 5) može se primijetiti da između populacija postoje određene razlike, o čemu je već bilo riječi ranije. Ako pak analiziramo potencijalnu genotipsku raznolikost možemo primijetiti da dobivena vrijednost od 1944 za populaciju Ozren (tablica 5) znatno odstupa od svih ostalih, a razlog tomu treba tražiti u dobroj strukturi, broju i rasporedu alela po genskim lokusima. Ovo ukazuje da je populacija Ozren vrlo vjerojatno i najprilagodljivija za razliku od drugih. U suprotnosti s Ozrenom je populacija Plješivica koja ima jako malu vrijednost, koja iznosi 162, na što je vjerojatno utjecao i broj Populacija – Populacija Olovo Borja Bjelašnica Ozren 11 0,000 0,000 0,000 0,059 0,000 0,000 Got-B 12 0,000 0,026 0,000 0,471 0,453 0,488 22 1,000 0,974 1,000 0,471 0,547 0,512 11 0,000 0,000 0,091 0,000 0,000 0,000 12 0,000 0,000 0,027 0,012 0,000 0,037 Pgm-A 13 22 0,043 0,000 0,246 0,035 0,445 0,009 0,271 0,000 0,019 0,000 0,000 0,000 23 0,000 0,228 0,064 0,000 0,000 0,707 33 0,957 0,491 0,364 0,718 0,981 0,256 12 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 0,073 Adh-A 13 23 0,000 0,000 0,000 0,000 0,145 0,100 0,000 0,000 0,000 0,000 0,146 0,000 33 1,000 1,000 0,755 1,000 1,000 0,780 11 0,000 0,000 0,173 0,388 0,358 0,000 6-Pgdh-A 12 22 0,674 0,283 0,474 0,518 0,327 0,500 0,365 0,247 0,453 0,189 0,488 0,512 23 0,043 0,009 0,000 0,000 0,000 0,000 22 0,609 0,965 0,973 0,447 0,868 1,000 Skdh-A 23 0,391 0,035 0,027 0,471 0,132 0,000 33 0,000 0,000 0,000 0,082 0,000 0,000 12 0,174 0,263 0,136 0,141 0,057 0,963 13 0,000 0,000 0,000 0,082 0,000 0,037 Idh-A 22 0,826 0,737 0,864 0,282 0,943 0,000 23 0,000 0,000 0,000 0,388 0,000 0,000 33 0,000 0,000 0,000 0,106 0,000 0,000 |