DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 70     <-- 70 -->        PDF

EDUARD TOMAS, dip. ing. šumarstva (1926–2008)


Na gradskom groblju u Varaždinu,
dana 23. 6. 2008. članovi obitelji,
rodbina, susjedi, prijatelji i
mnogobrojne šumarske kolege,
oprostili su se od Eduarda Tomas
a , dipl. ing. šumarstva u mirovini.


Rodio se u Resiti, Rumunjska,


21. 1. 1926. od majke Marije, rođ.
Nitsch, domaćice i oca Blaža, dipl.
pravnika. Osnovnu školu završio je
u Pakracu 1936., a franjevačku klasičnu
gimnaziju u Varaždinu 1944.
godine. Šumarstvo je studirao na
Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.
Apsolvirao je na Šumarskom
odsjeku školske godine 1948–49, a
diplomirao 8. 5. 1951.
Zaposlio se 1. 7. 1951. god. u
ŠG “Ribnica”, Zenica (BiH) kao
glavni inženjer i tu je radio do 9.


10. 1951. Od lipnja do kolovoza
1952. godine bio je zaposlen u ŠG
“Šamarica” Zagreb, Šumarija Krapina,
kao zamjenik upravitelja Šumarije
i u tom vremenu bio je na
dosluženju vojnog roka. Dana 5. 8.
1952. stupio je na dužnost upravitelja
Šumarije Donja Stubica, koja je
tada bila pogon ŠG “Šamarica”
Zagreb, nakon toga Ustanova sa samostalnim
financiranjem, Ekonomska
jedinica ŠG “Macelj” Krapina,
o od 1963. Ekonomska jedinica
ŠG “Zagreb”. Došavši u Donju
Stubicu, mlad i prepun entuzijazma,
odlučio je unaprijediti šume
toga kraja pošumljavanjem devastiranih
područja Zagrebačke gore.
Isto tako, pristupio je izgradnji
nove zgrade Šumarije u Topličkoj
cesti u Donjoj Stubici, a kasnije i
druge zgrade Šumarije u Kolodvorskoj
ulici u Donjoj Stubici. Od proljeća
1971. radio je u upravi ŠG Zagreb
kao šef proizvodno-tehničke
operative. U ljeti 1973. stupio je na
dužnost direktora OOUR-a Šumarije
Donja Stubica.


Uz svoje svakodnevne obveze,
koje je izvršavao visoko profesionalno,
s ljubavlju prema ljudima i
prirodi, bio je aktivan i u društvenopolitičkom
životu zagorskog kraja.
Zajedno sa suprugom Theom, profesoricom
stranih jezika, tada direktoricom
Osnovne škole u Donjoj
Stubici, s kojom je bio u braku od
1953., ostavio je trajni trag u stubičkom
kraju.


S obitelji se 1976. godine preselio
u Varaždin. Od kolovoza 1976.
bio je inspektor za šumarstvo i lovstvo
Zajednice općina Varaždin.
Kao inspektor nadzirao je rad šumarija
i lovačkih društava u opći


nama Varaždin, Novi Marof, Ivanec,
Ludbreg i Čakovec, te je također
nastavio sa svojim stručnim radom.
Iako na vrlo odgovornom radnom
mjestu, zadržao je svoju plemenitost
i ljudskost.


Prestankom postojanja šumarske
inspekcije u Zajednici općina
Varaždin, koja seli u Bjelovar, prešao
je u ožujku 1986. u ŠG Varaždin,
kao koordinator Službe taksacije.
Početkom 1991 prešao je u
UŠ Koprivnica, JP “Hrvatske šume”
za taksatora, s koje pozicije
dana 1. 4. 1991. odlazi u mirovinu.


Tijekom svog radnog vijeka sudjelovao
je na mnogobrojnim
stručnim usavršavanjima, seminarima
i tečajevima, između ostalog i
na usavršavanju u organizaciji FAO
u Austriji i Njemačkoj te tadašnjem
SSSR-u. Na tim putovanjima u
mnogome mu je pomoglo i vrhunsko
poznavanje stranih jezika. Govorio
je njemački, mađarski, talijanski
i francuski jezik. Bio je dugogodišnji
član HŠD-a.


Kao umirovljenik živio je u obiteljskoj
kući u Varaždinu, nastavivši
druženje s prirodom-vinogradom,
brezama i borovima, kroz čije
ga je krošnje lahor života odveo u
vječnost.


Našeg dragog supruga, oca, djeda
i tasta pamtiti ćemo po njegovoj
skromnosti, jednostavnosti, dobroti,
poštenju i plemenitosti.


Neka mu je vječna hvala i slava


Obitelj Tomas