DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Danas u Italiji postoji samo jedan oblik lova na divlje
svinje, a to je prigon, koji zbog uporabe pasa prelazi
u “brakadu”, a taj način je po mišljenju autora neprihvatljiv
i kontraproduktivan. Kao glavni razlog je činjenica
da se u takvom lovu odstreli značajan broj
odraslih jedinki (starijih od 2 godine), mnogo više nego
nazimadi i prasadi. Na taj način se narušava dobna
struktura populacije, tim više što su u prosincu spolno
zrele sve mlade krmače (8–10 mjeseci) pogotovo u
uvjetima obilja hrane.


Povećanje izlova u određenim dobnim skupinama
tj. na zrelije primjerke uzrokuje konačno povećanje, a
ne smanjivanje brojnog stanja.


Zbog toga se predlaže intenzivniji izlov mlađih jedinki,
od 100 odstreljenih treba biti 75 mlađih od godine
i samo 25 odraslih, tj. potpuno obrnuto od onoga
kako se danas radi (ista preporuka odnosi se i na jelena
lopatara).


“Brakada” je nastala u vremenu kada je svrha lova
bila opskrba mesom, a danas bi odstrel trebao imati kvalitativno
obilježje. U takvim lovovima teško je očekivati
da bi lovac tijekom lova mogao razlikovati dob i spol
divljači koja bježi pred psima kroz gustu makiju, pri
čemu odrasle krmače nastoje odvojiti pse od mladih koji
se ne mogu braniti. Autori predlažu ostale lovne tehnike,
kao što je potraga s kratkonogim goničima ili kontinentalnim
ptičarima, što omogućuje selektivni odstrel
ili noćni doček s posebnim oružjem.


IZ SVIJETA GLJIVA


Očekivanje da bi jedini predator – vuk mogao utjecati
na smanjenje populacije divljih svinja je čista utopija.
Kao primjer navodi se da je na području lovišta
Firenze 4, s oko 110.000 ha lovne površine posljednjih
godina u prosjeku odstreljivano 4.000 jedinki u lovnoj
sezoni. Na istoj površini teoretski bi mogle postojati 3
vučje obitelji ili 10–12 jedinki (uključujući mladunčad),
koje bi za izlov 4.000 divljih svinja trebali dnevno
izloviti više od 10 jedinki, što je nezamislivo.


Štete koje uzrokuju divlje svinje u šumi nisu tako
evidentne kao one od lopatara ili jelena, ali nisu manje
ozbiljne. Gotovo sve zalihe plodova kestena, hrastova i
bukve tijekom zime budu pojedene, a rovanje limitira
klijavost sjemena i razvoj korijena. S vremenom se
struktura šume mijenja u korist vrsta koje nemaju jestivo
sjemenje. Nije samo to, divlje svinje su ekološki
agresivne, te rijetke životinje podnose suživot s njima.
Ta agresivnost se podjednako odnosi na krmače za vrijeme
dojenja, čopor u potrazi za hranom ili samce, zrele
veprove. Žrtve te agresije su također mnoga divljač i
njihova mladunčad.


Kontroliranje brojnog stanja divljih svinja znači
očuvanje i čak povećanje biološke raznolikosti, ne
samo šume već i faune cijelog ekosustava.


Frane Grospić


GLJIVA SEPULTARIA (Geopora)


Među našim gljivama iz velike skupine mješinarki
(Ascomyceti) ima rjeđih vrsta kojima nisu u cijelosti
poznata njihova staništa niti nalazišta u Hrvatskoj. Jedna
od njih je i žutosmeđa čekinjavka (Sepultaria
sumneriana /Cke/ Mass.) iz skupine gljiva pločašica
(Pezizales).


Plodište gljive je kuglasto i u početku razvoja živi
plitko pod zemljom. Izbijajući na površinu čvrsto plodište
se raspuca u obliku nepravilne zvijezde i dobro je
vidljivo na površini tla. Plodište ima promjer do 7 centimetara,
iznutra je žuto smeđe, a izvana neravne smeđe
površine s mnogo dlakavih izraštaja. U ascima ili
mješinicama nalaze se razmjerno velike ovalne spore
koje mogu doseći veličinu od 35µm.


Prema vlastitim spoznajama plodišta ove gljive razvijaju
se u proljeće ili u jesen na šumskim tlima. Tako,
primjerice, na otoku Lastovu zabilježena je u proljeće u
staroj borovoj šumi na rastresitom pjeskovitom tlu. Na


sličnim staništima zabilježena je i u šumi američkog borovca
(Pinus strobus L.) ujesen kod naselja Brodarovec
blizu Ivanca, gdje se javlja veći broj primjeraka.


Primjerak gljive sepultarije iz šume kod Brodarovca