DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Danas u Italiji postoji samo jedan oblik lova na divlje svinje, a to je prigon, koji zbog uporabe pasa prelazi u “brakadu”, a taj način je po mišljenju autora neprihvatljiv i kontraproduktivan. Kao glavni razlog je činjenica da se u takvom lovu odstreli značajan broj odraslih jedinki (starijih od 2 godine), mnogo više nego nazimadi i prasadi. Na taj način se narušava dobna struktura populacije, tim više što su u prosincu spolno zrele sve mlade krmače (8–10 mjeseci) pogotovo u uvjetima obilja hrane. Povećanje izlova u određenim dobnim skupinama tj. na zrelije primjerke uzrokuje konačno povećanje, a ne smanjivanje brojnog stanja. Zbog toga se predlaže intenzivniji izlov mlađih jedinki, od 100 odstreljenih treba biti 75 mlađih od godine i samo 25 odraslih, tj. potpuno obrnuto od onoga kako se danas radi (ista preporuka odnosi se i na jelena lopatara). “Brakada” je nastala u vremenu kada je svrha lova bila opskrba mesom, a danas bi odstrel trebao imati kvalitativno obilježje. U takvim lovovima teško je očekivati da bi lovac tijekom lova mogao razlikovati dob i spol divljači koja bježi pred psima kroz gustu makiju, pri čemu odrasle krmače nastoje odvojiti pse od mladih koji se ne mogu braniti. Autori predlažu ostale lovne tehnike, kao što je potraga s kratkonogim goničima ili kontinentalnim ptičarima, što omogućuje selektivni odstrel ili noćni doček s posebnim oružjem. IZ SVIJETA GLJIVA Očekivanje da bi jedini predator – vuk mogao utjecati na smanjenje populacije divljih svinja je čista utopija. Kao primjer navodi se da je na području lovišta Firenze 4, s oko 110.000 ha lovne površine posljednjih godina u prosjeku odstreljivano 4.000 jedinki u lovnoj sezoni. Na istoj površini teoretski bi mogle postojati 3 vučje obitelji ili 10–12 jedinki (uključujući mladunčad), koje bi za izlov 4.000 divljih svinja trebali dnevno izloviti više od 10 jedinki, što je nezamislivo. Štete koje uzrokuju divlje svinje u šumi nisu tako evidentne kao one od lopatara ili jelena, ali nisu manje ozbiljne. Gotovo sve zalihe plodova kestena, hrastova i bukve tijekom zime budu pojedene, a rovanje limitira klijavost sjemena i razvoj korijena. S vremenom se struktura šume mijenja u korist vrsta koje nemaju jestivo sjemenje. Nije samo to, divlje svinje su ekološki agresivne, te rijetke životinje podnose suživot s njima. Ta agresivnost se podjednako odnosi na krmače za vrijeme dojenja, čopor u potrazi za hranom ili samce, zrele veprove. Žrtve te agresije su također mnoga divljač i njihova mladunčad. Kontroliranje brojnog stanja divljih svinja znači očuvanje i čak povećanje biološke raznolikosti, ne samo šume već i faune cijelog ekosustava. Frane Grospić GLJIVA SEPULTARIA (Geopora) Među našim gljivama iz velike skupine mješinarki (Ascomyceti) ima rjeđih vrsta kojima nisu u cijelosti poznata njihova staništa niti nalazišta u Hrvatskoj. Jedna od njih je i žutosmeđa čekinjavka (Sepultaria sumneriana /Cke/ Mass.) iz skupine gljiva pločašica (Pezizales). Plodište gljive je kuglasto i u početku razvoja živi plitko pod zemljom. Izbijajući na površinu čvrsto plodište se raspuca u obliku nepravilne zvijezde i dobro je vidljivo na površini tla. Plodište ima promjer do 7 centimetara, iznutra je žuto smeđe, a izvana neravne smeđe površine s mnogo dlakavih izraštaja. U ascima ili mješinicama nalaze se razmjerno velike ovalne spore koje mogu doseći veličinu od 35µm. Prema vlastitim spoznajama plodišta ove gljive razvijaju se u proljeće ili u jesen na šumskim tlima. Tako, primjerice, na otoku Lastovu zabilježena je u proljeće u staroj borovoj šumi na rastresitom pjeskovitom tlu. Na sličnim staništima zabilježena je i u šumi američkog borovca (Pinus strobus L.) ujesen kod naselja Brodarovec blizu Ivanca, gdje se javlja veći broj primjeraka. Primjerak gljive sepultarije iz šume kod Brodarovca |