DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 53 <-- 53 --> PDF |
SRCOLIKA KUKAVICA Među orhidejama koje obitavaju na tlu Hrvatske nalazi se i srcolika kukavica (Serapias cordigera L.). Ime je dobila po srcolikom obliku vršnog dijela medne usne. Na stabljici koja može narasti do tridesetak cm visoko, nalazi se u vršnom dijelu skup krupnih crvenih cvjetova. Ova ugledna biljka cvate tijekom mjeseca svibnja. Staništa su joj sredozemne travnjačke površine na vapnenačkoj podlozi, ili male travnjačke površine te površine primorskih kamenjara unutar rijetkih makija i gariga. U Hrvatskoj srcoliku kukavicu nalazimo lokano na nekoliko nalazišta u primorskom pojasu i na otocima. Velika populacija obitava na otoku Šipanu u blizini crkve Sv. Ivana na travnjačkim površinama u nekadašnjim maslinicima unutar gariga i makije s velikim vrijesom na pjeskovitoj podlozi. Populaciji prijeti razmjerno brzi nestanak zbog naglog širenja makije. Drugo i najveće nalazište ove orhideje odnedavno je poznato iz Istre, tj. iz okolice Medulina. U velikoj šikari oštroigličaste borovice (Juniperus oxycedrus L.), velikog vrijesa i drugih sredozemnih vrsta, nedaleko od gradića Medulina, nalaze se veće ili manje površine travnjačke i kamenjarske vegetacije, koju još nije zaposjela makija. Na tim staništima, površinom često vrlo malenim, raste nekoliko vrsta naših orhideja, a među njima je i velika populacija srcolike kukavice. Tu raste na tisuće primjeraka koji su danas već poznati i daleko izvan granica Hrvatske. Među njima nalazi se i hibridni oblik ove biljke s jezičastom kukavicom (Serapias lingua L.), do danas prvi i jedini primjerak u Hrvatskoj. Samo kao botaničku zanimljivost vezanu uz ovu biljku, spominjem i vlastito saznanje kako ona raste na još preostalim travnjačkim površinama u neposrednoj blizini hotela Belvedere u Medulinu, dakle, unutar iz- Medulina građenih dijelova grada. Tu raste s još nekoliko vrsta orhideja. Bilo bi odista vrijedno kada bi uprava hotela pokazala razumijevanje i našla načina da se ovo stanište zaštiti od devastacije koja mu prijeti. Srcolika kukavica kao jedna od najljepših hrvatskih orhideja traži zaštitu svojih staništa, a novo uspostavljena Javna ustanova za zaštitu prirode općine Medulin na dobrom je putu da to uskoro i učini. VELIKA ŠUMARICA U Hrvatskoj nema mnogo nalazišta ove jedinstvene i rijetke biljke koja se danas može ubrojiti među kritično ugrožene (CR) vrste hrvatske flore. Zovu je velika šumarica ili ovčje runo (Anemone sylvestis L.). Raste na toplim staništima šumskih rubova, rijetkih šikara i šuma, na suhim travnjacima i uz rubove oranica. Biljka cvate krupnim bijelim cvjetovima tijekom mjeseca svibnja. Velika šumarica je trajnica koja naraste do pola metra visine. Prizemni listovi su razdijeljeni i s obje strane dlakavi. Na stabljici se u pršljenu nalaze tri slično razdijeljena lista. Cvijet je bijel, krupan, a izvana su listovi ocvjeća s prileglim dlakama. Velika šumarica nazočna je u Hrvatskoj na nekoliVelika šumarica ko nalazišta. Posebno je interesantno i razmjerno veliko ono u okolici naselja Čučerje na istočnim dijelovima Medvednice. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 54 <-- 54 --> PDF |
KOD KUDINOG MOSTA Još uvijek razmjerno mali broj ljudi zna za ovaj jedinstveni prostor u Hrvatskoj, a nalazi se tako blizu modernim prometnicama. Vodene “ogrlice” i Kudin most nalaze se na rijeci Krupi, pritoci Zrmanje, kod naselja Golubić. Do ovog naselja stižemo odvojkom s glavne prometnice Gračac-Obrovac, a kod nekadašnje škole u Golubiću dobra oznaka i dobar put koji oštro zakreće udesno, vodi nas prema ovim dijelovima na rijeci Krupi. Od posljednje kuće gdje ostavljamo vozilo, treba 20 minuta hoda do rijeke koja se nalazi duboko pred nama. Dva su razloga našeg dolaska ovamo. Prvi je, vidjeti i doživjeti neiskazanu ljepotu jedinstvenih slapišta, “ogrlica” na rijeci Krupi. Prizoru nema premca u Hrvatskoj i na bilo kojoj njezinoj rijeci. Ovisi o doba dana i svjetlosnim prilikama kako će izgledati ovo malo čudo prirode. To ovisi i o količini vode, odnosno o godišnjem dobu kada ovamo dolazimo. U svakom slučaju čeka nas bezmjerna ljepota i veliko oduševljenje promatrajući prizore oko nas. Čini nam se, u mnogo slučajeva, kako se srebro pretače peko malih stepenica koje jedva naziremo i koje su razmještene preko cijele širine rijeke, a svaka u tom srebru koje cakli, ima usku traku zelenila koja ih obrubljuje poput vijenca. ČsČ. Krupi Tek malo nizvodno, eto i jedinstvenog mosta preko rijeke. Zovu ga Kudin most. Načinjen je od grubo obrađenih blokova sedre ili travertina i ima desetak lukova. Uz njega su i ostaci vodenice koja je slične građe. Preko ovog mosta mještani bi izgonili blago na drugu obalu rijeke i vraćali ga predvečer natrag. Ove “ogrlice”, kao i Kudin most, samo su mali ali jedinstveni dijelovi na rijeci Krupi, koju zbog svojih hidroloških i bioloških posebnosti smatramo najljepšom kraškom tekućicom u Europi. UZ KUPU Nakon desetak kilometara cestom iz Lukovdola spuštamo se preko Plemenitaša i Zapeći do Kupe i Blaževaca. Lijepi i prostrani gorski krajolici s travnjacima i šumama smjenjuju se pred nama. Prolazimo uzvodno uz desnu obalu Kupe i većeg pograničnog mjesta Blaževaca, gdje je sve više vikendica i sve više ljudi. Privlači ih Kupa koja ovdje teče širokim koritom i koja na nekoliko mjesta ima oko metar visoke pregrade koje smanjuju snagu vode i stvaraju prelijepe slapove, čiji se šum nadaleko razliježe. Nastavimo li šetnju do obližnjih Štefanaca prolazimo kraj nepresušnog izvora pitke vode i lijepih predjela uz Kupu. Odnedavno je uz Kupu izgrađena moder nija prometnica od Štefanaca preko Kavrana, do malog zaseoka Goršeta. S ceste koja prolazi hladovinom otkrivaju se prelijepi vidici na Kupu i njezine slapove, a na drugoj strani pogled nam priječi strma uzvisina pokrivena starom miješanom listopadnom šumom u kojoj prevladava bukva. Nalazimo se ustvari ispod poznatih Orlovih stijena, iz kojih se danas ne zamijećuje korito Kupe radi porasle šume. U Goršetima danas stalno žive dvije starice. Lijepo je uređeno malo groblje s crkvicom Sv. Lucije. Na grobljanskom zidu mala je zbirka naših papratnjača, kojima je ovo vrlo prikladno stanište. Iz Goršeta za malo više od pola sata hoda, uzvodno stazom uz Kupu, dolazimo u još jedno gotovo napušteno naselje Donju Lamanu Dragu, gdje obitava tek nekoliko žitelja. Veliki voćnjaci u kojima prevladavaju stare tepke kruške, prekrivaju onih nekoliko starih kuća koje tek naziremo u općem zelenilu. Otprilike na polovici te pješačke ture, u pojasu uz Kupu, u duljini nepunih stotinu metara, održava se još jedna velika populacija paprati smeđe stele (Matteucia struthiopteris /L./ Todaro). U gustom sklopu raste mnogo biljaka, ali niti jedna od njih nema one dimenzije kakve inače ima ova biljka na većini drugih nalazišta u Gorskom kotaru. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 55 <-- 55 --> PDF |
U MERAŠKOJ JAMI Malo je ljudi koji znadu za ovaj dio prirode otoka Cresa. Otok Cres u tom svom sjevernom dijelu ima neka značajna nalazišta biljnih vrsta svojstvenih kontinentalnom, a ne primorskom dijelu Hrvatske. Kad se vozimo trajektom iz Valbiske prema Meragu na otoku Cresu, već izdaleka s desne strane od plovila, ukazuje nam se na sjevernoj obali otoka neobična i velika udubina. Rekli bismo kako je ona nastala nekim davnim urušavanjem vapnenačkih stijena u podzemnu šupljinu i kao takvu je danas vidimo kao veliku jamu. Kako se nalazi u blizini malog naselja Merag, dobila je naziv Meraška jama. Uz dobrog vodiča pronašli smo put do njezinog dna prolazeći šumicom crnike i lovora. Silazak u jamu usred bijela dana činio se kao spuštanje u neki mračan hodnik, jer se prolazilo kao kroz labirint, uz velike blokove kamenja. Gusta makija uzrokuje veliku sjenu. Sve kamenje i donji dijelovi drveća prekrili su buseni mahovina i papratnjača za koje ovdje vladaju posebno povoljni uvjeti, jer je posvuda mnogo vlage. Tu bi se mogla načiniti prava kolekcija naših kopnenih vrsta mahovina i papratnjača. Prolazimo uz oveće spilje, s čijeg stropa kaplje voda, a stijene su joj izgrađene od razlomljenih i slijepljenih vapnenačkih dijelova stijena, što ukazuje na neke osobite procese u davnoj geološkoj prošlosti. Pre- Meraška jama ma poraslom bilju moglo bi se reći kako se i ovdje više nalazimo u nekom sličnom dijelu prirode u unutrašnjosti Hrvatske, a ne na sjeverno jadranskom otoku Cresu. Međutim, nalaz jedne primorske svojte naših orhideja na maloj čistini uz rub ove jame, ukazuje ipak kako se nalazimo u neposrednoj blizini, odnosno u našem dijelu Sredozemlja. Bogato i raznoliko živo naselje na dnu ovog udubljenja pobuđuje želju za pomnijim pregledom i mali je izazov budućim istraživačima prirode. IVANOVO SELO – SELO RODA Desetak kilometara jugoistočno od Grubišnog Polja proteže se uz cestu naselje Ivanovo Selo. Skoro na svakom stupu električne rasvjete nalazimo rodino gnijezdo, pa bismo i ovo naselje, kraj Čigoča u području Lonjskog polja, mogli nazvati selom roda. Uzrok ovako velikoj populaciji bijele rode u ovom području Hrvatske svakako se nalazi u povoljnim prehrambenim uvjetima koji vladaju na okolnim staništima. Naime, još od Grubišnog Polja pa sve do iza Ivanovog Sela, proteže se razmjerno široki pojas dolinskih vlažnih livada uz potok staru Ilovu i rječicu Đurđičku. Dio ovih livada u proljeće je plavljen, a u njihovom mikro reljefu ima veći broj malih uzvišenja i udubljenja gdje se dulje vremena zadržava voda. Tu je obilje vodozemaca i predstavnika drugih životinja, osobito ptica. Među ostalim mnogobrojnim biljnim vrstama na ovim livadnim staništima održava se velika populacija proljetnice prave kockavice (Fritillaria meleagris L.), jedne od najvećih ako ne i najveće u Hrvatskoj. Bijele rode u Ivanovom Selu i okolnim naseljima uz ova bogata staništa samo su mali dio ovog velikog i Ivanovo Selo vrijednog ekosustava koji se i dalje održava stalnom čovjekovom djelatnošću. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |