DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 53     <-- 53 -->        PDF

SRCOLIKA KUKAVICA


Među orhidejama koje obitavaju na tlu Hrvatske
nalazi se i srcolika kukavica (Serapias cordigera L.).
Ime je dobila po srcolikom obliku vršnog dijela medne
usne. Na stabljici koja može narasti do tridesetak cm
visoko, nalazi se u vršnom dijelu skup krupnih crvenih
cvjetova. Ova ugledna biljka cvate tijekom mjeseca
svibnja. Staništa su joj sredozemne travnjačke površine
na vapnenačkoj podlozi, ili male travnjačke površine
te površine primorskih kamenjara unutar rijetkih
makija i gariga.


U Hrvatskoj srcoliku kukavicu nalazimo lokano na
nekoliko nalazišta u primorskom pojasu i na otocima.
Velika populacija obitava na otoku Šipanu u blizini
crkve Sv. Ivana na travnjačkim površinama u nekadašnjim
maslinicima unutar gariga i makije s velikim vrijesom
na pjeskovitoj podlozi. Populaciji prijeti razmjerno
brzi nestanak zbog naglog širenja makije.


Drugo i najveće nalazište ove orhideje odnedavno je
poznato iz Istre, tj. iz okolice Medulina. U velikoj šikari
oštroigličaste borovice (Juniperus oxycedrus L.),
velikog vrijesa i drugih sredozemnih vrsta, nedaleko od
gradića Medulina, nalaze se veće ili manje površine
travnjačke i kamenjarske vegetacije, koju još nije zaposjela
makija. Na tim staništima, površinom često vrlo
malenim, raste nekoliko vrsta naših orhideja, a među
njima je i velika populacija srcolike kukavice. Tu raste
na tisuće primjeraka koji su danas već poznati i daleko
izvan granica Hrvatske. Među njima nalazi se i hibridni
oblik ove biljke s jezičastom kukavicom (Serapias lingua
L.), do danas prvi i jedini primjerak u Hrvatskoj.


Samo kao botaničku zanimljivost vezanu uz ovu
biljku, spominjem i vlastito saznanje kako ona raste na
još preostalim travnjačkim površinama u neposrednoj
blizini hotela Belvedere u Medulinu, dakle, unutar iz-


Medulina


građenih dijelova grada. Tu raste s još nekoliko vrsta
orhideja. Bilo bi odista vrijedno kada bi uprava hotela
pokazala razumijevanje i našla načina da se ovo stanište
zaštiti od devastacije koja mu prijeti.


Srcolika kukavica kao jedna od najljepših hrvatskih
orhideja traži zaštitu svojih staništa, a novo uspostavljena
Javna ustanova za zaštitu prirode općine Medulin
na dobrom je putu da to uskoro i učini.


VELIKA ŠUMARICA
U Hrvatskoj nema mnogo nalazišta ove jedinstvene i
rijetke biljke koja se danas može ubrojiti među kritično
ugrožene (CR) vrste hrvatske flore. Zovu je velika šumarica
ili ovčje runo (Anemone sylvestis L.). Raste na
toplim staništima šumskih rubova, rijetkih šikara i šuma,
na suhim travnjacima i uz rubove oranica. Biljka cvate
krupnim bijelim cvjetovima tijekom mjeseca svibnja.
Velika šumarica je trajnica koja naraste do pola
metra visine. Prizemni listovi su razdijeljeni i s obje
strane dlakavi. Na stabljici se u pršljenu nalaze tri slično
razdijeljena lista. Cvijet je bijel, krupan, a izvana su
listovi ocvjeća s prileglim dlakama.
Velika šumarica nazočna je u Hrvatskoj na nekoliVelika
šumarica


ko nalazišta. Posebno je interesantno i razmjerno veliko
ono u okolici naselja Čučerje na istočnim dijelovima
Medvednice.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 54     <-- 54 -->        PDF

KOD KUDINOG MOSTA


Još uvijek razmjerno mali broj ljudi zna za ovaj jedinstveni
prostor u Hrvatskoj, a nalazi se tako blizu
modernim prometnicama. Vodene “ogrlice” i Kudin
most nalaze se na rijeci Krupi, pritoci Zrmanje, kod
naselja Golubić. Do ovog naselja stižemo odvojkom s
glavne prometnice Gračac-Obrovac, a kod nekadašnje
škole u Golubiću dobra oznaka i dobar put koji oštro
zakreće udesno, vodi nas prema ovim dijelovima na
rijeci Krupi. Od posljednje kuće gdje ostavljamo vozilo,
treba 20 minuta hoda do rijeke koja se nalazi duboko
pred nama.


Dva su razloga našeg dolaska ovamo. Prvi je, vidjeti
i doživjeti neiskazanu ljepotu jedinstvenih slapišta,
“ogrlica” na rijeci Krupi. Prizoru nema premca u Hrvatskoj
i na bilo kojoj njezinoj rijeci. Ovisi o doba dana i
svjetlosnim prilikama kako će izgledati ovo malo čudo
prirode. To ovisi i o količini vode, odnosno o godišnjem
dobu kada ovamo dolazimo. U svakom slučaju čeka nas
bezmjerna ljepota i veliko oduševljenje promatrajući
prizore oko nas. Čini nam se, u mnogo slučajeva, kako
se srebro pretače peko malih stepenica koje jedva
naziremo i koje su razmještene preko cijele širine
rijeke, a svaka u tom srebru koje cakli, ima usku traku
zelenila koja ih obrubljuje poput vijenca.


ČsČ.


Krupi


Tek malo nizvodno, eto i jedinstvenog mosta preko
rijeke. Zovu ga Kudin most. Načinjen je od grubo
obrađenih blokova sedre ili travertina i ima desetak lukova.
Uz njega su i ostaci vodenice koja je slične građe.
Preko ovog mosta mještani bi izgonili blago na
drugu obalu rijeke i vraćali ga predvečer natrag.


Ove “ogrlice”, kao i Kudin most, samo su mali ali
jedinstveni dijelovi na rijeci Krupi, koju zbog svojih
hidroloških i bioloških posebnosti smatramo najljepšom
kraškom tekućicom u Europi.


UZ KUPU


Nakon desetak kilometara cestom iz Lukovdola
spuštamo se preko Plemenitaša i Zapeći do Kupe i Blaževaca.
Lijepi i prostrani gorski krajolici s travnjacima
i šumama smjenjuju se pred nama. Prolazimo uzvodno
uz desnu obalu Kupe i većeg pograničnog mjesta Blaževaca,
gdje je sve više vikendica i sve više ljudi.
Privlači ih Kupa koja ovdje teče širokim koritom i koja
na nekoliko mjesta ima oko metar visoke pregrade
koje smanjuju snagu vode i stvaraju prelijepe slapove,
čiji se šum nadaleko razliježe.


Nastavimo li šetnju do obližnjih Štefanaca prolazimo
kraj nepresušnog izvora pitke vode i lijepih predjela
uz Kupu. Odnedavno je uz Kupu izgrađena moder


nija prometnica od Štefanaca preko Kavrana, do malog
zaseoka Goršeta. S ceste koja prolazi hladovinom otkrivaju
se prelijepi vidici na Kupu i njezine slapove, a
na drugoj strani pogled nam priječi strma uzvisina pokrivena
starom miješanom listopadnom šumom u
kojoj prevladava bukva. Nalazimo se ustvari ispod
poznatih Orlovih stijena, iz kojih se danas ne zamijećuje
korito Kupe radi porasle šume.


U Goršetima danas stalno žive dvije starice. Lijepo
je uređeno malo groblje s crkvicom Sv. Lucije. Na
grobljanskom zidu mala je zbirka naših papratnjača,
kojima je ovo vrlo prikladno stanište. Iz Goršeta za
malo više od pola sata hoda, uzvodno stazom uz Kupu,
dolazimo u još jedno gotovo napušteno naselje Donju
Lamanu Dragu, gdje obitava tek nekoliko žitelja. Veliki
voćnjaci u kojima prevladavaju stare tepke kruške,
prekrivaju onih nekoliko starih kuća koje tek naziremo
u općem zelenilu.


Otprilike na polovici te pješačke ture, u pojasu uz
Kupu, u duljini nepunih stotinu metara, održava se još
jedna velika populacija paprati smeđe stele (Matteucia
struthiopteris /L./ Todaro). U gustom sklopu raste
mnogo biljaka, ali niti jedna od njih nema one dimenzije
kakve inače ima ova biljka na većini drugih nalazišta
u Gorskom kotaru.




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 55     <-- 55 -->        PDF

U MERAŠKOJ JAMI


Malo je ljudi koji znadu za ovaj dio prirode otoka
Cresa. Otok Cres u tom svom sjevernom dijelu ima
neka značajna nalazišta biljnih vrsta svojstvenih kontinentalnom,
a ne primorskom dijelu Hrvatske.


Kad se vozimo trajektom iz Valbiske prema Meragu
na otoku Cresu, već izdaleka s desne strane od plovila,
ukazuje nam se na sjevernoj obali otoka neobična
i velika udubina. Rekli bismo kako je ona nastala nekim
davnim urušavanjem vapnenačkih stijena u podzemnu
šupljinu i kao takvu je danas vidimo kao veliku
jamu. Kako se nalazi u blizini malog naselja Merag,
dobila je naziv Meraška jama. Uz dobrog vodiča pronašli
smo put do njezinog dna prolazeći šumicom crnike
i lovora. Silazak u jamu usred bijela dana činio se
kao spuštanje u neki mračan hodnik, jer se prolazilo
kao kroz labirint, uz velike blokove kamenja. Gusta
makija uzrokuje veliku sjenu. Sve kamenje i donji dijelovi
drveća prekrili su buseni mahovina i papratnjača
za koje ovdje vladaju posebno povoljni uvjeti, jer je
posvuda mnogo vlage. Tu bi se mogla načiniti prava
kolekcija naših kopnenih vrsta mahovina i papratnjača.


Prolazimo uz oveće spilje, s čijeg stropa kaplje
voda, a stijene su joj izgrađene od razlomljenih i slijepljenih
vapnenačkih dijelova stijena, što ukazuje na
neke osobite procese u davnoj geološkoj prošlosti. Pre-


Meraška jama


ma poraslom bilju moglo bi se reći kako se i ovdje više
nalazimo u nekom sličnom dijelu prirode u unutrašnjosti
Hrvatske, a ne na sjeverno jadranskom otoku Cresu.
Međutim, nalaz jedne primorske svojte naših orhideja
na maloj čistini uz rub ove jame, ukazuje ipak kako se
nalazimo u neposrednoj blizini, odnosno u našem dijelu
Sredozemlja.


Bogato i raznoliko živo naselje na dnu ovog udubljenja
pobuđuje želju za pomnijim pregledom i mali je
izazov budućim istraživačima prirode.


IVANOVO SELO – SELO RODA


Desetak kilometara jugoistočno od Grubišnog Polja
proteže se uz cestu naselje Ivanovo Selo. Skoro na
svakom stupu električne rasvjete nalazimo rodino gnijezdo,
pa bismo i ovo naselje, kraj Čigoča u području
Lonjskog polja, mogli nazvati selom roda.


Uzrok ovako velikoj populaciji bijele rode u ovom
području Hrvatske svakako se nalazi u povoljnim prehrambenim
uvjetima koji vladaju na okolnim staništima.
Naime, još od Grubišnog Polja pa sve do iza Ivanovog
Sela, proteže se razmjerno široki pojas dolinskih
vlažnih livada uz potok staru Ilovu i rječicu Đurđičku.
Dio ovih livada u proljeće je plavljen, a u njihovom mikro
reljefu ima veći broj malih uzvišenja i udubljenja
gdje se dulje vremena zadržava voda. Tu je obilje vodozemaca
i predstavnika drugih životinja, osobito ptica.


Među ostalim mnogobrojnim biljnim vrstama na
ovim livadnim staništima održava se velika populacija
proljetnice prave kockavice (Fritillaria meleagris L.),
jedne od najvećih ako ne i najveće u Hrvatskoj.


Bijele rode u Ivanovom Selu i okolnim naseljima
uz ova bogata staništa samo su mali dio ovog velikog i


Ivanovo Selo


vrijednog ekosustava koji se i dalje održava stalnom
čovjekovom djelatnošću.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.