DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 41 <-- 41 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG divljač uzgajati i proti štetnim uplivom štititi, umjetno hvatati ili ubijati i što bolje moći istu uporabiti”. Priručnik je podijeljen u šest glavnih poglavlja:I. O lovačkom nazivlju (19 str.), II. O prirodopisu lovnih životinja (101), III. O uzgoju divljači (11), I V. O zaštiti divljači (10), V. O lovu na divlje životinje, VI. Zakon o lovu s popratnim propisima (74). Najopširnije i najinteresantnije je, što je i razumljivo, poglavlje o biologiji divljači. Uz vanjski izgled i opis, način života, prehranu, razmnažanje, ponašanje i slično za gotovo svaku vrstu u knjizi se daje i njeno geografsko rasprostranjenje, a dijelom i brojnost i/ili trend. Posebnu vrijednost knjizi daje lovačko nazivlje, od kojih su neki termini i danas u uporabi ili bi ih trebalo uvesti umjesto nepotrebnih tuđica. (F rk o v i ć 2008). Prigovor o ekološkoj neosviještenosti autora ne stoji, imajući na umu ne samo vrijeme kada je djelo nastalo, nego i činjenicu da će primjerice kod detaljnijeg razglabanja o tamanjenju “škodljive zvieradi” uporabom zatrovanih meka (čija je masovna primjena kojih pola stoljeća kasnije Hrvatsku gotovo lišila medvjeda, vukova, orlova), osuditi trovanje, jer se ovaj način lova “ne može smatrati pravim lovačkim zanatom” (Gajski 1994). Slika 4. Priručnik “Hrvatski lovdžija” izišao je potporom Hrvat sko-slavonskog šumarskog društva 1897. g. Figure 4 The manual "Hrvatski lovdžija" (The Croatian Hunter) was published with the support of the Croatian-Slavonian Forestry Association in 1897 Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 ŠUMARSKO-LOVAČKI LEKSIKON – HRVATSKI PRVIJENAC The First Croatian Lexicon of Forestry and Hunting Posljednje i najopširnije djelo Josipa Ettingera je njegov Šumarsko-lovački leksikon, obima 440 str. izdan u Zagrebu 1898. g. u nakladi (i tisku) Knjižare Lav. H a r t m an a, čiju 110. obljetnicu izlaženja bilježimo ove godine. To je prvo tiskano djelo takve vrste u nas, u kojemu su obrađeni pojmovi vezani ne samo za uzgoj, čuvanje, uporabu i uređivanje šuma, nego i nazivi iz šumarsko-lovačke zoologije, šumskog katastra, tloznanstva, meteorologije, klimatologije, mineralogije, ihtiologije (Pi š ko r i ć 1998). Kako to u uvodu ističe autor, leksikon je tako koncipiran da će u njemu korisnik naći odgovor “na svaku stvar koja zasijeca u šumarstvo i lovstvo”. Evo primjerice odgovora na upit: Koje su vrste životinja (divljač), gdje i u kojoj “množini” obitavale na prostoru tadanje Hrvatske i Slavonije? Dok je na smjeni dvaju minulih stoljeća medvjed stanio “gornju Hrvatsku i planinske šume” (“a voze ga u menažeriji i za novac pokazuju”), dotle vuka ima “u svim našim šumama i ritovima, po gustoj šikari i livadama”. Oba ova krupna predatora su se slobodno lovila, a za njihovu glavu isplaćivala taglia. Lovili su ih “na zasjedi kod strvine”…, “vuka s hajkom, a medvjeda s kopovima” (vrsta psa goniča, op. A. F.) ili “pogon cima”, vuka “željezom kad mu se trag znade i otrovom, a medvjeda na brlogu sa izazivanjem”. Jelena je u to vrijeme “ u Hrvatskoj vidjeti riedko”, a na velikoj mu je cijeni koža, dok mu rogovlje “dobro upotrebljavaju orudjari za raznovrsne umjetnine”! Divokoza je vrlo rijetka divljač, a tamo gdje je još ima “lov je na nju zabranjen”. Ne čudi da divlju svinju i ne spominje, jer je očito nije bilo, imajući na umu patent Marije Terezije s kraja 19. st. po kojem se crna divljač smjela uzgajati i držati samo u ograđenim lovištima (Frković 2008). “Kićene srne” ima svuda po šumskim područjima. Od vrijednih krznašica vidra je u Ettingerovo vrijeme “prebivala posvud uz velike vode i ritove, gdje ima dosta ribe”. Krzno se ovoj vodenoj kuni prodavalo po cijeni od 2–4 forinta! Dok se u suvremenim lovačkim udžbenicima divlji puran gotovo ne spominje, u leksikonu je opisan kao divljač “koja je u novije vrijeme unešena u više krajeva naše monarhije”, posebno spominjući Gospoštiju Bisag i to “s dobrim uspjehom”. Kako je to naprijed istaknuto, Josip Ettinger surađivao je u Šumarskom listu i u još nekim domaćim i stranim listovima. Upada u oči da kao lovni stručnjak ne surađuje s Lovačko-ribarskim vjesnikom, tada glasilom |