DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 40 <-- 40 --> PDF |
A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG nira suosnivača ove naše značajne zoološke ustanove. Ettinger je posebno prisnu suradnju uspostavio s tadašnjim kustosom Zoološkog muzeja u Beču T. Zeleborom, koji se nije mogao nadiviti Obedskoj bari, tom “čudovištu prirode i bogatom ptičjem svijetu”2. Ne čudi stoga da je njegov prvijenac Sriemsko-slavonskohrvatske divlje životinje, zvieri i ptice uistinu knjiga povijesne i znanstvene vrijednosti, temeljena na viđenom i izučenom. Iz tog vremena od posebnog značenja Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361 za svjetsku znanost je njegova studija Der Syrmische Sumpf “Obedska bara” und seine Vogelwelt, tiskana prvi put 1857. g. u bečkom Mitheilungen der zool. Bot. Geellchaf, a dvije godine kasnije u njegovu kalendaru Forst und Jagdkalender fur die Militargrenze za 1859. g. Ovim djelom, kojim je Ettinger prvi u nas upoznao vodeće znanstvenike starog kontinenta, posebno ornitologe, “sa ptičjim svietom ove bare”, taj je lokalitet malo zatim dobio laskavo ime “eldorado ornitologije.” ISTRAŽIVANJE HRASTOVA – Studying Oaks Kako je Josip Ettinger bio ponajprije šumarski stručnjak, veliku je pozornost posvećivao i izučavanju šumskog pokrova, drveća i grmlja, posebice “gorostasnim i raznovrsnim hrastovih”. Zahvaljujući razumijevanju njegovih pretpostavljenih, posebno neposredno nadređenog krajiškog pukovnika u Mitrovici, koji je, uvažavajući njegov znanstveni “rad i mar”, dao mu “skroz slobodne ruke u pogledu tih istraživanja”. Za Ettingera je bila posebno plodna 1866. g. kada je, zadužen za postavu izložbenog prostora Krajiške državne šumske uprave na Šumarsko-gospodarskoj izložbi u Beču iste godine, prikupio velik broj izložaka. “Iz prašume bivše Vojne krajine izloženo bi tako gorostasnog debelog hrašća i drugog drveća, kakovih već poslije na nijednoj kasnijoj izložbi iz naših šuma nije bilo izloženo, a niti će u buduće već izložiti moći”, zadovoljno je rezimirao uspjeh nastupa svoje uprave. Pozabavivši se u svojim istraživanjima, posebno hrastovima, usporedo s premještajem u Bjelovar marljivi nadšumar počeo je po šumama bivše varaždinsko-križevačke krajiške pukovnije skupljati lišće, cvijeće i plodove “raznovrsnih tamošnjih hrastova i njihovih varieteta, opaziv pri tom odmah da bi to trebalo i botaničkim imenom označiti…”. Zbirku stoga najprije šalje bečkom botaničaru dr. Theodoru Kotschyu, a preseljenjem u Zagreb Ljudevitu Vukotinoviću 3, koji se upravo tih godi LOVAČKI PRIRUČNIK IZ 1897. g. Puna četiri desetljeća nakon izlaženja svog prvog djela na lovačku temu, knjige Sriemsko-slavonskohrvatske divlje životinje, zvieri i ptice (Zemun 1857), Josip Ettinger izdaje svog Hrvatskog lovdžiju s pod 2 Obedska bara, u davnoj prošlosti aktivno korito Save, danas “mrtvaja”, locirana u Srijemu između Kupinova i Obreža na oko 2000 ha. Zbog guste vegetacije, osim u tzv. oknima, sve je manje ispunjena vodom. Jedno od takvih je Veliko jezero kog Obreža, a kod Kupinova veliko Gradsko okno. Od šumskog drveća prevladava Salix cinerea, zatim trska i drugo močvarno bilje. Povoljno stanište za gniježđenje ptica močvarica, posebno onih vrsta koje žive u kolonijama. 3 Ljudevit Vukotinović (1813–1893), političar, književnik i prirodoslovac. Iako je kao pravnik velik dio svoga života proveo u politici (član banske konferencije, veliki župan križevački, zastupnik u hrvatskom Saboru), kao prirodoslovac posebno se bavio formama rodova hrastova i ruža. na bavio istraživanjem hrastova. Plod te suradnje je njihov zajednički rad O hrastovih županije bjelovarske, objavljen u XXII. knjizi Radovi JAZU-a. 1873. g. u U znak priznanja svom suradniku Vukotinović je jednu formu hrasta lužnjaka”okitio” imenom Quercus r. Ettinger (Piškorić 1998). Bogatu zbirku šumskog sjemena, koja je svojevremeno krasila bivši Šumarski muzej HŠD-a, također je prikupio naš slavljenik, a izložena je (zbirka žireva hrastova) na jubilarnoj mađarskoj gospodarskoj izložbi u Budimpešti 1896.g. Rezultate svojih šumarskih istraživanja Ettinger objavljuje u svojoj knjizi Šumsko drveće i grmlje u Hrvatskoj i Slavoniji 1890. g. za koju ga je HŠD nagradilo posebnom nagradom. Usko vezan suradnjom uz naše stručno i staleško glasilo, kao član Upravnog odbora inicira i objavljuje Registar pisaca i članaka Šumarskog lista, organa Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, kao prvu bibliografiju našeg glasila za razdoblje prvih 14 godina izlaženja (1877–1890). Dobro znajući što za šumara i šumu znači vrsni stručno potkovani lugar, 1897. izdaje svoj popularni Katekizam za lugare i one koji se žele lugarskom izpitu podvrći, svojevrsni lugarski priručnik s pomnim iskazom gradiva za ispit, a koje je djelce (obima 46 str.) doživjelo dva izdanja što “za naše inače još dosta žalosne šumsko-književne prilike, jur nješto znači”. - The Hunters’ Manual from 1897 naslovom Priručnik za lovce, šumare i sve prijatelje lova. Knjiga obima 286 stranica (s pet litografskih tablica) i malog džepnog formata izašla je potporom Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u nakladi Knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch) 1897. g. Kao neposredan povod izdanju Lovdžije, je donošenje Zakona o lovu iz 1893., poznatijeg kao Franzjozefov zakon, kojim su, kako to u uvodu knjige ističe autor, “udareni temelji racionalnom lovogojstvu”, a kako se “zakon i znanost nadopunjuju”, valjalo je “uputiti lovce, šumare i sve prijatelje lova u sve ono bez česa o pravom lovu ne može biti ni govora”. Lučeći korisnu od štetne divljači, lovstvo definira kao “zvanje, kako da se divlje životinje, koje su lovu škodljive, na umjetni način umanje ili sasma iskoriene, nasuprot, korisnu |