DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 40     <-- 40 -->        PDF

A. Frković: JOSIP ETTINGER – PRVI HRVATSKI ZOOLOG
nira suosnivača ove naše značajne zoološke ustanove.
Ettinger je posebno prisnu suradnju uspostavio s tadašnjim
kustosom Zoološkog muzeja u Beču T. Zeleborom,
koji se nije mogao nadiviti Obedskoj bari, tom
“čudovištu prirode i bogatom ptičjem svijetu”2. Ne
čudi stoga da je njegov prvijenac Sriemsko-slavonskohrvatske
divlje životinje, zvieri i ptice uistinu knjiga
povijesne i znanstvene vrijednosti, temeljena na viđenom
i izučenom. Iz tog vremena od posebnog značenja


Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 355-361


za svjetsku znanost je njegova studija Der Syrmische
Sumpf “Obedska bara” und seine Vogelwelt, tiskana
prvi put 1857. g. u bečkom Mitheilungen der zool. Bot.
Geellchaf, a dvije godine kasnije u njegovu kalendaru
Forst und Jagdkalender fur die Militargrenze za 1859.


g. Ovim djelom, kojim je Ettinger prvi u nas upoznao
vodeće znanstvenike starog kontinenta, posebno ornitologe,
“sa ptičjim svietom ove bare”, taj je lokalitet
malo zatim dobio laskavo ime “eldorado ornitologije.”
ISTRAŽIVANJE HRASTOVA – Studying Oaks


Kako je Josip Ettinger bio ponajprije šumarski
stručnjak, veliku je pozornost posvećivao i izučavanju
šumskog pokrova, drveća i grmlja, posebice “gorostasnim
i raznovrsnim hrastovih”. Zahvaljujući razumijevanju
njegovih pretpostavljenih, posebno neposredno
nadređenog krajiškog pukovnika u Mitrovici, koji je,
uvažavajući njegov znanstveni “rad i mar”, dao mu
“skroz slobodne ruke u pogledu tih istraživanja”. Za
Ettingera je bila posebno plodna 1866. g. kada je, zadužen
za postavu izložbenog prostora Krajiške državne
šumske uprave na Šumarsko-gospodarskoj izložbi u
Beču iste godine, prikupio velik broj izložaka. “Iz prašume
bivše Vojne krajine izloženo bi tako gorostasnog
debelog hrašća i drugog drveća, kakovih već poslije na
nijednoj kasnijoj izložbi iz naših šuma nije bilo izloženo,
a niti će u buduće već izložiti moći”, zadovoljno je
rezimirao uspjeh nastupa svoje uprave. Pozabavivši se
u svojim istraživanjima, posebno hrastovima, usporedo
s premještajem u Bjelovar marljivi nadšumar počeo
je po šumama bivše varaždinsko-križevačke krajiške
pukovnije skupljati lišće, cvijeće i plodove “raznovrsnih
tamošnjih hrastova i njihovih varieteta, opaziv pri
tom odmah da bi to trebalo i botaničkim imenom označiti…”.
Zbirku stoga najprije šalje bečkom botaničaru
dr. Theodoru Kotschyu, a preseljenjem u Zagreb
Ljudevitu Vukotinoviću 3, koji se upravo tih godi


LOVAČKI PRIRUČNIK IZ 1897. g.


Puna četiri desetljeća nakon izlaženja svog prvog
djela na lovačku temu, knjige Sriemsko-slavonskohrvatske
divlje životinje, zvieri i ptice (Zemun 1857),
Josip Ettinger izdaje svog Hrvatskog lovdžiju s pod


2
Obedska bara, u davnoj prošlosti aktivno korito Save, danas
“mrtvaja”, locirana u Srijemu između Kupinova i Obreža na oko
2000 ha. Zbog guste vegetacije, osim u tzv. oknima, sve je manje
ispunjena vodom. Jedno od takvih je Veliko jezero kog Obreža, a
kod Kupinova veliko Gradsko okno. Od šumskog drveća prevladava
Salix cinerea, zatim trska i drugo močvarno bilje. Povoljno
stanište za gniježđenje ptica močvarica, posebno onih vrsta koje
žive u kolonijama.


3
Ljudevit Vukotinović (1813–1893), političar, književnik i prirodoslovac.
Iako je kao pravnik velik dio svoga života proveo u
politici (član banske konferencije, veliki župan križevački, zastupnik
u hrvatskom Saboru), kao prirodoslovac posebno se
bavio formama rodova hrastova i ruža.


na bavio istraživanjem hrastova. Plod te suradnje je
njihov zajednički rad O hrastovih županije bjelovarske,
objavljen u XXII. knjizi Radovi JAZU-a. 1873. g.


u


U znak priznanja svom suradniku Vukotinović je jednu
formu hrasta lužnjaka”okitio” imenom Quercus r.
Ettinger (Piškorić 1998). Bogatu zbirku šumskog
sjemena, koja je svojevremeno krasila bivši Šumarski
muzej HŠD-a, također je prikupio naš slavljenik, a izložena
je (zbirka žireva hrastova) na jubilarnoj mađarskoj
gospodarskoj izložbi u Budimpešti 1896.g. Rezultate
svojih šumarskih istraživanja Ettinger objavljuje u
svojoj knjizi Šumsko drveće i grmlje u Hrvatskoj i Slavoniji
1890. g. za koju ga je HŠD nagradilo posebnom
nagradom. Usko vezan suradnjom uz naše stručno i
staleško glasilo, kao član Upravnog odbora inicira i
objavljuje Registar pisaca i članaka Šumarskog lista,
organa Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, kao
prvu bibliografiju našeg glasila za razdoblje prvih 14
godina izlaženja (1877–1890). Dobro znajući što za šumara
i šumu znači vrsni stručno potkovani lugar, 1897.
izdaje svoj popularni Katekizam za lugare i one koji se
žele lugarskom izpitu podvrći, svojevrsni lugarski priručnik
s pomnim iskazom gradiva za ispit, a koje je
djelce (obima 46 str.) doživjelo dva izdanja što “za naše
inače još dosta žalosne šumsko-književne prilike,
jur nješto znači”.


- The Hunters’ Manual from 1897
naslovom Priručnik za lovce, šumare i sve prijatelje
lova. Knjiga obima 286 stranica (s pet litografskih
tablica) i malog džepnog formata izašla je potporom
Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva u nakladi
Knjižare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch) 1897. g.
Kao neposredan povod izdanju Lovdžije, je donošenje
Zakona o lovu iz 1893., poznatijeg kao Franzjozefov
zakon, kojim su, kako to u uvodu knjige ističe autor,
“udareni temelji racionalnom lovogojstvu”, a kako se
“zakon i znanost nadopunjuju”, valjalo je “uputiti
lovce, šumare i sve prijatelje lova u sve ono bez česa o
pravom lovu ne može biti ni govora”. Lučeći korisnu
od štetne divljači, lovstvo definira kao “zvanje, kako
da se divlje životinje, koje su lovu škodljive, na umjetni
način umanje ili sasma iskoriene, nasuprot, korisnu