DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 26     <-- 26 -->        PDF

B. Pintarić: MIKROPROPAGACIJA BIJELE TOPOLE (Populus alba L.) Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 343-354
Postoje različiti pristupi u klasifikaciji tehnika kulture
biljaka u uvjetima in vitro. Tehnike se mogu dijeliti
ili po tipu eksplantata koji se uvodi u kulturu (ćelije,
organi, tkiva) ili po namjeni (haploidi, somatska embriogeneza,
somaklonarno variranje, itd.), što je predstavljeno
na shemi br. 1. (Vi n t e r h a l t er et Vi nt erh
a l t er 1996).


Tri kronološki najstarije in vitro tehnike kod biljaka
su: kultura tkiva (stanica), kultura embriona i kultura
korijenova. Iako su odigrale važnu ulogu u općem
razvoju tehnike kulture in vitro, na njima se danas vrši
razmjerno malo istraživanja.


Shema 1. Tipovi eksplantata koji se koriste za pokretanje in vitro kultura (Vinterhalter et Vinterhalter 1996).
Sheme 1 The types of explantants which are used for in vitro cultures initiation


1.2.1. Tipovi kulture in vitro
Višestanični biljni organizam izgrađuju različiti tipovi
stanica i diferenciranih tkiva. S tim u vezi postoje
i različiti tipovi kultura koje se imenuju prema organu,
odnosno tipu tkiva početnog eksplantata. Tako se prema
vrsti eksplantata razlikuju:
a) Kultura cijelih (intaktnih) biljaka,
b) Kultura embrija,
c) Kultura korijena,
d) Kultura antera,
e) Kultura meristema,
f) Kultura apikalnog i aksilarnog pupa i
g) Kultura pojedinačnih nodija.


Ako se krene od definicije kulture in vitro, kao zajedničkoga
nazivnika manipulacije biljnim uzorkom u
sterilnim uvjetima, važnost definicije odnosi se samo
na, u užem smislu riječi, kulturu neorganiziranih naku


– Tipes of culture in vitro
pina stanica, tj. kalusa. Međutim, uporabom eksplantata
vršnog meristema izdanka stabla ili korijena procesi
razvoja i diferencijacije bit će nastavljeni u istom smijeru
(formiranjem izbojka ili korijena), što predstavlja organizirani
rast. S druge strane, procesi proliferacije mogu
biti usmjereni na kalusiranje, gdje se stanice umnožavaju
bez inputa diferencijacije (neorganiziran rast).


Organiziran rast u kulturi in vitro nastaje proliferacijom
početnog eksplantata u smjerovima koji su genetički
determinirani u početnom biljnom uzorku. Uz vršne
meristeme, organizirani rast nastavljaju i aksilarni meristemi,
lisni zameci, mladi cvijetni pupovi i sl.


Neorganiziran rast javlja se kod eksplantata koji ne
sadrže niti jednu poznatu strukturu iz biljnog organizma
ili su s ograničenim brojem različito diferenciranih stanica.
Ovom tipu kulture pripadaju (Međedović 2003):