DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 20 <-- 20 --> PDF |
E. Hukić, A. Dounavi, D. Ballian: ANALIZA DNA HIBRIDNIH PLATANA (Platanus acerifolia /Aiton/ Willd.) Šumarski list br. 7–8, CXXXII (2008), 337-341 Slika 1. Aleja platana na Ilidži Figure 1 The walkway of London planetree ad Ilidža Južni i jugozapadni dijelovi BiH, osobito dolina rijeke Neretve, odlikuju se mediteranskom i submediteranskom klimom, koja ekološki odgovara istočnjačkoj platani. Na temelju stalnih promatranja na terenu, moguće je zaključiti da se u tom području platana spontano širi. Isti fenomen primjećen je u srednjem toku rijeke Une, te duž rijeke Bosne u uvjetima kontinentalne klime. Dakle, za platanu se može reći da je invazivna vrsta koja nam može poslužiti kao pokazatelj velikih promjena u našem okolišu. Ista tako može odigrati i jako važnu ulogu u šumarstvu, u novonastalim uvjetima globalnog zatopljenja. U gradskim uvjetima, platana dobro uspijeva te je tolerantna prema stalnim gradskim zagađivačima. Platana se odlikuje snažnim i razvijenim korijenskim sustavom (i dubinskim i površinskim), te može biti značajna za zaštitu od površinskog oticanja vode, zaštitu od erozije i očuvanje vodotoka, a ujedno može biti važan izvor drvne mase. Istraživane svojte – Studied taxa Rod Platanus je relativno mali rod i jedini je predstavnik porodice Platanaceae i javlja se samo na sjevernoj hemisferi. Istočnjačka platana ( P. orientalis L.) rasprostranjena je u Makedoniji, Albaniji, Grčkoj, Turskoj, Maloj Aziji, do Perzije, Turkestana i Avganistana (Jo v a n o v ić 1971). Raste obično na vlažnim staništa riječnih dolina. Izvan svog prirodnog areala, istočna platana odlično uspijeva u sjevernoj Africi. Američka platana ( P. occidentalis L.) nastanjuje istočnu obalu Sjeverne Amerike i drži se dolina rijeka i aluvija, ali ne raste u područjima gdje voda stagnira (Axelrod 1975). Rod Platanus obuhvaća dva podroda, Castaneophyllum (sa jednim svojim predstavnikom P. kerri) i podrodom Platanus s ukupno devet svojti (Nixon i Poole 2003). Filogenetska veza između svojti unutar roda utvrđena je molekularnim metodama. Potvrđeno je da se rod može podijeliti u dva podroda, gdje je P. kerri jedan jedini predstavnik podroda Castaneophyllum (Leroy 1982). U hortikulturi, kao i u proizvodnji drvne mase u mediteranskim zemljama najčešća je javorolisna platana ( P. acerifolia), dobivena križanjem istočnjačke i zapadnjačke platane. Pretpostavlja se da je hibrid prvi put dobiven u Engleskoj, 1640, a u literaturi se može naći pod imenom londonska platana. Treba istaći da kultivirana stabla javorolisne platane ne čine homogenu skupinu. Ne tako davno, 1991. godine Henry i Flood su radeći sa starim herbarskim materijalima, uz analizu listova i plodova, pokušali rekonstruirati Slika 2. List zapadnjačke, hibridne i istočnjačke platane (www.aranya.co.uk/planes/text/leaf/photos.html). Figure 2 American, hibrid and oriental planetree leaves (www.aranya.co.uk/planes/text/leaf/photos.html). |