DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2008 str. 2     <-- 2 -->        PDF

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA


CERTIFIKACIJA ŠUMA, ODUMRLA STABLAI BIOLOŠKA RAZNOLIKOST


Skup o Zemlji u Rio de Janeiru 1992. godine predstavlja značajnu prekretnicu u očuvanju
svjetskoga okoliša i prirode. Skup je završio s tri značajne skupine smjernica i dogovora:
Konvencijom o biološkoj raznolikosti, Konferencijom UN-a o klimatskim promjenama i
nama vrlo značajnim Načelima o šumama. Od tada do danas, dakle, u proteklih 26 godina,
obavljeno je puno skupova i dogovora. Mislim da je najvažniji skup u Kiotu o smanjenju
stakleničkih plinova.


Svjetskom skupu u Riu naša struka je, nepriznato, dala model za održivi razvoj (više od
200 godina staro potrajno gospodarenje šumama), a Načela o šumama zasigurno su bila poticaj
za puno međunarodnih šumarskih sastanaka i dogovora o očuvanju šuma, te i za pojavu
certifikacije šuma.


S obzirom na dobro stanje naših šuma i njihovu gotovo 100 % prirodnost, u nas je ugovor


o certifikaciji sklopljen za sve državne šume, što zapravo predstavlja korak za njihovo još
bolje očuvanje, kao i poboljšanje biološke raznolikosti u jednoj komponenti koja se izrazito
pojavljuje u razvojnoj fazi starenja i raspadanja izvorne prirodne šume, odnosno prašume.
U službenom pravilniku certifikacije šuma kroz čitav život šume, od obnove pa do nove
obnove uzgojnim postupkom, u kontinuitetu obnove mlade sastojine i daljnjem razvoju, potrebno
ostaviti stojeća stara stabla s dupljama i nekoliko stabala za koja pretpostavljamo da
će se osušiti i srušiti i uskoro predstavljati mrtvo drvo. Prva zbog ornitofaune i nekih šumskih
sisavaca, a druga radi gljiva i insekata. Uz današnje, još uvijek aktualno propadanje šuma,
takva stabla nije teško pronaći.


Znamo kako su naše šume prirodnoga sastava jer se prirodno pomlađuju, a uzgojnim postupcima
održava se njihov prirodni sastav. Sanitarnim sječama mi međutim “čistimo”, uklanjajući
u potpunosti ekološke niše za spomenutu faunu i svijet gljiva.


Želimo li, dakle, održati što veću biološku raznolikost, u šumi je potrebno na kraju ophodnje
“žrtvovati” nekoliko stabala. U takvoj šumi postižemo optimalno vezivanje ugljika, zbog
postizanja sklopa stabala (mladik) do obnove s velikim fotosintetskim učinkom, ali i s povećanom
biološkom raznolikošću zahvaljujući mrtvom drvu. Tako se kroz čitav život prirodne
gospodarske šume postižu dvije, danas zasigurno najvažnije općekorisne funkcije, vezivanje
ugljika i velika biološka raznolikost koju prašuma ima samo u razvojnim fazama starenja i raspadanja
(mrtvo drvo).


Veliku korisnost mrtvog drva za biološku raznolikost potvrdila su znanstvena istraživanja.
Hans-Juergen Otto (1994) u svojoj knjizi Ekologija šuma (Waldoekologie) navodi kako je u
mrtvom drvu pronađeno 1500 vrsta gljiva i 1300 vrsta kukaca. Prema istome autoru krupno
mrtvo drvo je u svojoj unutrašnjosti dobro izolirano od vanjskih klimatskih promjena pa osigurava
sigurnu ekološku nišu.


Certifikacija šuma svojim odredbama o mrtvom drvu dobro osigurava biološku raznolikost
svijeta šume koji nam je donedavno bio gotovo nepoznat. Certifikaciju treba striktno provoditi
i zaboraviti na savršeno “očišćenu” šumu koju smo nekada podržavali. Moramo, međutim,
imati na umu kako je potrebno podržati istraživanja u tome području.


Prof. dr. sc. Branimir Prpić


Naslovna stranica – Front page:
Rastoke na rijeci Slunjčici
Rastoke – cascades on the river Slunjčica


(Foto – Photo: Biserka Marković)


Naklada 1880 primjeraka