DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 88     <-- 88 -->        PDF

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA


HSD - OGRANAK ZAGREB U POSJETI USP - SISAK I PPS MAJUR


Kada u Zagrebu pada kiša u jutarnjim satima, za
dolazak na odredište treba predvidjeti dvostruko vrijeme.
Ipak 6. lipnja u 8 sati na odredište na Mažurancu
stiglo je 28 šumara izletnika za planirani posjet sisačkom
području.


U upravnoj zgradi u Sisku dočekao nas je upravitelj
Uprave šuma podružnice Sisak gospodin Zvonko R o žić
dipl. ing., Darinka Žuna dipl. ing i Vlatko Petrovi
ć dipl. ing., predsjednik HSD - ogranak Sisak.


Upravitelj nas je pozdravio, zaželio nam dobrodošlicu
i ugodan boravak, te nam u kratkim crtama predstavio
osnovne podatke o USP- Sisak i njenoj djelatnosti:


-
površina državnih šuma s kojima gospodari USP
Sisak iznosi 88 000 ha,
-
drvna zaliha 18,4 milijuna mČ,
-
godišnji tečajni prirast preko 600 000 mČ,
-
godišnji etat oko 300 000 mČ,
-
učestalost vrsta drva: bukva 30 %, hrast lužnjak
21 %, hrast kitnjak 14 %, poljski jasen 10 %, kesten
8 %, grab 8 %, te ostalo (tvrda i meka bjelogorica te
četinjače) 9 %,
-
12 % površina nalazi se još u području opasnosti od
mina,
-
na području USP Sisak obavljaju se opsežni šumsko
uzgojni radovi,
- otvorenost šuma je preko 7 km/l 000 ha


Pozdravio nas je voditelj Zvonko Rožić, dipl. ing. šum.


Šume su razdijeljene na 25 gospodarskih jedinica,
kojima gospodari 10 šumarija (Sisak, Lekenik, Pokupsko.
Glina, Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Sunja, Hrvatska
Dubica, Dvor i Rujevac). Uprava gospodari državnim
otvorenim lovištem "Posavske šume", površine
14 000 ha, koje se nalazi na području šumarije Sunja i
Hrv. Dubica. Posebno obilježje USP Sisak su veliki
kompleksi kestenovih šuma, koje su nažalost ugrožene
od raka kestenove kore.


Zbog obveza upravitelj nije mogao sudjelovati u
daljnjem programu naše ekskurzije, koja je nastavljena
u društvenim prostorijama uprave. Tu nam je prikazan
film iz bogate povijesti ovog kraja, popraćen komentarima
kolegice Darinke, koja se predstavila kao izvrsna
poznavateljica povijesnih zbivanja te sugestivna interpretatorica.
Po mnogobrojnim bogatim arheološkim
nalazištima, područje grada Siska bilo je naseljeno još u
davnoj prošlosti, oko 4000 godina prije Krista.


U razdoblju 4. do 1. stoljeća prije Krista tu je bio
Keltski grad Segestica, koji je bio sagrađen na ruševinama
još starijeg naselja.


Rimski vojskovođa Oktavijan August osvojio je
Segesticu (nakon 30 dnevne opsade) i na istom mjestu,
na lijevoj obali Kupe sagradio Sisciu, glavni grad provincije
Panonije Savije, koja je imala 40 000 stanovnika
i sva gradska obilježja.


Darinka Žuna - o povijesti Siska


U 9. stoljeću tu stoluje hrvatski knez Ljudevit Posavski,
koji se borio protiv Franaka. U daljnjem razvoju
nastaje srednjevjekovni grad Sizsek, u kojemu je
zbog stalne ugroženosti od osmanlijskog osvajanja,
sredinom 16. stoljeća sagrađena vojna utvrda (Stari
grad), koju smo posjetili u tijeku razgledavanja gradskih
znamenitosti.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Stari grad je impozantna građevina trokutastog tlocrta,
kojim dominiraju tri ugaone kule, što ovoj građevini
daje posebno obilježje u srednjevjekovnoj fortifikacijskoj
gradnji. Bez obzira na nedostatak dekorativnih
elemenata, građevina imponira svojom obrambenom
funkcionalnošću. U građevini se nalazi mnoštvo
izložaka i prikaza povijesnih zbivanja, a posebnu
zanimljivost predstavlja velika maketa prikaza najpoznatije
bitke za obranu Siska (1593). U toj bitci, koja je
doprinijela prestanku daljnjih osmanlijskih napada,
kršćanska vojska koju je predvodio hrvatski ban Toma
Bakač Erdody, porazila je tursku vojsku.


Stari grad - dvorac i replika Sisačke bitke


Dobrom strategijom 5340 kršćanskih vojnika, uspjelo
je razbiti i natjerati u vode Kupe i Odre 18 200
osmanlijskih vojnika (koji su imali preko 10 000 ljudi
kao pomoćno osoblje). Tom prilikom se utopio voda
osmanlijske vojske i veći dio njegovih zapovjednika.


U 19. stoljeću grad (Sziszek) doživljava veliki razvoj.
Grade se velika skladišta, željeznica, trgovačke
kuće, ugostiteljski objekti i čak igračnica "kasino". U
izgrađenu luku uplovljavaju putničke lađe, šlepovi i
parobrodi. Razvoj grada usporen je tijekom 2. svjetskog
rata, a u Domovinskom ratu Sisak je dao veliki
doprinos obrani domovine.


Zbog uporne kiše nismo mogli pješice obići sve
znamenitosti grada, ali nam je kolegica Darinka, kao
pravi turistički vodič iz autobusa predstavila mnoge
značajnije objekte. Po predviđenom programu uputili
smo se autobusom u smjeru juga u posjet drvnoj industriji
u Majuru, koja se nalazi u vlasništvu obitelji Galeković,
a sagrađena je na mjestu starog pogona devastiranog
u Domovinskom ratu. PPS Galeković - PPS
Majur d.o.o. je modemi pogon drvne industrije, koji
ima pilanu i proizvodnju parketa .


U pogonu su nas dočekali Filip Galeković (u ime
obitelji vlasnika), Vedran Didara (marketing) i Zdravko
Bobetko (voditelj proizvodnje), koji su nas upoznali
s procesom proizvodnje u Majum. Pilana godišnje
propili oko 25 000 kubika pilanske oblo vine hrasta, jasena,
bukve i graba (hrasta oko 50 %), a u više linija
proizvede oko 500 000 kubika parketa visoke kvalitete
obrade. U proizvodnji radi oko 100 radnika.


Slijeva: Z. Bobetko, V. Đidara, F. Galeković


S velikim zanimanjem pratili smo objašnjenja naših
domaćina, koji su odgovarali na mnoga naša pitanja. U
svakom dijelu proizvodnje očituje se dobra organiziranost
i visoki tehnološki doseg, a posebno možemo izdvojiti
nekoliko segmenata koji su za nas bili novitet To
je proizvodnja parketa od termo tretiranog drva. Radi se


Modemi pogon - linij a za lakiranje




ŠUMARSKI LIST 5-6/2008 str. 90     <-- 90 -->        PDF

o finskoj tehnologiji, kod koje se u posebnim komorama
drvo zagrijava na visoku temperaturu (190 do 210 °C),
te se tako od vrsta koje su trenutačno manje prodajne
(jasen, bukva, grab) dobije potpuno drugačiji tonalitet
parketa da sliči na razne egzotične tražene vrste, čime se
uspješno proširuje tržišna ponuda. Linija za lakiranje
parketa, nakon fine mehaničke obrade drveta, obavlja
kvalitetno lakiranje parketa u nekoliko slojeva, te je takav
parket spreman za ugradnju bez naknadnih radova.
Školovanju budućih kadrova posvećena je posebna
pozornost. Osnovana je školska radiona s potrebnom
opremom, u kojoj učenici provedu gotovo polovicu
obrazovnog programa u praktičnom radu, što će u budućnosti
osigurati još brži tehnološki napredak. Sve
ovo svrstava proizvodnju obitelji Galeković u sam vrh
uspješnosti i izvrsnosti, što je i potvrđeno certifikatom
za proizvode.


U ime našeg ogranka predsj ednik J a k o v a c uručio
je domaćinima monografije dvaju naših najzastupljenijih
vrsta - hrasta lužnjaka i bukve, a mi smo od domaćina
za uspomenu dobili uzorke parketa.


Posljednjom fazom našeg programa predviđen je
posjet Hrvatskoj Kostajnici, slikovitom dugovjekom
ponosnom hrvatskom gradiću, smještenom podno brda
Djed na lijevoj obali rijeke Une. Prirodnim ljepotama
obdaren gradić je nažalost u bezumnom razaranju
pretrpio velika oštećenja, tako da nekadašnja glavna
ulica više ne postoji. Obnova građa je vidljiva, ali će
proći još mnogo vremena da opet dosegne nekadašnji
izgled građa. U obnovljenoj hali hotela "Central" (32
kreveta) direktora Branke Galeković u ulici V. Nazora
1, koji je star preko 100 godina, gospođa Mirjana je s
velikim ushićenjem pričala o povijesti i sudbini građa.


Prvi pisani trag seže u daleku 1240. godinu kada se u
povelji spominje templarski red koji svjedoči o prodaji
zemlje. Potom se Kostajnica opet spominje u ispravi
Bele IV. (1258) kao "Terra Coztainicha", da bi konačno
povelja kralja Stjepana V. iz 1272. potvrdila vlasništvo
imanja Kostajnice plemićkoj obitelji Hetink, koja se
potom nazvala Kostajnički (de Coztainicha).


Unatoč tomu što su u razdoblju turskih upada u ovaj
prostor Subići Zrinski vodili brojne junačke i bespoštedne
bojeve s Turcima, ipak 1556. godine Kostajnica
je zajedno sa svojim Kaštelom pala u njihove ruke.
Oslobođena je tek 1690. godine i odmah se izgrađuje na
novom, pogodnijem i sigurnijem prostoru. Tada se vraćaju
u Kostajnicu franjevci, grade samostan i drvenu
crkvu Sv. A. Padovanskog. Trg se formirao ispred samostana,
a franjevci umjesto drvene podižu zidanu crkvu
od 1729. do 1746. godine. Biskup Martin Brajković
osniva u Kostajnici i Župu, zbog čega se morala proširiti
kapela Svetog Nikole. To je vrijeme kada se podno brda
Djed počinje formirati mali gradić u kojemu franjevci u
svom samostanu 1769. otvaraju prvu pučku školu, koja
će neprekidno raditi do 1873. godine.


U novouređenom hotelu "Centraf´


Tu je radio i djelovao od 1889 - 1899. g. poznati
hrvatski pedagog Davorin Trstenjak, koji je po kazni
poslan u Hrvatsku Kostajnicu i koji je ostavio duboke
tragove u njenom životu između ostalog pošumivši
brdo Djed.


U 20. stoljeću nastavlja se razvoj grada, koji dobiva
hotel, kino i kladionicu. Prvi svjetski rat usporava njegov
razvoj. Između 2 rata dolazi elektrifikacija, otvara
se ciglana , kožara, šumarija i gradi se Hrvatski dom s
dvoranom koja služi za vježbanje. Prije 100 godina grad
je imao tri hotela sa preko 100 ležaja, gotovo uvijek popunjenih.
Grad je imao bogat zabavni i kulturni život.
Na području općine je prije Domovinskog rata živjelo
čak 15 000 stanovnika, da bi 2001. godine sam grad
imao samo 1900 stanovnika (sada 2699). Danas indu-


Pred ugostiteljskim objektom na brdu Djed