DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 99 <-- 99 --> PDF |
O PORIJEKLU NAZIVA ŠUMSKOGA DRVEĆA JAVOR -ACER L. 1753. Acemceae Juss. 1789. Riječ JAVOR u današnjem hrvatskom botaničkom nazivlju normativni je naziv za vrste roda ACER. (Ilustrirani bilinar. Horvatić, 1954). Javor je praslavenska i sveslavenska riječ. Nalazimo je u svim slavenskim jezicima: bugarski - javor; češki -javor; litvanski - jaworas; poljski - jawor; ruski -javor; slovenski-javor... Naziv javor potvrđen je u staroj hrvatskoj pisanoj gradi već u XVI. stoljeću. Spominje se u raznim rukopisima, svim hrvatskim leksikografskim djelima, u kasnije objelodanjenim srednjoškolskim botanikama te u književnim djelima i narodnim pjesmama. "Javor, gen. javora ... sveslav. ipraslav.,... ´naziv za različite vrste drveća kao: acer, ornus, platanus, jasen i jablan.´ Odatle pridjevi na -an: javoran, poimeničen s -ik u toponimu Javornik; na -ov: javorov, poimeničen na -ina: javorovina ´javorovo drvo´. Deminutiv na -ak: javorak ... Augmentativ na -ina: javorina. Kolektiv na -je: javorje." (Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. JAZU. Skok, 1971.1:763). Naziv javor, javomice prvi se put u pisanim izvorima spominje u Roccabonellinu višejezičnom kodeksu Liber de simplicibus Benedicti Rinij (Knjiga o ljekovitom bilju). Bogoslav Sulek drži da je taj kodeks nastao 1415. godine i da"... Sve ovo dokazuje dovoljno, daje to najstariji, a podjedno i najdragocjeniji rukopis za hrvatski imenik bilja." (Jugoslavenski imenik bilja. Sulek, 1879.: IV). Nazivi javor, javomice se u tom djelu koriste kao naziv za plemeniti lovor (Laurus nobilis L.). "79. (73) Laurus nobilis - javomice (jauomice), javor (jauor) ... Naziv javornice nije poslije nikad više potvrđen u hrvatskom biljnom nazivlju, ali da je riječ vezana uz hrvatski naziv javor i da prema tomu pripada hrvatskom leksiku, to je očito". (Hrvatsko biljno nazivlje: analiza hrvatskog biljnog nazivlja u djelu Liber de simplicibus Benedicti Rinij. Sugar ef a/., 2002.: 28). U sličnom značenju za različite vrste, riječ javor zabilježena je u kasnijim hrvatskim leksikografskim djelima: Vrančić, 1595. -laurus; Mikalja, 1651. -javor, Avib, platanus; Belostenec, 1740. -javor, drevo, acer, aceris, acernus, platanus ...; Delia Bella, 1758. di platano, platanus; StuUi, 1806. -javorina - lignum plataninum; Jambrešić , 1842. -javorika, laurus. Roberto de Visiani, Bogoslav Sulek i Josip Pančić odbacuju druga značenja riječi javor, te je koriste za dvije vrste roda: javor vaMječ -Acerplatano ides L. (Visiani, 1826., Sulek, 1859., Pančić, 1871.) i %orsĆdĆaĐor - Acer pseudoplatanuslČ. (Visiani, 1826., Šulek, 1859., Pančić, 1871.). Sulek, 1859. naziv javor rabi još i za javor klen šAcer campestre L.) te tatarski javor šAcer tataricum L. subsp. tataricum), a Visiani, 1826. i Pančić, 1871. za Visianijev javor šAcer heldreichii subsp. heldreichii var. macropterum (Vis.) Pax), tako da se njihove zabi- Iježbe i uporaba riječi javor može smatrati pretečom današnjega normativnoga naziva roda ACER. "Javor, javora, m. Acer, ime nekom drvetu; valja da se isprva ovako zvao cijeli rod, ali u naše doba vrijedi osobito za dvije vrste: Acer pseudoplatanus L. i Acer platanoides L.." (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. JAZU. 1892. - 1897. IV: 497). "Javorište, n. mjesto gdje rastu javori". - U Mikaljinu rječniku: javorište, mjesto od javora, ´platanetum´... U pravom smislu, javori. "Zeleno javorje" (M aru 1 i ć); "Sjencu ti javorje stvaralo do vike" (Ranjina). (ibid.: 498-499). Sve dvojbe u značenju riječi javor otklanja Petar Skok: "Značenje ´lovor´ nema nikakve veze s ovim drvetom, nego je javor -laurus isto što i lavor, lovor, samo što j e -/ - ispalo j er se identificiralo s romanskim članom." (Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskogajezika. JAZU. Skok, 1971.1: 763). Riječ javor u Imeniku drveća i grmlja: latinski, hrvatski, engleski, njemački, sa sinonimima, Borzan , 2001., korištena je kao naziv za rod Acer L. 1753. te kao korijen za naziv porodice Aceraceae Juss. 1789. javorovke i za naziv reda Sapindales - javorolike. U hrvatskoj pisanoj građi riječ javor javlja se u mnogim starim književnim djelima dubrovačke književnosti: "Prije će suhjavorugoriprocavtit" (Držić); "Kitnijavor, vitajela" (Gunđulić); "Nakoj nijavora ni đubka zelena" (Menčetić); "Ni suhajavora ni brijesta zelena" (Vetranović); "Jele davne i javori od zabitne one pustinje" (Zuzeri). (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. JAZU. 1892. - 1897. IV: 497 - 498). Riječ javor svoje je mjesto našla i u narodnim pjesmama: "Oj javore, moj rođeni brate! puštaj grane do zelene trave"; "U livadi pod javorom voda izvire"; "Ja ga pođoh potražiti, ter ga nađoh pod javorkom"; "Sedlom bije 0 javorje, a kopitom o mramorje"; "Oj javore zelenbore! divan ti si rod rodio! na dv´je grane dv´je jabuke." (ibid.: 498 - 499). |