DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 95 <-- 95 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA CRKVENI GAJ KOD KARLOBAGA Prvi puta Crkveni gaj vidio sam 1964. godine, kada je nakon smrti inženjera Borka N i k š i ć a šumarija Karlobag pripojena šumariji Gospić, koje sam ja tada bio upravitelj. Nije mi to sličilo nečemu što "kontinentalci" smatraju gajem, ali bila je jedna od rijetkih zelenih površina u ljutom podgoričkom kršu. Slika 1. Pogled na dio Crkvenog gaja Unatoč svakogodišnjem pošumljavanju, na toj površini svega kilometar-dva udaljenoj od Karlobaga (prema Rijeci), Crkveni gaj se teško oporavljao od posljedica zanemarenosti, koja je kulminirala za vrijeme II svjetskog rata. Sječa, pašarenje i česte suše uz snažnu buru, na plitkom nestabilnom tlu imaju u kratkom razdoblju velik negativan učinak. Ipak, danas možemo reći da Crkveni gaj ima prepoznatljiv izgled i posebnu vrijednost koju mjerimo po drugim kriterijima vrijednosti šume. Prostire se u dužini od oko 1 km uz Jadransku magistralu i na 200 m u dubinu, te je prešao granice grada od suhozida. Za vrijeme Uskršnjih blagdana, berući šparoge, prošetao sam gajem. Crni i alepski bor, pokoji cedar, osnovne su dominantne etaže, a mediteranske listače u obliku manjih stabala i grmlja popunjavaju praznine. Prizemno bilje, pretežito kupina i šparožina, prisutne su na cijeloj površini tla, koje je relativno duboko između kamenog skeleta. Mnoga stabla dosežu prsni promjer do 30 cm, dok su visine stabala male, rijetko preko 10 m. Na stablima crnoga bora, pa i na pokojem vrhu cedra, nalaze se brojni zapreci borovog četnjaka -Cnethocampa šThaumetopoea) pityocampa Schiff., u kojima gusjenice ovoga prelca prezime, te se u proljeće nakon obilnog hranjenja u dugačkim jednorednim kolonama Slika 2. Oštećenja od borovog četnjaka na crnom boru spuštaju niz deblo i zakukulje u zemlju. Jedna ženka snese 150-300 jajašca na iglicu bora. Uz negativno estetsko djelovanje, smanjenje prirasta, te ponekad i sušenje stabala zbog gubitka polovine iglica (naročito u sušnim godinama), važno je znati da su dlačice gusjenica otrovne. U kontaktu s kožom i sluznicom uzrokuju ozbiljne infekcije. Ovaj štetnik suzbija se insekticidima (ujesen), biološkim preparatima na bazi bakterija i virusa, unošenjem mravljih kolonija u borove kulture, te skidanjem i uništavanjem zapredaka spaljivanjem prije napuštanja gusjenica. U razgovoru s upraviteljem šumarije Hrvojem Mažuranom, dipl. ing. i Antom Došenom protupožarnim čuvarom, saznao sam daje ove godine skinuto skoro 80 % zapredaka (što se prethodnih godina nije činilo) na području Crkvenog gaja, ali to nije dovoljno. |