DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Prikaz po vrstama drveća


Smreka. Navedeno je nekoliko abiotskih uzročnika,
19 vrsta kukaca i 20 vrsta gljiva. Materija obuhvaća
34 stranice sa 108 slika.


Bor. Na isti način štete na boru prikazane su na 40
stranica sa 138 slika. Kod bora susrećemo 23 gljive i
34 kukca. Također su prikazane štete od drugih uzroka
i greške drva.


Jela. Kod jele na 10 stranica i kroz 30 slika susrećemo
se sa 13 gljiva, 8 kukaca, imelom i štetama od drugih
uzročnika.


Ariš. Ariš je obrađen na 9 stranica, a oštećenja su
prikazana u 27 slika. Uz ostale uzročnike obuhvaćeno
je 9 gljiva i 4 kukca.


Duglazija. Oštećenja na duglaziji obrađuju se na 15
stranica i pomoću 36 slika. Ovdje nailazimo na 10 gljiva
i 6 kukaca.


Bukva. Bukvi je posvećeno 35 stranica na kojima
nalazimo 94 slike. Uz 17 gljiva i 11 kukaca, brojna abiotska
oštećenja, prikazane su štete od voluharica i značenje
patološke srži bukve.


Hrast. Hrast je obrađen na 33 stranice kroz 88 slika.
Među gljivama susrećemo 24, a među kukcima 16


vrsta. Nadalje se upoznajemo s kompleksnim uzročnicima
šteta, uzročnicima venuća i virusima.


Javor. Na 9 stranica i pomoću 20 slika uz opće uzročnike
nailazimo na 14 gljiva i 3 kukca.


Jasen. Na samo 7 stranica i 14 slika upoznajemo se
s abiotskim čimbenicima, 2 kukca, 6 gljiva i bakterijskom
bolesti jasena.


Brijestu, divljoj trešnji, lipi, grabu, brezi, jarebiki,
oskoruši i brekinji dat je prostor na 21 stranici sa
53 slike. Tu susrećemo 27 vrsta gljiva i 8 vrsta kukaca.


Joha. U novije vrijeme pojavljuju se velike štete na
johi, pa je od strane autora više obrađena nego u ranijim
izdanjima. Problematiku johe iščitavamo na 7 stranica
i kroz 21 sliku, 10 gljiva i 3 kukca.


Topola. Štete na topoli obrađene su na 10 stranica i
29 slika. Uz fitoplazme, viruse, abiotske čimbenike i
bakterije navedeno je 8 vrsta gljiva i 4 vrste kukaca.


U cijeloj knjizi navedene su 122 gljive i 93 vrste
kukaca.


Na kraju je naveden popis od 246 izvora literature
kojim su se autori koristitli za pisanje ovoga djela, te
registar svih pojmova sadržanih u njemu.


Mišljenje


Poznato je da u europskoj stručnoj literaturi postoje
napisana djela ovakvoga tipa (Njemačka, Austrija, Mađarska,
Slovačka, Češka i dr.). U nas je godinama potreba
za sličnim priručnikom na što su ukazivali brojni
kolege. Međutim, do sada istoga nismo imali na hrvatskom
jeziku.


Kolega Zlatko Lisjak, dipl. ing. šumarstva ishodio
je dozvolu za prijevod i tiskanje njemačkoga originala,
što je uz pomoć suradnika i učinio.


Koristim priliku da dam na znanje da je kolega
Lisjak sklon pisanju djela od samog početka radnoga
vijeka i da rezultate toga susrećemo u struci. On je i u
ovom atlasu najavio daljnje aktivnosti.


Na kraju valja reći da je Atlas šumskih oštećenja
njemačkih autora dobro došao našoj struci, kao prvo
djelo takvoga tipa na hrvatskom jeziku. Svima koji su
radili na izdavanju Atlasa, posebno Zlatku Lisjaku,
upućujem čestike i pohvale. Uvjeren sam da će svim
korisnicima ovaj Atlas biti od velikoga značenja, pa ga
tako i preporučam.


Ujedno koristim priliku da vas obavijestim da je iz
tiska izašao sličan priručnik – djelo naših i bečkih
stručnjaka – o kojem ću dati prikaz nakon skorašnje
promocije.


Prof. dr. sc. Milan Glavaš


L’ITALIAFORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje
Akademije šumarskih znanosti Firenze)


Iz broja 5/6, rujan-prosinac 2007. g. izdvajamo:
tak planskih zahvata proizlazi iz vrste vlasništva (preko
50 % privatni posjedi), usitnjenosti parcela (prosjek


Antonio Nosenzo, Roberta Berrettti, Fabio manji od 1 ha), te potcijenjene vrijednosti materijala iz
Meloni : Analiza biomase i drvnih sortimenata iz uzgojnih sječa.
bukovih panjača Piemonta


U regiji Piemonte bukva je iza kestena najzastuplje-


Više od polovice talijanskih šuma su panjače. Ve-nija vrsta. Zauzima površinu od 136.000 ha, od čega na
ćina njih su jednostavne panjače, ili panjače u konverpanjače
otpada 90 % tj. preko 100.000 ha. Rasprostraziji
s izostankom potrebnih uzgojnih zahvata. Nedosta-njenost bukve je homogena na planinskoj zoni Pie




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 85     <-- 85 -->        PDF

montskih Alpa. U 90-im godinama započeti su regionalni
programi na poboljšanju stanja šuma s naglaskom
na konverziju panjača, tako da su na površini od


2.500 ha obavljani razni zahvati. U ovom članku autori
su obradili metodologiju klasifikacije potencijalnih
sortimenata na bazi procjene stojećih stabala.
Na cijelom teritoriju regije odabrano je 20 populacija
bukve u konverziji. Obavljeni su potrebni dendrometrijski
radovi: sastav vrsta, promjeri stabala iznad
7,5 cm, te visina uzoraka stabala radi sastavljanja visinske
krivulje. Dvije populacije posebno su obrađene
zbog ustanovljenja količine i kvalitete mogućih sortimenata.
Na osnovi bitnih kvalitetnih obilježja (kvrge,
zakrivljenost, pukotine, i druga oštećenja, minimalni
promjer i dr.), izdvojena su “upotrebljiva” stabla (odnosi
se na daljnju preradu) i svrstana u 5 kategorija:


1.
trupci za furnir – bez kvrga, ožiljaka i drugih grešaka,
2.
trupci za ljuštenje prve kvalitete – dozvoljena jedna
zdrava srasla kvrga do 2,5 cm promjera i manje do 10
ožiljaka (znakovi na kori),
3.
trupci za pilansku preradu prve klase – dozvoljene 3
zdrave srasle kvrge veće od 5 cm, te 10 do 30 ožiljaka,
4.
trupci za ljuštenje druge kvalitete – dozvoljena je jedna
veća zdrava kvrga i više od 10 ožiljaka,
5.
trupci za pilansku preradu druge klase – dozvoljeno je
više od jedne trule greške.
Na prvoj reprezentativnoj površini ustanovljeno je
132 m3/ha, od čega 100 m3/ha otpada na bukvu (358 stabala/
ha). Po procjeni 34 % stabala zadovoljavaju kvalitetu
za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 6,8 m3
sortimenata/ha. Ostali dio drvne mase ima isključivo
energetsku uporabu. Najviše je zastupljena kvaliteta trupaca
za pilansku preradu druge kvalitete (51 %), zatim
trupci za ljuštenje prve klase (23 %), pilanski trupci prve
klase (22 %), te trupci za ljuštenje druge klase (4 %).


Na drugoj reprezentativnoj plohi ustanovljeno je
380 m3/ha, od čega na bukvu otpada 360 m3/ha (510 stabala
po ha). Po procjeni 34 % stabala zadovoljava kvalitetu
za daljnju preradu. Od toga se može dobiti 46 m3
sortimenata/ha. Ostali dio mase je za energetsku uporabu.
Po kvaliteti najveće je učešće trupaca za ljuštenje
prve klase (57 %), zatim trupci za pilansku preradu prve
klase (25 %), ostalo (18 %) su trupci za furnir.


Ovo je prvo istraživanje o kvaliteti sortimenata bukve
koji se mogu dobiti u bukovim panjačama u fazi
konverzije. Specifičnost ovog istraživanja u regiji Piemont
je ta, što je primijenjena originalna metodologija
kvalifikacije sortimenata izravno u šumi na stojećim
stablima. To je omogućila serija kvalitetnih i kvantitativnih
parametara. Namjerno su izabrane dvije različite
populacije, s niskom i dosta visokom drvnom masom
po hektaru.


U obje populacije o e da su izostale uzgoj


e uočljiv
uočljivuočljivo j
jje
no-tehničke faze, što se očituj
očitujočituje u broju kvrga duž debla


se e u


i nedovoljno razvijenoj krošnji kod elitnih stabala. Buduće
intervencije treba usmjeriti na oslobađanje kvalitetnijih
stabala kako bi se mogle razviti obilnije krošnje
koje se ne spuštaju niz deblo. Dobiveni podaci upućuju
na to da se u ovim populacijama bukve potencijalno
mogu proizvoditi i vredniji sortimenti koji će tako
uvećati vrijednost biomase i omogućiti njeno korištenje
kroz uzgojne radove.


Orazio Ciancio, Francesco Iovino, Giuliano
Menguzzato, Antonino Nicolaci: Uzgojni zahvati
u bukovim panjačama koje su prošle uobičajeni
turnus – procjena drvne mase


Proizvodnja biomase za energetske svrhe tradicionalno
je zastupljena u ogrijevnom drvetu, koje se u Italiji
pretežito dobiva korištenjem panjača. U posljednje
vrijeme proizvodnja je evidentno povećana, potvrđujući
širenje tržišta. Do 50-ih godina drvo je bilo glavni
izvor energije, ali je od 1951. do 1971. g. nastupilo razdoblje
egzodusa stanovništva iz ruralnih područja i
pojava novih energenata (plin i loživo ulje) što je utjecalo
na smanjenje potrošnje ogrijevnog drveta. Od kraja
70-ih godina ponovo se javlja povećan interes za
drvetom za ogrijev, čemu doprinosi i modernizacija sustava
za zagrijavanje.


Podaci državne statistike (ISTAT 1977. g.) pokazuju
da od 5,1 m3 drveta za energiju 78 % potječe iz panjača,
13 % iz visokih šuma, te ostatak izvan šumskih sastojina.
Povećano korištenje panjača proizlazi iz korištenja
cijelih prirasta, što praktički podmiruje troškove kulturnih
radova tijekom produktivnog ciklusa, kao i intervencije
na poboljšanju stanja krajem turnusa.


Uz panjače koje su stalno bile u tom režimu, postoje
široke zone panjača koje godinama nisu korištene, te
koje su prešle uobičajeni turnus sječe. Te šume, dijelom
javno dobro, dijelom privatne iz raznih razloga
(najviše financijskih) nisu kultivirane, te je ostao jedini
izbor – konverzija u visoke šume.


Šumsko područje južne Italije, a posebno Kalabrije
obiluje panjačama bukve. 17 % površine Kalabrije


(25.000 ha) su panjače, pretežito u državnom vlasništvu.
Tu su odabrana tri područja: Kalabrijski Apenini,
Catena Costiera, Sila i Aspromonte, gdje je odabrano
11 pokusnih površina veličine od 225 do 900 m2.
Na tim je površinama utvrđeno:



broj panjeva,

broj izdanaka (stabala),

broj stabala sjemenjaka,

prsni promjer živih stabala i

visina na oko 30 % stabala.
U toj fazi obilježena su stabla (iz panjeva) koja treba
eliminirati u prvoj intervenciji, evidentirajući količinu
i kvalitetu prorijeđenog materijala. Promjer, visina,
oblik krošnje i gustoća glavni su kriteriji za odabir
stabala (uz one suhe).




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 86     <-- 86 -->        PDF

u analizi podataka izdvojeni su sljedeći slučajevi:


1.
panjače u kojima nije vršena proreda i to:
a) panjače s više od 1.500 panjeva po ha
b) panjače sa 1.000 do 1.500 panjeva po ha
2.
panjače u kojima su prethodno vršene prorede:
a) panjače s više od 1.000 panjeva po ha
b) panjače s manje od 1.000 panjeva po ha
Panjače u slučaju l.a) imaju 9.700 do 10.400 stabala
po ha, skromnih dimenzija, od kojih je gotovo
polovica suhih. Preko 50 % živih stabalaca imaju promjer
manji od 6 cm. Zbog gustoće, ukupna masa je oko
360 mVha (starost je oko 50 godina). Godišnji prirast
iznosi 7 mČ/ha. Za sječu je predviđeno 100 mVha, od
čega na živa stabla otpada 52 %.


U slučaju Lb) broj stabala je od 4.300 do 9.700 po
ha, od kojih su 64 % živa stabla, većinom promjera do
12 cm. Drvna masa je također velika i iznosi 345 mČ/ha,
s prirastom od 7 mČ/ha. Za sječu je predviđeno 25 do
55 % stabala ili 110 mVha. U ovom slučaju stabla većih
dimenzija imaju zadovoljavajući izgled i dobru formu
krošnje.


Panjače u kojima su vršene prorede (2.a), 25 godina
nakon prorede imaju 2.440 stabala po ha. Aktualna si


Bukova panjača prije prorede


Francesco Neri, Franco Piegai: Proizvodnost i
troškovi prerade drvne biomase u čips


Iveranjem drvne biomase u Italiji se bave brojne
šumske organizacije koje proizvode značajne količine
iverastog materijala- čipsa. To je sekundarni proizvod
u šumskoj proizvodnji, dobiven od nekvalitetnog drvnog
materijala, te predstavlja vrijedan izvor za komercijalizaciju
grana, ovršaka i stabala od kojih se ne mogu
napraviti vredniji sortimenti.


Već više godina problematika obnovljive energije
postala je primarna na internacionalnoj, nacionalnoj i
lokalnoj razini, zbog progresivnog smanjivanja zaliha
fosilnih izvora energije i obveza prema protokolu iz
Kyota za smanjenje stakleničkih plinova. Iz tih razloga
znanstvena istraživanja usmjerena su na valorizaciju


tuacija glede gustoće i drvne mase omogućava novu
proredu intenziteta 11 % od broja stabala, što iznosi
oko 130 mVha ili 33 % od mase. U tim uvjetima gustoće
još uvijek je slab prizemni sloj, osim nešto malo jelovog
podmlatka.


U slučaju 2.b) sa oko 880 panjeva po ha i 2.400 stabala
(sva živa), s glavninom promjera od 9 do 18 cm,
predviđa se eliminacija od 40 % stabala, ili 67 mČ/ha.
Zbog naslaga nerazgradenog listinca podrast je slab.


Gospodarenje panjačama uključuje uz tehničko uzgojna
gledišta i druga: socijalna, financijska, tržišna i
ambijentalna. Autori predlažu da se u šumama državnog
vlasništva, gdje panjače nisu dugo godina korištene,
nastavi s konverzijom, birajući pritom metode koje
će osigurati obnovu sjemenom i prirodnim putem zamijeniti
prelazno stanje.


Provjereno je, daje učinkovito prorjedom obuhvatiti
13 do 33 % drvne mase, ili 29 do 43 % stabala malih,
ili srednjih dimenzija, što iznosi 50 do 100 mVha.
Ovakve prorjede, napravljene u optimalnim vremenskim
razmacima, osigurat će postepenu konverziju, te
istodobno i solidnu opskrbu energetskim drvetom.


Bukova panjača poslije prorede


primarnih materijala za zadovoljenje toplinske i električne
energije.


Mnogi privatni poduzetnici projektirali su i aktivirali
toplinske i električne centrale raznih kapaciteta na biomasu
u obliku čipsa. Srednje kapacitirana postrojenja rijetko
prelaze snagu od 15 MW. Većina njih je na sjeveru
Italije i svojom toplinskom energijom opskrbljuju stotine
korisnika.


Prošlo je dosta vremena od kada je za opskrbu centrale
trebalo 150.000 tona čipsa godišnje koji se mogao
dobaviti za 20 €/toni (2000. g.). Sada je ta potražnja
na zadovoljstvo šumskih organizacija koje se time
bave daleko veća, a cijena čipsa za termičke centrale
kreće se od 35 do 45 €/toni za svježu robu.


U