DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 75     <-- 75 -->        PDF

VODOPAD NA SICKOM POTOKU


Od naselja Zajci, na cesti Pazin-Vozilići, put nas
vodi do nakraj malog naselja Floričići. Odavde se puteljkom
spuštamo do obala i mosta na malom Sičkom
potoku. Taj nam put otkriva mnoge karakteristične
osobine tla i vegetacije ovog dijela Istre i priČa sliku
jednog mnogima nepoznatog i prelijepog kutka Istre, u
kojemu kraški potok s okolnim šumarkom tvori jedinstven
prirodni prostor.


Kad stignemo do starog kamenog mosta, šum vode
upućuje nas na lijep vodopad tik do mosta. Voda pada s
kamenog korita u polukružni prošireni prostor s desetak
metara visine. U dnu proširenja je malo jezero s


SI. 1. Most na Sičkom potoku


mliječno bijelom vodom, okruženo zelenilom. Do je


SI. 2. Vodopad Šičkog potoka u Istri


zerca se spuštamo preko šumarka, ne osobito sigurnom
stazicom. S površine vode očituje se sva ljepota i granUz
Sički potok u malim lokvama i oko njih puno je
dioznost ovog prizora, u kojemu se osim vodopada različitih životinja, na okolnom grmlju dugačak svlak
najviše zamijećuju razno obojeni vodoravno položeni Eskulapove zmije, a uz vodu manja populacija preslice
slojevi vapnenaca obasjani suncem. i grmolikih primjeraka crnoga graba.


LJUBOVKA


U velikom planinskom masivu Biokova nalazimo
veći broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta. Neke od
njih rastu u višim područjima planine u okviru više biljnih
zajednica. Biljka Ijubovka (Malcolmia sp.) nije rijetka
na vapnenačkim planinskim kamenjarama koje se
protežu do najviših planinskih vrhova Sv. Jure i Sv. Ilije
te, dijelom, na točilima na južnoj strani planine. Tako,
primjerice, biljku nalazimo u znatnoj množini neposredno
na vrhu Sv. Ilija, oko planinarskog doma na
Lokvi te na točilima iznad naselja Baškovići. Zanimljivo
je istaći nazočnost Ijubovki srodne biljke stjenjače i
na zidinama kule Glavaš na Dinari.


Ljubovka je zeljasta biljka trajnica koja naraste do
dvadesetak cm visoko. Pripada porodici križnica ili komuške s većim brojem sjemenaka, a cvjetovi su rukupusnjača
(Brasicaceae). Plodovi su razmjerno duge žičaste boje.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 76     <-- 76 -->        PDF

RASKOŠ RODODENDRONA
U planinskim dijelovima Hrvatske, na vapnenačkoj
podlozi raste planinska grmolika biljka sleč, alpska
ruža ili dlakavi pjenišnik šRhododendron hirsutum L.).
Raste najčešće iznad gornje granice šumske vegetacije,
često u pojasu klekovine bora, primjerice na Risnjaku
i Velebitu. Ističe se razmjerno velikim crveno ružičastim
cvjetovima skupljenim u štitaste cvatove na vrhovima
grančica. Prorijeđena je i zaštićena biljka hrvatske
flore.
Međutim, grmoliki rododendroni porijeklom iz
Azije i drugih dijelova svijeta danas se uspješno koriste
kao atraktivne hortikultume biljke. Nalazimo ih i u
Hrvatskoj, od sjevernih do južnih dijelova, ali gotovo
nigdje tako bujno razvijenih i takvom izboru boja kao,
primjerice, u zapadnim dijelovima Europe, gdje osobine
podneblja omogućuju ovim biljkama nesmetan rast
tijekom cijele godine. Pravu raskoš oblika i boja, ali i
izvanrednog umijeća oblikovanja, iskazuju, u mnogim
dijelovima Španjolske, Francuske i Portugala.
Jednu od najatraktivnijih hortikultumih postava rododendrona
u Portugalu vidimo u gradu Bragi, uz jedno
veliko svetište na velikim površinama parkova. Vjerujem
kako je ovdje vještina oblikovanja i aranžiranja SI. 2. Na površinama parkova u Bragi u Portugalu


SI. 1. Puna raskoš boja SI. 3. Dio parkova u Santiago de Compostela u Španjolskoj




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 77     <-- 77 -->        PDF

grmova rododendrona postigla najviši mogući stupanj.
Uz široko i dugo stubište nižu se različiti oblici jedan
za drugim. Nižu se i različite boje rododendrona od kojih
je najčešća i najznamenitija crvena u mnogim nijansama.
Rezidbom oblikovani grmovi kao da na sebi nemaju
niti jednog lista, cijela površina prekrivena im je
bezbrojnim cvjetovima. Ponekad su to osamljeni valjci
ili stošci, crveni ili bijeli grmovi u svom prirodnom izgledu,
bez rezidbe grana, ili su to prave zavjese ih kraći
ili dulji zidovi rododendrona minuciozno pravilno oblikovanih
strana, koji plijene pozornost svojom ljepotom.


Malo podalje, uzgojeni nisko u mnogobrojnim i maštovito
oblikovanim primjercima u parteru, različitih boja,
pružaju gotovo nestvarnu shku na gustoj i pravilno šišanoj
zelenoj tratini. To su, dakle, parkovi u kojima na najljepši
mogući način dolazi do izražaja sva ljepota i raskoš
boja ovih biljaka, koje u cijelom području predstavljaju
prevladavajuće hortikultume elemente.


Slično oblikovani rododendroni mogu se vidjeti i u
drugim gradovima Portugala i Španjolske, poput Sevi-
Ije, Toleda, Santijago de Compostela, Bilbaoa i dr


PLANINSKA OSKORUŠA


Kad god dođem na vrh Sv. Gere u Žumberku i primaknem
se dijelom obnovljenom zidištu istoimene stare
crkvice, moju pozornost uvijek privuče staro stablo
planinske oskoruše (Sorbus aucuparia L.). Naime, stablo
raste uz ostatke tog crkvenog zida, a dio njegovog
korijenskog sustava gusto je prepleo kameni zid, stvorivši
gusti splet prepletenih debelih dijelova koji se i iznad
zidišta granaju do metar uvis. Ova neobična i u nas


gotovo jedinstvena prirodna skulptura inače raširene i
dobro poznate biljke naših gorskih šuma i šikara, priČa
i prvorazredan estetski doživljaj.


Moj susret s iznimno lijepim primjerkom planinske
oskoruše dogodi mi se svaki put kada prolazim cestom
od Fužinskog Benkovca prema FiČinama. Na kraju naselja
Fužinskog Benkovca, oko kilometar u smjeru Fužina,
s lijeve strane ceste, uz rub šume, ne mogu ne za-


Sl. 1. Planinska oskoruša pored zida crkvice Sv. Gere SI. 2. Pojedinosti grananja korijena




ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 78     <-- 78 -->        PDF

mijetiti stablo čija je krošnja tijekom jeseni gotovo crvena
od mnoštva plodova. Iako su grane u proljeće pune
mnoštva bijelih cvjetova, to ne pruža ni izdaleka tako
privlačnu sliku kao ovo crvenilo plodova ujesen.


SI. 3. Stablo planinske oskoruše kod Fužinskog Benkovca


PATULJASTI BADEM


Patuljasti badem (Prunus tenella Batsch) je na tlu
Hrvatske rijetka grmolika biljka krupnih crveno ružičastih
cvjetova, koji nalikuju cvjetovima breskve ili
badema. Grmovi mogu narasti do 120 cm visine. Pretpostavlja
se kako je to samonikla biljna vrsta koja je
kasnije korištena u hortikulturi.


Patuljasti badem nazočan je u manjim populacija u
istočnom dijelu Hrvatske, u Baranji. Najviše primjeraka
nalazi se u okolici naselja Zmijovca u blizini katoličkog
groblja. U naselju Zmijovcu uz glavnu cestu, ispred
nekih kuća patuljasti badem raste kao ukrasna biljka.
Uz još nekoliko osebujnih i rijetkih biljaka hrvatske
flore, nekolicinu primjeraka nalazimo i na travnjaku na
groblju u naselju Bilju.


SI. 2. Grančica s cvjetovima


Tekst i fotografije:
SI. 1. Naselje patuljastog badema u okolici Zmajevca u Baranji Dr. se. Radovan Kranjčev, prof.