DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 69 <-- 69 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175 UDK 630* 156 + 132 JELEN FRATAR – JEDINSTVENA POJAVA U JELENA OBIČNOGA RED DEER HUMMEL – A UNIQUE FEATURE IN A RED DEER STAG Dean KONJEVIĆ*, Uwe KIERDORF**, Zdravko JANICKI*, Alen SLAVICA*, Krešimir SEVERIN* SAŽETAK: Jeleni bez rogova, bilo da je riječ o potpunom nedostatku rogova ili zakržljalim rogovima u obliku kvrga, mogu se povremeno uočiti u raznim oblicima uzgoja jelenske divljači. U anglosaksonskoj literaturi ovakve se jelene naziva hummel. U ovome je radu predstavljen slučaj prividno bezrogog jelena (jelen fratar – sukladno tradicionalnom nazivlju u nas), odstrijeljenog tijekom razdoblja rike 1981. godine na području Sokolovca, Hrvatska. Jelen je procijenjen na 5 godina starosti, te je neposredno po odstrjelu vagnuo 200 kg. Jelen je posjedovao mala rožišta s neznatnom količinom tkiva roga (kvrge). Nadalje je uočen nesrazmjer u visini između lijevoga (17 mm) i desnoga (35 mm) rožišta. Sukladno literaturi ova se pojava dovodi u svezu s kvantitativno ili kvalitativno nedostatnom ishranom tijekom prve godine života, kada se rožište razvija, rezultirajući njihovom nedostatnom razvijenošću. Kako rast rogovlja započinje tek kada rožišta dosegnu odgovarajuću visinu, nedostatna razvijenost rožišta ima za posljedicu potpunu bezrožnost ili pak nalaz zakržljalih rogova u obliku kvrga. No, i određeni drugi čimbenici mogu imati ulogu u genezi ovoga stanja. Činjenica je da rožišta u svome razvoju ovise o androgenim hormonima pa nedostatna količina ovih hormona ili pak nedostatna zastupljenost receptora za androgene smještenih na rogotvornoj pokosnici (engl. antlerogenic periosteum), može rezultirati nedostatnim razvojem rožišta i posljedičnom bezrožnosti. K l j u č n e r i j e č i : jelen fratar, rožište, rogovlje, nepotpuni razvoj UVOD – Introduction Pod rogovljem podrazumijevamo koštane nastavke som rasta rogovlja, a sastoji se od četiri različite faze: čeonih kostiju u mužjaka većine vrsta Jelena (kao i rasta, konačne mineralizacije, skidanja čupe i odbaciženki irvasa i karibua, a samo iznimno i u ženki ostalih vanja rogovlja. Ciklus rasta rogovlja je periodična povrsta), a koji godišnje prolaze redovitu potpunu regene-java koju u slučaju jelena iz umjerenih i arktičkih kliraciju (Goss 1968, 1983). Shodno tomu, rogovlje matskih područja regulira količina dnevnog svjetla (fopredstavlja jedini primjer potpune regeneracije, hi-toperiod). Pri tome je poznata činjenica kako rogovlje stološki složenoga dijela tijela u sisavaca (L i 2003; jelena običnoga i jelena lopatara započinje svoj rast u Kierdorf i Kierdorf 2007). Sam proces u kojemu proljeće, a rogovlje srnjaka u jesen (Bu ben ik 1990). dolazi do rasta i odbacivanja rogovlja naziva se ciklu-Vrsna specifičnost jelenskog rogovlja u suglasju sa či njenicom kako na svijetu obitavaju 53 različite vrste Dean Konjević, dr. vet. med., prof. dr. sc. Zdravko Janicki, jelena, osigurava čitav spektar raznih oblika i veličina doc. dr. sc. Alen Slavica & Krešimir Severin, dr. vet. med.: rogovlja (P r ic e i dr. 2005). Rogovlje je povezano s Zavod za biologiju, patologiju i uzgoj divljači, Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb, koštanim nastavcima čeonih kostiju ili rožištima, koja tel.: 2390 - 156, e-mail: dean.konjevicŽvef.hr predstavljaju ne samo fizičku i fiziološku vezu rogovlja prof. dr. sc. Uwe Kierdorf: Zavod za biologiju, i tijela, već osiguravaju i osnovu iz koje rogovlje raste. Sveučilište u Hildesheimu, Marienburger Platz 22, 31 141 Hildesheim, Njemačka Sama uloga pokosnice u rastu rožišta i rogovlja poznata |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 70 <-- 70 --> PDF |
D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR - JEDINSTVENA ... Šumarski list br. 3-4, CXXXII (2008), 171-175 je još od pionirskih istraživanja Hermana Hartwiga (Hartwig 1967; Hartwig i Schrude 1974). Presađivanje spomenute pokosnice, kasnije od strane G o s s a (1983) nazvane rogotvomom pokosnicom (engl. antlerogenic periosteum) na druge dijelove tijela urodilo je rastom ektopičnih rožišta i rogovlja, čak i u slučaju presađivanja na udaljene dijelove tijela poput prednjih nogu (Hartwig i Schrude 1974; Goss i Powell 1985; Kierdorf i Kierdorf 2000). No tek su novija istraživanja potvrdila prethodne pretpostavke (Gruber 1937) kako je upravo pokosnica vrha rožišta ta koja osigurava glavninu stanica odgovornih za produkciju novog rogovlja (Kierdorf i Kierdorf 1992; Kierdorf i dr. 1994; Li i dr. 2001; Kierdorf i dr. 2003; Li idr.2005). Pojava odraslih mužjaka jelena običnoga bez rogovlja, u anglosaksonskoj literaturi nazvanih hummel, povremeno je opisivana u prirodnom uzgoju jelenske divljači, ali i na jelenskim farmama (Lincoln i Short 1969; Mitchell iParish 1970;Lincoln idr. 1973; Lincoln i Fletcher 1976; Lincoln 1984; LiS utti e 1996). U našoj lovačkoj hteraturi, pojavu ovakvih jelena navodi Kesterčanek (1896), kada jelene, koji umjesto rogovlja imaju tek kvrge pokrivene kožom, naziva jelenima Iratrima. Iako ih opisuje, jedan od doajena hrvatskoga lovstva ne pruža nikakvo pobliže objašnjenje ove pojave. U ovome radu predstavljen je primjer jelena fratra iz prirodnoga uzgoja u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske. PRIKAZ SLUČAJA - Case report Naizgled bez rogovlja, 200 kg težak (žive vage) jelen obični odstrijeljen je početkom studenoga 1981. godine na području Sokolovca, Hrvatska. Starost jelena je sukladno stupnju istrošenosti zubala i općem dojmu (Wagenknecht 1979) procijenjena na 5 godina. Jelenje ispoljavao klasično ponašanje mužjaka za vrijeme rike, usprkos prividnom nedostatku rogovlja kao sekundarnih spolnih oznaka. Tijekom postupka po odstrjelu i odrobljavanja životinje uočen je nedostatak jednoga muda, nažalost nije zabilježeno i kojega. U ovome dijelu moramo naglasiti kako odrobljavanje životinje nije provodila osoba veterinarske naobrazbe, te shodno tome nismo u mogućnosti isključiti mogući Slika 1. Lijevo rožište s malom s neznatno formiranim tkivom roga, u visini vijenca i detaljno ulašteno. Figure 1 A left cranial outgrowth exhibiting poorly developed pedicle with rather scarce antler tissue developed at the area of coronet and thoroughly polished. jednostrani kriptorhizam (zaostajanje muške spolne žlijezde u trbušnoj šupljini). Detaljnim pregledom lubanje utvrđena je prisutnost manje količine koštanog tkiva roga na oba rožišta (razlog zbog kojega smo jelena prethodno nazivali prividno bezrogim). To postojeće tkivo roga bilo je oskudno razvijeno, uglavnom isključivo u razini vijenca te detaljno ulašteno (Slika 1.). Nadalje, uočen je popriličan nerazmjer u visini lijevoga i desnoga rožišta. Pri tomu je visina lijevoga rožišta, mjereno savitljivom čeličnom vrpcom od točke gdje se rožište odvaja od nadočnog luka do vijenca, iznosila 17 mm (Slika 2.). Visina desnoga rožišta, mjerena na isti način, iznosila je 35 mm (Slika 2.). Slika 2. Prikaz lijevog i desnog rožišta sa shematskim prikazom početne i završne točke mjerenja. Obratite pozornost na nesrazmjer u visini između lijevoga i desnoga rožišta. Figure 2 Left and right pedicle, with schematic model of measure ment points. Note discrepancy in height between right and left pedicle. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 71 <-- 71 --> PDF |
D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR – JEDINSTVENA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175 RASPRAVA – Discussion Prema dostupnim podacima, jeleni fratri opisivani su pretežito u staništima lošijeg boniteta, te je shodno tomu ova pojava opisivana kao posljedica loših hranidbenih prilika (Li i S u tt i e 1996). Nasljedna komponenta je pritom odbačena, uslijed činjenice kako muški potomci ovakvih jelena redovito imaju rogovlje. Nije u potpunosti razjašnjena mogućnost vezanja ovog svojstva na recesivne gene, čime je mogućnost njihova ispoljavanja znatno umanjena. Većina jelena fratara opisivanih u literaturi ili uopće nije imala rožišta, ili su ona bila nedostatno razvijena, dosežući maksimalnih 20 mm visine. Sukladno takvom nalazu, Lincoln (1984) zaključuje kako nemogućnost izgradnje rogovlja u jelena fratara počiva zapravo u nemogućnosti izgradnje rožišta. U sklopu histoloških istraživanja takozvanog rogotvornog područja (vrh rožišta) jelena fratara, L i i S u t t i e (1996) uočavaju tanji stanični i vezivno-tkivni sloj rogotvorne pokosnice, naravno u usporedbi s normalnim jelenom. Razvoj samoga rožišta moguće je podijeliti u tri faze nazvane prema modelu okoštavanja: intramembranoznu, prijelaznu i modificiranu endohondralnu fazu (K i e r d o r f i dr. 1994; L i i Su t ti e 1994). Prijelaz iz intramembranozne u prijelaznu fazu te potom iz prijelazne u endohondralnu fazu zbiva se onoga trenutka kada rožište dosegne odgovarajuću visinu. U slučaju jelena fratara prikazanih od strane L i i Su t ti e (1996), rožište se pri visini od 15 mm još uvijek nalazilo u intramembranoznoj fazi okoštavanja, iako bi s obzirom na visinu rožišta ova faza u normalnog jelena već bila zamijenjena prijelaznom. U suglasju s navedenim istraživanjem L i i S u t t i e (1996) zaključuju kako je zapravo pravi razlog bezrožnosti u jelena fratara njihova nemogućnost pokretanja stvarnog rasta rožišta i zaokruživanja svih faza razvoja, prihvaćajući pritom nedostatnu ishranu kao uzrok ovog stanja. U našem slučaju, činjenica da je jelen u trenutku odstrjela težio 200 kg, zapravo nam i ne govori previše za ili protiv teze kako je nedostatna ishrana uzrok ovakvih stanja. Naime, rožišta se u jelena običnih razvijaju tek do nekih 5 mjeseci starosti, kada dovršavaju svoj rast (Fennessy i Suttie, 1985), vrijeme za koje mi ne možemo utvrditi njegov hranidbeni status. Doduše, specifičnosti lovstva i prirodnoga uzgoja divljači u Republici Hrvatskoj i srednjoeuropskim zemljama, temeljeni na procjeni kvalitete staništa za svaku pojedinu vrstu (određivanje boniteta), površine prikladne za uzgoj (lovnoproduktivna površina) i određivanju maksimalnog mogućeg broja određene vrste divljači (lovnogospodarskog kapaciteta), a sve to uz sustavnu provedbu zimske prihrane. Navedeno, uz poznavanje prosječne kvalitete staništa u Republici Hrvatskoj, zapravo osigurava prikladne prehrambene uvjete tijekom cijele godine. No, uz ishranu postoje i određeni drugi čimbenici koji također mogu biti uključeni u genezu ove ne pravilnosti. Tako je primjerice za razliku od inzulinu sličnoga hormona rasta 1 (IGF-1), uloga androgenih hormona u razvoju rožišta i kasnijem rastu samoga rogovlja još uvijek nedostatno razjašnjena. No, ipak je sve očitije kako su androgeni odlučujući za rast rožišta. U slučaju ovdje prikazanog jelena fratra, nedostatak jednog muda ne bi trebao rezultirati značajnijim padom količine cirkulirajućih androgena. Naime, s obzirom da je ovdje riječ o parnim organima, vrijedi poznata činjenica da u nedostatku jednoga, drugi dio organskoga para preuzima i njegovu funkciju (nadoknađuje nedostatak). Također, ukoliko je predmetni jelen bio kriptorhid, postoji i mogućnost da mudo zaostalo u trbušnoj šupljini ipak zadrži određeni dio funkcija (produkcije) (za primjer kriptorhidnih jelena s otoka Kodiak vidi: Bubenik i dr. 2001; Veeramachaneni i dr. 2006). S obzirom na prikazane činjenice, kao jedan od mogućih uzroka navedenog stanja također se nameće i nedostatna zastupljenost receptora za andro- gene hormone na rogotvornoj pokosnici. Ki e r do r f i K ie r d o rf (2001) opisali su slučaj jednostrane bezrožnosti u jelena običnoga, procijenjenog na 5 do 6 godina starosti. Navedeni je jelen imao razvijeno rožište i lijevu granu roga (sa pet parožaka), dok je na desnoj strani lubanje imao samo zakržljalo rožište dužine 31 mm. Slično kao i u predmetnom slučaju, zaključeno je kako je najvjerojatniji uzrok jednostrane bezrožnosti nedostatna zastupljenost receptora za androgene hormone. Sljedeću zanimljivost ovoga slučaja predstavlja nesrazmjer u visini između lijevoga i desnoga rožišta. Naime, iako je poznato kako je asimetričnost lijeve i desne strane tijela zapravo normalna pojava, te da nikada nećemo naći dva potpuno istovjetna roga lijeve i desne strane, uočena dvostruka razlika u visini rožišta ne može se pripisat normalnoj asimetriji. Jedna od mogućnosti je i u takozvanom kontra-lateralnom učinku. Naime, izvještaji o takozvanom kontra-lateralnom učinku, gdje ozljeda primjerice lijeve noge uzrokuje nepravilnosti u rastu desne grane roga i pripadajućih struktura, relativno su česti u lovačkoj literaturi. Ipak, do danas ova pojava nije znanstveno potvrđena pouzdanim promatranjem dostatno velikog broja ozlijeđenih jelena. Uz navedeno, pokojni doajen svjetskog istraživanja jelenske divljači Anthony B. Bubenik postavio je pretpostavku o postojanju parnih centara za rast roga (AGC – kratica od engl. antler growth centre), po jedan centar za svaku stranu roga, odgovornih za takozvanu trofičku memoriju (Bubenik 1966). Ova je pretpostavka nekoliko puta testirana istraživanjima uloge živčanog sustava u ciklusu rasta roga (B u be ni k i dr. 1982, 1990). Danas najveću zapreku prihvaćanju ove pretpostavke predstavlja činjenica kako postojanje AGC-a nije nikada znanstveno potvrđeno. Do trenutka dok navedene poja |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 72 <-- 72 --> PDF |
D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR – JEDINSTVENA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175 ve ne budu znanstveno prihvaćene ili odbijene, možemo samo zaključiti kako podrijetlo hormona (lijevo ili desno mudo, ili pak injekcijska aplikacija) nije od važnosti jednom kada se hormon nađe u krvi, te isto tako ne može niti biti uzrokom kontra-lateralnog učinka. Shodno tomu, također je moguće zaključiti kako bi neznatna razlika u općenito nedostatnoj zastupljenosti receptora za androgene hormone na rogotvornoj pokosnici mogla rezultirati uočenim nerazmjerom u visini između lijevoga i desnoga rožišta. Konačno, važnost jelena fratara u prirodnom uzgoju jelenske divljači leži u tome da je na temelju dostupnih metoda praktički nemoguće procijeniti njegov trofejni potencijal za potomstvo, a posebice s obzirom na činjenicu kako nije potpuno isključena mogućnost postojanja recesivnog gena odgovornog za bezrožnost. Što se pak tiče samih jelena fratara, oni s obzirom na svoju bezrožnost nemaju nikakvu trofejnu, a samim time i vrlo malu ekonomsku vrijednost. ZAHVALA – Acknowledgement Rad je potpomognut sredstvima projekta Ministar stva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvat ske, pod nazivom: “Primijenjena biomedicinska istra- LITERATURA Bubenik, A. B., 1966: Das Geweih. Paul Parrey Verlag, Hamburg. Bubenik, G. A., A. B. Bubenik, E. D. Stevens, A. G. Binnington, 1982: The effects of neurogenic stimulation on the development and growth of bony tissues. Journal of Experimental Zoology 219, pp. 205–216. Bubenik, G. A., 1990: Neuroendocrine regulation of the antler cycle. U: Horns, pronghorns and antlers (Bubenik, G. A., A. B. Bubenik, ur.), Springer- Verlag, New York, pp. 474–487. Bubenik, G. A., J. P. Jacobson, K. D. Schams, L. Bartoš, 2001: Cryptorchidism, hypogonadism and antler malformations in black-tailed deer (Odocoileus hemionus sitkensis) of Kodiak Island. Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 47, pp. 241–252. F e nn e s s y, P. F., J. M. Suttie, 1985: Antler growth: Nutritional and endocrine factors. U: Biology of Deer Production (Fennessy, P. F., K. R. Drew, ur.), Bulletin, 22, Royal Society of New Zealand, Wellington, pp. 239–250. Goss, R. J., 1968: Inhibition of growth and shedding of antlers by sex hormones, Nature, 220, pp. 83–85. G o ss , R. J., 1983: Deer antlers: Regeneration, function, and evolution. Academic Press, New York. Goss, R. J., R. S. Powel, 1985: Induction of deer antlers by transplanted periosteum I. Graft size and shape. Journal of Experimental Zoology, 235, pp. 359–373. Gruber, G. B., 1937: Morphobiologische Untersuchungen am Cervidengeweih. Werden, Wechsel und Wesen des Rehgehörns, Nachrichten von der Gesselschaft der Wissenschaften zu Göttin živanja jelenske divljači”, šifra: 053-0532400-2399. Autori se nadalje zahvaljuju gosp. Milanu Žariću na ustupanju jelenske lubanje. – References gen, Matematisch-Physikalische Klasse NF, Fachgruppe VI, 3, pp. 9–63. Hartwig, H., 1967: Experimentelle Untersuchungen zur Entwicklungsphysiologie der Stangenbildung beim Reh (Capreolus c. capreolus L. 1758). Roux’ Archiv für Entwicklungsmechanik, 158, pp. 358–384. Hartwig, H., J. Schrudde, 1974: Experimentelle Untersuchungen zur Bildung der primären Stirnauswüchse beim Reh (Capreolus capreolus L.). Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 20, pp. 1–13. Kesterčanek, F. Ž., 1896: Lovstvo, Nakladom Kr. Hrv. – Slav. – Dalm. Zemaljske Vlade, Zagreb, str. 7. K i e r d o rf , H., U. Kierdorf, 1992: State of determination of the antlerogenic tissues with special reference to double-head formation, U: The biology of deer (Brown, R. D., ur.), Springer-Verlag, New York, pp. 525–531. Kierdorf, H., U. Kierdorf, T. Szuwart, U. Gath, G. Clemen, 1994: Light microscopic observations on the ossification process in the early developing pedicle of fallow deer (Dama dama), Annals of Anatomy, 176, pp. 243–249. Kierdorf, U., H. Kierdorf, 2000: Delayed ectopic antler growth and formation of a double-had antler in the metacarpal region of a fallow buck (Dama dama L.) following transplantation of antlerogenic periosteum. Annals of Anatomy, 182, pp. 365–370. K i e r d o rf , U., H. Kierdorf, 2001: Unilateral antler growth in a red deer stag (Cervus elaphus). Zeitschrift für Jagdwissenschaft, 47, pp. 275–279. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 73 <-- 73 --> PDF |
D. Konjević, U. Kierdorf, Z. Janicki, A. Slavica, K, Severin: JELEN FRATAR – JEDINSTVENA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 171-175 K i e r d o rf, U., E. S t o ffe ls , D. S t o ff el s , H. L i n c o l n, G. A., F. E. G ui n e s s, T. J. F l e t c h e r, Kierdorf, T. Szuwart, G. Clemen, 2003: 1973: The history of a hummel. Part 3. Sons Histological studies of bone formation during with antlers, Deer, 3, str. 26–31. pedicle restoration and early antler regeneration Li n c o l n, G. A., T. J. F l e t c h e r, 1976: Induction of in roe deer and fellow deer, Anatomical Record, antler growth in congenitally polled Scotish red 273A, pp. 741–751. deer stag, Journal of Experimental Zoology, K i e r d o rf, U., H. K ie r d orf , 2007: Deer antler 195, pp. 247–252. regeneration: new insights and concepts, U: 2nd Li n c o l n, G. A., 1984: Antlers and their regeneration International Symposium Game and Ecology – A study using hummels, hinds and haviers. Book of Abstracts (Janicki, Z., ur.), pp. 49. Proceedings of Royal Society of Edinburgh, L i , C., J. M. S u t t i e , 1994: Light microscopic studies 82B, pp. 243–259. of pedicle and early first antler development in Mitchell, B., T. Parish, 1970: Are hummels bigger red deer (Cervus elaphus), Anatomical Record, than stags with normal antlers?, Deer 2, pp. 239 239, pp. 198–215. 521–522. Li, C., J. M. Suttie, 1996: Histological examination P r ic e , J. S., S. A l l e n , C. F a u c h e u x , T. A l t h of the antlerogenic region of red deer (Cervus naian, J. G. Mount, 2005: Deer antlers: a elaphus) hummels, New Zealand Veterinary zoological curiosity or the key to understanding Journal, 44, pp. 126–130. organ regeneration in mammals?, Journal of Li, C., A. J. H a r r i s , J. M. S u t t i e, 2001: Tissue Anatomy, 207, pp. 603–618. interactions and antlerogenesis: New findings Veeramachaneni, D. N. R., R. P. Amann, J. P. revealed by a xenograph approach, Journal of Jacobson, 2006: Testis and Antler Dysgenesis E Experimental Zoology, 290, pp. 18–30. in Sitka Black-Tailed Deer on Kodiak Island, Li , C., 2003: Development of deer antler model for Alaska: Sequela of Environmental Endocrine biomedical research, Rec. Adv. Res. Updates, 4, Disruption?, Environmental Health Perspectipp. 256–274. ves, 114, supplement 1, pp. 51–59. Li, C., J. M. S ut t ie , D. E. C l ark , 2005: Histolo-Wagenknecht, E., 1979: Altersbestimmung des gical examination of antler regeneration in red Erlegten Wildes, 5 Aufl., J. Neumann-Neudeer (Cervus elaphus), Anatomical Record, damm, Melsungen. 282A, pp. 163–174. Lincoln, G. A., R. V. Short, 1969: The history of a hummel, Deer, 1, pp. 372–373. SUMMARY: Occasionally, antlerless red deer stags, showing complete absence of antlers or possessing only antler knobs, can be observed. In the English literature, antlerless red deer stags are referred to as hummels. In this paper we present the case of a red deer hummel shot during the ruting season of 1981, in the area of Sokolovac, Croatia. The stag was aged at 5 years and weighed approximately 200 kg (undressed). The stag possessed only small pedicles and almost completely lacked antlers. Only small knobs of antler bone were present bilaterally. Furthermore, a discrepancy in height between left (length 17 mm) and right (length 35 mm) cranial outgrowth was observed. In the literature, the occurrence of antlerless red deer stags is mainly attributed to under- or malnutrition during the first year of life when pedicle development takes place, and a resulting underdevelopment of the pedicles. Because growth of antlers (at a normal rate) only starts after the pedicles have reached a critical size, insufficient growth of pedicles will result in a completely antlerless condition or, as in the present case, in the formation of only a very small amount of antler bone. However, also other factors could result in insufficient pedicle growth. As pedicle growth depends on androgenic stimulation, low levels of circulating androgens or a low density of androgen receptors in the antlerogenic periosteum could lead to poor pedicle growth and in consequence to a complete or almost complete lack of antler growth al ost co plete lack of antler gro th. Key words: red deer hummel, pedicle, antler, incomplete development |