DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2008 str. 29 <-- 29 --> PDF |
S. Matić, D. Delač: UZGOJNI ZAHVATI KAO MJERA POVEĆANJA VRIJEDNOSTI PRIVATNIH ŠUMA . Šumarski list br. 3–4, CXXXII (2008), 121-146 Šumovlasnici, ponajprije udruga šumovlasnika, težište rada na povećanju kvalitete šuma trebali bi usmjeriti na ova područja, zahvate i druge aktivnosti: 1. Zahvati njege i obnove u prebornim šumama putem prebornih sječa. 2. Zahvati njege i obnova u regularnim šumama visokog i niskog uzgojnog oblika 3. Njega i popunjavanje s plemenitim vrstama bjelogorice i crnogorice onih površina na kojima se danas događa prirodna sukcesija pionirskih vrsta drveća. 4. Podizanje kultura plemenitih, brzorastućih i tržišno vrijednih vrsta bjelogorice i crnogorice na napuštenim pašnjačkim i drugim površinama. 5. Organizacija pridobivanja i plasiranja na tržište drva, za bioenergiju, nakon izvedenih zahvata njege, podizanja i obnove šuma. ZAHVATI NJEGE I OBNOVE U PREBORNIM ŠUMAMA PUTEM PREBORNIH SJEČA Tending and regeneration treatments in selection forests by selection cuts U prebornoj šumi se po jedinici površine nalaze stabla obične jele i drugih vrsta drveća, koja su različitih visina i debljina, raspoređena u horizontalnoj stablimičnoj ili grupimičnoj strukturi kao i u tri sloja vertikalne strukture (M a t i ć 1994). U njoj su stabla raspoređena pojedinačno (stablimično) ili u manjim grupama (grupimično). U prebornoj šumi je profil sastojine ispunjen krošnjama, ima stepenast sklop, neprekidno pomlađivanje, neznatne oscilacije drvne mase, teži ka maksimalnoj proizvodnji na minimalnoj površini, istovremeno se izvode uzgojni postupci s obzirom na vrijeme i prostor te ona posjeduje biološku stabilnost i strukturnu labilnost (Amon 1944, Flury 1933, Leibundgut 1945). Preborne šume u Europi i u Hrvatskoj isključivo nose obilježje obične jele, jer su preborna struktura i gospodarenje vezani s ekološkim zahtjevima i biološkim osobinama te vrste drveća. Preborno se može gospodariti samo s onim šumama u čijoj strukturi se nalazi obična jela, jer je to temeljna vrsta prebornih šuma i prebornog gospodarenja. Šume u kojima uspijeva obična jela nazivamo prebornim šumama zbog posebnosti strukture, načina gospodarenja i bioloških svojstava te vrste drva (Matić 1994, Matić et al. 1996). Preborno gospodarenje najviše odgovara čistim jelovim šumama ili šumama u kojima je jela prevladajuća vrsta, kao na primjer u mješovitim šumama jele i bukve, jele, bukve i smreke, jele i smreke. Stoga je razumljivo da se načelo prebiranja najviše razvilo u uređenim šumskim područjima koja obiluju jelovim sastojinama. Pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju sa smrekovim šumama, jer je smreka pionirska vrsta drveća koja se ne pomlađuje na klimatogenim staništima jele i bukve. Ona je prijelazna vrsta koja stvara uvjete za pridolazak jele i bukve te postupno nestaje iz omjera smjese takvih sastojina, jer se u njima na stabilnim stanišnim uvjetima (tlo) dobro ne pomlađuje. Ta vrsta široke ekološke valencije nastupa kao “treća” vrsta i pridolazi samo na onim manjim površinama u prebornoj šumi koje su iz bilo kojih razloga ostale duže razdoblje bez zastora krošanja i zbog toga su degradirale. Isto tako pogrešno je govoriti o prebornom gospodarenju s čistim bukovim šumama s obzirom na biološka svojstva bukve, čiji pomladak u najranijoj dobi ne može, kao pomladak jele, izdržati dugotrajnu zasjenu. Pomladak svih listopadnih vrsta drveća u našim šumama, pa tako i bukve, može najviše do dobi od četiri godine izdržati veliku i nepromijenjenu zasjenu. Ako se svjetlosni uvjeti ne promjene na veće vrijednosti pomladak propada (Matić et al. 1996, 1996a, Matić i Korpel 1995, Šafar 1948). Kod stablimičnog rasporeda stabla različitih debljina i visina raspoređena su nejednolično u prostoru. Krošnje potpuno ispunjavaju sastojinski prostor, pa se u tom slučaju formira tipični preborni sklop. Mladi se naraštaj pojavljuje i razvija također pojedinačno, rjeđe u grupama. U ovom slučaju distribucija stabala po debljinskim stupnjevima poprima potpuni preborni oblik Liocourtove krivulje. Stablimičan preborni oblik karakterističan je za bukovo-jelove šume na krševitom terenu, na geološkoj podlozi vapnenca. Za grupimični preborni oblik karakteristično je grupiranje mladog naraštaja u grupe čiji je promjer od 0,5 do 1,5 visine najviših stabala u sastojini. Grupimični preborni oblik dolazi u sastojinama koja su na staništima blagog nagiba s dubokim, hranjivima bogatim i dovoljno vlažnim tlima, najčešće na silikatnoj, a ponekad i na dubljim tlima na vapnenoj geološkoj podlozi. Glede razdiobe stabala u prebornoj šumi dovoljna je okomita klasifikacija na nadstojna, srednjestojna i podstojna stabla. U nadstojnom su položaju stabla čije se krošnje slobodno razvijaju ili su pod neznatnim utjecajem krošanja susjednih stabala. To su ona stabla koja su se u oštroj međusobnoj konkurenciji definitivno izborila za prostor u tlu i iznad tla. U srednjestojnom su položaju stabla koja su odozgo jako zasjenjena, s malim visinskim prirastom i zastarčena, ali ne biološki otpisana stabla. Ova stabla konkuriraju susjednim i takmiče se za prostor konkurencijom, a kod povoljnih strukturnih promjena (sječa) izbore se za dominantan položaj u sastojini. Ostala su stabla u podstojnom prostornom položaju i ona najčešće dugo čekaju, što je omogućeno 131 |