DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 90 <-- 90 --> PDF |
tak bio 2004. godine kada je indeks suše bio za Bihać 6, za Sarajevo 3 i za Sokolac 2. Po tome su zaključili da su klimatske prilike 2003. godine uzrokovale stres, čija je posljedica bila masovna pojava potkornjaka i sušenje stabala. Vrlo je važno istaći da autori upozoravaju da bi štetni agensi mogli izmaći kontroli, što bi dovelo do šteta na širem području. 5. U ovom poglavlju autori se osvrću na ranija istraživanja uzročnika sušenja jele. Biološke uzročnike grupirali su na imelu, gljive i potkornjake. Tako navode da je imela najvažniji parazit jele, na čije širenje bitno utiče način gospodarenja, bonitet i nadmorska visina. Posljedice napada su nerađanje stabala, oslabljeli prirast i fiziološka slabost stabala, što ih predisponira za napad potkornjaka i gljiva iz roda Armillaria. Gljive iz ovoga roda u vrlo su složenim odnosima, a javljaju se na lokalitetima narušenih stanišnih uvjeta. Na kraju poglavlja opisano je 6 vrsta potkornjaka kao najčešćih i najvažnijih sekundarnih (u određenim prilikama i primarnih) štetnika, te moljac jelinih iglica. 6. Radi se o najopširnijem poglavlju u kome se prikazuju rezultati novih istraživanja. Uz rezultate, iznijeta su mišljenja o problematici i sugestije za buduća rješenja. Poticaj novih istraživanaja proistekao je zbog masovnog sušenja jelovih stabala 2004. godine. U istraživanjima su obuhvaćeni čimbenici okoline, staništa, gospodarenje šumama, imela, kukci i gljive uz rasvjetljavanje njihove povezanosti i štetnih zajedničkih djelovanja. Istraživanja su obavljena na 10 lokaliteta, odnosno područja. Vrlo su značajne brojne opaske povezane s dobivenim rezultatima istraživanja. Npr. autori ističu značenja usporenih sanitarnih sječa i izvoz zaraženog materijaala (to pogoduje razvoju potkornjaka), izostanak solidarnosti drugih poduzeća u vrijeme sanacije na velikim površinama, razumijevanje svih struktura ljudskih djelatnosti i sl. Niz upozorenja proteže se kroz naglasak ispravnog gospodarenja jelovim šumama i pitanje šumske higijene i odluču juće ulančavanje svih štetnih čimbenika na stabla i jelove šume. 7. Ovdje se radi o vrlo kratkom poglavlju, gdje se na jednom mjestu navode čimbenici koji su utjecali na kvalitetu jelovih šuma, a što je u prethodnom tekstu isticano na odgovarajućim mjestima. Na isti način navode se mjere koje se preporučuju za zaštitu jele. 8. Ovo je zadnje poglavlje cijele problematike, gdje autori zaključuju sve ranije rečeno. Najprije navode opće zaključke, a zatim posebno izdvajaju svoje stavove o imeli, kukcima, klimi i drugim agensima, kako bi završili s objašnjenjem tijeka sukcesije štetnih čimbenika. Djelo više autora BOLESTI I ŠTETNICI OBIČNE JELE (Abies alba Mili.) U BOSNI I HERCEGOVINI po pristupu i sadržaju predstavlja novost u šumarskoj struci BiH i općenito u zaštiti šuma. Kolege šumari u BiH su godinama uočavali propadanje jelovih stabala i istraživali uzroke. Zadnjih godina sušenja su poprimila katastrofalne razmjere i nametnula se potreba sveobuhvatnog pristupa spoznajama i rješavanju nastale situacije. Zato je tim od 7 znanstvenika - stručnjaka uz sudjelovanje brojnih kolega na terenu obavio istraživanja, a rezultate prikazao u ovom djelu. Djelo ima karakter monografije, napisano je jasno, ispravnim redoslijedom. Podaci su utemeljeni istraživanjima i iskustvom, jasno obrazloženi tekstom, slikama, tablicama, grafikonima i histogramima. Nadasve su vrijedne brojne sugestije za budući pristup rješavanju zaštitarske problematike jelovih šuma. Uvjeren sam da će ova monografija biti itekako korisna šumarima u BiH i susjednim zemljama, a po sažetku na engleskom jeziku i šire, studentima šumarstva i stručnjacima srodnih struka. Pretpostavljam da će između ostaloga služiti kao primjer za slične monografije 0 drugim vrstama drveća. Svim autorima iskreno čestitam na uspješnom radu te na objavi ovoga kvalitetnog šumarskog djela. Prof. dr. sc. Milan Glavaš L’ ITALIA FORESTALE E MONTANA (Casop o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz dvobroja 5/6, rujan-prosinac 20007. izdvajamo: Projekt Ministarstva obrazovanja i istraživanja: Modeli obnovljivog gospodarenja šumama za proizvodnju energetske biomase Uloga šumske biomase u svrhu podmirenja rastuće potražnje za energijom, je tema koja se već više od dva desetljeća nalazi na znanstvenim raspravama, sa teh ničkim, ambijentalnim, socijalnim i ekonomskim pitanjima. Ministarstvo obrazovanja i istraživanja je sufinanciralo ovaj postupak (MIUR PRIN 2005). Istraživanje se odnosi na tri linije aktivnosti: 1. Uređenje modela procjene potencijalnog korištenja drvne biomase preko uzgojnih zahvata u raznim tipovima šuma, u odnosu na teritorijalne razlike i |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 91 <-- 91 --> PDF |
kompatibilnosti s ekološkim potencijalom šumskih ekosustava i tehničko-ekonomskom učinkovitosti. 2. Uređenje modela gospodarenja s ciljem povećanja raspoložive drvne mase za energiju, podizanju nasada (sa kratkim turnusom ophodnje) na napuštenim poljoprivrednim zemljištima i obrada modela procjene poljoprivrednih zemljišta, koja su potencijalno namijenjena proizvodnji drvne mase za energetsku namjenu. 3. Uređenje tehnika planiranja i mehanizacije radnji na iskorištavanju drvne biomase s posebnim osvrtom na korištenje šumskih ostataka, drvnog materijala od čišćenja rječnih korita i materijala od sanitarnih sječa. U ovom projektu sudjelovalo je 5 odjela talijanskih sveučilišta s posebno zaduženim voditeljima: – odjel šumarskih znanosti – Sveučilište u Firenzi – odgovorni znanstvenik i koordinator nacionalnoga projekta: prof. Orazio C i a n c i o , – odjel šumarstva, poljoprivrede i uređenja okoliša Sveučilišta u Torinu – odgovorni znanstvenik: Giovanni Bovio, – odjel šumarskih znanosti – Sveučilište Tuscia (VITERBO) – odgovorni znanstvenik: Piermarija Corona, – odjel uređenja ambijenta i okoliša – Sveučilište Molise (Isernia) – odgovorni znanstvenik: Marko Marchetti, – odjel zaštite tla – Sveučilište Calabria (Cosenzal) – odgovorni znanstvenik: Francesko Iovino. U ovom dvobroju časopisa objavljeni su članci koji su prezentirani 8. ožujka 2007. g. u Firenzi u sjedištu Talijanske Akademije šumarskih znanosti. Sadržaje dijela članaka prikazat ćemo u ovom i idućem broju Šumarskog lista. Rudi Drigo, Gherardo Chirici, Bruno Lasserre, Marco Marchetti: Analiza potražnje i ponude energetike drvne mase u Italiji Aktualna uloga biomase i posebno drvne mase za energetsku proizvodnju u podmirenju kompleksne potražnje za energijom, tema je političkih i ekonomskih rasprava na internacionalnoj razini. Energetska politika nastoji poticati uporabu obnovljivih resursa bez negativnih utjecaja na socijalne i ambijentalne sadržaje. Lokaliziranje bioenergetskih resursa u ruralnim zonama usko je vezano uz politiku razvoja marginalnih zona. Polovicom 70-tih godina usporedo s prvom energetskom krizom, mnoge su razvijene zemlje započele aktivnosti oko procjene biomase kao alternative fosilnim gorivima, financirajući investicije u istraživanje i razvoj. Italijja aa jje također uključena u međunarodne procese vezane z zza aa ublažavanje negativnog utjecaja industrije na okoliš, zauzima se za održivi razvoj i biološku raznolikost, te podržava konvencija o klimatskim promjenama. Pri tome ne treba zaboraviti da Italija spada u razvijene industrijske zemlje s minimalnom vlastitom energetskom bazom. Ipak u posljednjih 25. g. od početka energetske krize, bioenergija (poljoprivrednog i šumarskog porijekla) poprima sve veću ulogu u industrijskim procesima. Ogrjevno drvo kao izvor energije nije bilo nikad u potpunosti odbačeno. Njegovo korištenje pomoglo je konverziji mnogih panjača u visoke šume. U tom kontekstu na bazi raspoloživih podataka, uz primjenu metode Wisdom, vršene su analize određenih geografskih područja s ciljem ustanovljenja potražnje i proizvodnje drvnih energenata. Metoda Wisdom (Woodfuel Integradet Supply-Demand Overview Mapping) je proizvod suradnje komisije FAO-a i Ekološkog instituta Nacionalnog sveučilišta Mexika. Sustav potrošnje i proizvodnje energetskog drva i njegovi učinci imaju veliku geografsku specifičnost. Generalizirat a osnovu statistike dovodi do krivih za ati ii n nn ključaka, te j jje ee potrebno dobro poznavanje geografske slike koja će pokazati lokalnu heterogenost u odnosu na regionalno i nacionalno stanje. Komisija FAO-a naišla je na oskudne podatke o stanju ponude i potražnje u zemljama u razvoju, kao i u razvijenim zemljama. Slično je stanje i u Italiji: na nacionalnoj razini postoje aproksimativne informacije, dok su lokalni podaci pojedinačni i oskudni. U cilju poboljšanja poznavanja drvnoenergetskog sektora potrebni su instrumenti planiranja, koji harmoniziraju i integriraju podatke potrošnje i proizvodnje biomase za energetsku uporabu. Za administrativnu jedinicu odabrana je općina (Comune), kojih u Italiji ima 8095. Za neke od njih bit će potrebno koristiti “približni raster”, tako da se računa da će površina Italije biti pokrivena sa 3, 356.451 pixela (na bazi mreže od 300 x 300 m). Procjena potražnje drvnih energenata, koja proizlazi iz potrošnje na nacionalnoj razini iz 2003. g., kreće se od minimuma od 15,5 mil. tona, do maksimuma od 23,3 mil. tona, sa srednjom vrijednošću od 19,3 mil. tona. Na regionalnoj razini postoji ekstremne raznolikosti, od 0,06 mil. t. do 3,25 mil. t., što ovisi o različitim čimbenicima: veličini regije, gustoći naseljenosti, raspoloživosti ostalih energenata, te lokalnim navikama i tradiciji. Najveća potrošnja drvnih energenata je koncentrirana u alpskim i predalpskim zonama, duž Apenina, na planinama Calabrije, te u planinskim predjelima Sardinije. Ta potrošnja iznosi više od 3,5 tona po kućanstvu godišnje. Procjena potencijalne ponude drvne biomase za energetske svrhe, fizički dostupne, oscilira od 30,2 mil. t., sa prosječnom vrijednošću od minimalno izno alnog gg i od il. t., sapro sa od 19,5 mil. tona i maximuma od 30,2 mil |