DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 82 <-- 82 --> PDF |
redovima slovenskog lovstva i kinologije3. Upravni odbor Kluba brojio je 12 članova, od kojih je nekolicina njih zastupala pojedina područja Slovenije (Notranjska, Gorenjska, Litija, Ribnica). Da bi omasovio svoje redove, ožujka 1909. Klub organizira prvu izložbu lovačkih trofeja, da bi iste godine na svojoj drugoj skupštini promijenio ime u Slovensko lovsko društvo. Prisno surađujući s Prvim hrvatskim društvom za gojenje lova i ribarstva u Zagrebu, a prije nego je pokrenulo vlastito glasilo, bilo je ideja za suradnju s Lovačko-ribarskim vjesnikom, ali se od toga, ponajviše zbog različitosti jezika, odustalo. Prvi broj svog mjesečnika Slovensko lovsko društvo izdaje siječnja 1910. pod imenom Lovec i podnaslovom “list za lov i ribolov”, što će reći da je pisao i o ribarstvu. U Ljubljani je naime, počevši od 1924. g., djelovalo Ribarsko društvo, pa je Lovec postao i list slovenskih ribolovaca. To je trajalo sve do 1931. kad je osnovana Ribiška zveza Slovenije, koja od tada izdaje svoje glasilo Ribič (C v e n k el 1968). Prvi broj Loveca je uredio dr. Janko Ponebšeg, a sve ostale brojeve, do njegova ukidanja pred Prvi svjetski rat 1914., Ivan Lovrenčič. Prisilna stanka tijekom dvaju svjetskih ratova Neposredno pred Prvi svjetski rat 1914. g. Društvo je tako omasovilo, da je na 7. redovnoj skupštini donijet zaključak o osnivanju podružnica SLD-a diljem Slovenije. Posebno se nastojalo ublažiti prisutan antagonizam između seljaka (iz čijih redova je bilo najviše Slika 3. Naslovna stranica prvog brojja aa LLoveca, glasnika Slovenskog lovskog društva iz 1910.. g. Ono što je za osnivanje i afirmaciju slovenske lovačke organizacije i njegova glasila bio dr. Ivan Lovrenčič, to je za Prvo hrvatsko društvo za obranu lova i ribarstva, posebno njegova pravnogslijednika Lovačkog saveza Hrvatske bio dr. Milovan Zoričić, također pravnik po struci, “čovjek znanja i zakona, čovjek znanja lova i lovstva”. zvjerokradica) i lovaca. Naime, poučeni iskustvom iz prošlosti, seljaci su lovce i divljač smatrali svojim neprijateljima. Razdoblje trajanja rata (1941–1945) označilo je gotovo posvemašni prekid lovne aktivnosti. Mnogi su lovci bili mobilizirani i upućeni na bojišnice, a divljač je bila prepuštena samovolji žitelja i vojske. Utihnulo je i izlaženje Lovec-a, jer nije bilo dovoljno suradnika ni pravog kontakta s terenom. Zbog nestašice hrane divljač se neštedimice ubijala. Okončanjem rata i stvaranjem nove državne tvorevine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) stale su se obnavljati stare i osnivati nove udruge lovaca, sve sa ciljem zaštite, uzgoja i racionalnog korištenja divljači. A da bi se to moglo provesti, nužno je bilo donijeti novi Zakon o lovu, što je i učinjeno 1931. g., za područje tadašnje Dravske banovine 1935. g. Donošenju zakona prethodio je najprije kongres lovaca Kr. SHS-a u Zagrebu 1925.4, a u jesen iste godine osniva Č 4. Dok su 1933. g. u tadašnjoj Dravskoj banovini odstrijeljena svega četiri medvjeda, tijekom prvih godina novog tisućljeća u Sloveniji se godišnje u prosjeku odstrijeli preko 100 medvjeda; medvjedica s mladima. (Foto: Vladimir Pfeifer) 4 Kongres lovaca SHS-a održan je u Zagrebu 9. i 10. rujna 1925. Prvog dana dr. Ivan Lovrenčič održao je dva referata, o organizaciji lova i o lovnoj kinologiji. Domaćinu dr. Milovanu Zoričiću i dr. Lovrenčiču na kongresu je izraženo javno priznanje “za njihov dosadašnji rad na polju udruživanja lovaca, kao i za lov opće koristan rad” (Čeo v i ć 1925). |