DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Slika 1. Prisna suradnja lovaca s obje strane Kupe ima dugu tradiciju; s boravka lovnih i šumarskih stručnjaka iz Gorskog kotara u Kočevskoj Reki; slijeva dr.sc. Boris Kryštufek, Ciril Štrumbelj, dipl. ing. šum. i mr. sc. Janez Černač (četvrti i peti slijeva), s osobljem rezervata. (Foto: Alojzije Frković) ma lova krajem 19. st. i bolji nadzor nad lovištima, povoljno su utjecali na divljač. Njeno brojno stanje postupno se oporavlja, a krivolovstvo jenjava. Usporedo s donošenjem Zakona o društvima (1867), prema kojemu je pravila društva morala potvrditi nadležna politička oblast, u Sloveniji su stala nicati brojna društva, od pjevačkih i vatrogasnih do planinarskih i športskih. U želji da se mogu natjecati za dobivanje lovišta u zakup, jedno od prvih lovačkih društava na tlu današnje Slovenije bilo je Lovsko društvo Vrhnika, čija je pravila Kranjska državna vlada potvrdila 1878. g. Deset godina kasnije takvo društvo osniva Novo Mesto, a posebno utjecajno i brojčano najmasovnije Kranjsko društvo za varstvo lova (Krainischer Jagdchutzverein) sa sjedištem u Ljubljani osnovano je 1891. g. Članovi toga društva bili su pretežito bogati veleposjednici, industrijalci i visoki državni činovnici. Iako je u njegovim redovima bilo i nešto Slovenaca, činjenica je da je ono, kao i ostala društva osnovano na tlu Kranjske, Štajerske, Primorske, bilo pronjemački orijentirano, bez namjere da objedini sve potencijalne domaće lovce. “Naš čovjek bio im je za goniča i nosača, smatrajući ga niže vrijednim, a slovenska riječ jedva dostojna sluge” (Š e t in c 1987). Osnivanje Slovenskog lovskog kluba 1907. godine Postupno s jačanjem slovenske narodne svijesti sve je prisutnija čežnja za ustanovljenjem takve lovačke organizacije (kluba, društva) koja bi objedinjavala rad i djelovanje svih slovenskih lovaca, bez obzira u kojemu kraju živjeli i djelovali. Određeni uzor našli su u malom ali vrijednom lovačkom kolektivu Lovskom klubu “Sava”, kojemu je na čelu bio općinski vijećnik iz Vrhnike Karel Mayer. Kako je interes za učlanjenje u taj klub u Ljubljani bio velik, a društvo upravljalo malim lovištem, nije preostalo ništa drugo nego da se Slika 2. Dr. Ivan Lovrenčič (1878-1952), nestor slovenskih lovaca, međunarodno priznati kinolog i jedan od osnivača Slovenskog lovskog društva potencijalno domaće članstvo, posebno Ljubljančane, usmjeri na već spomenuto Kranjsko društvo i tako postupno nadvlada tuđince. Kako ta nastojanja nisu urodila plodom, agilni Mayer, zapisat će Toš (2007), saziva tajni sastanak svojih istomišljenika 30. siječnja 1907. u Ljubljani na kojemu pada odluka da se priđe ustanovljenju samostalne slovenske lovačke organizacije. Mayerove zamisli pale su na plodno tlo i na pomolu je osnivanje Slovenskog lovskog kluba, otvorenog za lovce iz svih slovenskih pokrajina. Na scenu stupa jedno od najmarkantnijih imena slovenskog lovstva, mladi pravnik dr. Ivan L o v re n či č, koji klubu stavlja u zadatak dva temelja cilja: brigu o stručnom uzdizanju domaćih lovaca, posebno zaprisegnutog čuvarskog lovnog osoblja te zaštitu lovnih interesa. Nakon što bi središnja lovačka organizacija sa sjedištem u Ljubljani postala dovoljno jaka, prići će se ustanovljenju područnih lovačkih društava/klubova “koja bi uzimala lovišta u zakup i odgajala pravične lovce”. Iako su pravila Kluba bila potvrđena još u travnju iste godine, do osnivačke skupštine Slovenskog lovskog kluba dolazi tek 16. listopada 1907., koji se datum smatra početkom rada i djelovanja slovenske lovačke organizacije2. Uz nazočnost šezdesetak lovaca na skupštini je za predsjednika Kluba izabran ljubljanski župan Ivan H rib ar, a za potpredsjednika dr. Ivan Lovrenčič, koji će od tada pa gotovo do svoje smrti (1952) biti u prvim O određenoj brizi za divljač i nastojanjima “da poboljša lov u ož Hrvatskoj i Slavoniji” može ee s sse ee govoriti od 1881. g. kada je u Zagrebu osnovano Društvo za obranu lova. |