DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 80 <-- 80 --> PDF |
STOTINU GODINA U KRALJEVSTVU ZLATOROGA Pod ovim sloganom u Ljubljani je 27. listopada 2007. održana središnja proslava 100. obljetnice organiziranog lovstva na tlu današnje Slovenije. Naslov je to i spomen-knjige Lovske zveze Slovenije (LZS), autora dr. sc. Marjana Toša, odnedavna glavnog urednika Loveca, slovenskog mjesečnika za lovstvo, lovnu kinologiju i zaštitu prirode. Proslavi, koja je održana u velikoj dvorani Cankarjeva doma, nazočilo je preko 1200 lovaca i iiz zz svih krajeva Slovenije, a među delegacijama iz više europskih zemalja bili su i predstavnici Hrvatskog lovačkog saveza (HLS). Uz nazočnost predsjednika Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači Dietera Schramma, neposredno pred pozdravni govor domaćina, dugogodišnji je i poštovani predsjednik LZS Bruno Skumavc otkrio novu zastavu Lovačkog saveza Slovenije. Obljetnica u sjeni izmjena “U Sloveniji je malo institucija i organizacija koje se mogu pohvaliti ovako značajnim jubilejom poput našeg stogodišnjeg postojanja. Stoga, sve nas sjedinjene u LZS obljetnica ustanovljenja Slovenskog lovskog kluba, davne 1907. godine, ispunjava tim većim ponosom, istovremeno dajući nam poticaj da nastavimo zacrtanim putem”, riječi su Bogdana Mahneta, aktualnog predsjednika LZS-a, koji je tom prilikom istakao značenje jubilarne monografije koja, poput svih knjiga “kao nositeljelje znanja i vrijednosti naše je najučinkovitije oružje”. Uz raznovrstan i bogat kulturno-umjetnički program, u kojemu su sudjelovali brojni pjevački zborovi i rogisti, te priznati slovenski umjetnici, na svečanosti je više organizacija i institucija iz zemlje i svijeta, kao i pojedinaca, iz ruku predsjednika LZS primilo posebna priznanja. Od kolega šumarskih stručnjaka koji su dali velik doprinos razvoju slovenskog lovstva, nagrađeni su: Ciril Št r u m b e l j , mr. sc. Janez Černač, dr. sc. Miha Adamič, Blaž Krže, da nabrojim samo neke s kojima već dulje vrijeme i mi u Hrvatskoj uspješno surađujemo1. Zahvaljujući u svoje ime i u ime ostalih nagrađenih, plodan lovački pisac i dugogodišnji suradnik Loveca Blaž Krže je uz ostalo i dopuna lovačkog zakona istakao: “Mala Slovenija je u sjedinjenoj Europi istin ski i divljenja vrijedan bioekološki fenomen. Nedvoj beno, našom zaslugom. Fond krupne zvjeradi jedna je od naših najvećih dragocjenosti. To nije društveno sre bro, već europsko zlato, ako mogu upotrijebiti ovu usporedbu, i to u kultiviranom prostoru Europe, koja u biti gotovo da i nema nekih značajnijih prostornih rez ervata... Lovstvo, uz skromna ulaganja i dobrovoljne prinose članova, daje značajne prirodozaštitne učinke. Želja nam je stoga da razlabavljena slovenska lovačka organizacija, kojoj osnovu čine lovačka društva, opet postane dom za divljač i lovce”. Kržeove riječi treba shvatiti kao određeni bunt, protivljenje najavljenim do punama i izmjenama Zakona o divljači i lovstvu iz 2004., koje “označavaju kraj postojećih lovačkih dru štava, stoga i lovačkog saveza koji je, dokazano i ovom svečanošću, cijelo jedno stoljeće uspješno djelovao”. O tihom ratu slovenske “zelene bratovštine” s resornim ministarstvom rječito je kazivala i prazna stolica na središnjoj proslavi namijenjena predstavniku Ministar stva poljoprivrede, šumarstva i prehrane, te potpisiva nje peticije protiv dopune zakona od lovaca na samom ulazu u Cankarjev dom (Rotar -Leskovic 2007). Obespravljeni lovci postadoše krivolovci Još godine 1273. Habsburgovci postadoše zemaljski (deželni) knezovi gotovo svih slovenskih pokrajina. Kao i u Hrvatskoj, i u tadašnjoj Kranjskoj na temelju zakonskih odredbi temeljilo se regalno pravo lova te zaštita i uređenje lova, odnoseći se na plemičke posjede. U Austrijskoj Monarhiji feudalno pravo lova ukinuto je odmah iza revolucionarne 1848. g., kad je pravo lova dospjelo vlasnicina zemljišta. Osim plemićkih lovišta i lovišta manjih posjednika, postojala su općinska lovišta koja su davana u zakup putem javnog nadmetanja. Ovime je donekle bio zaštićen fond divljači, ali je pravo lova i dalje ostalo u rukama zemaljske gospode, dakle plemića i gospode, mahom stranaca. Za veći dio doma Počevši od 2007.g. u tijeku je izrada prijedloga zajedničke hrvatsko-slovenske strategije upravljanja dinarskom populacijom risa u sklopu projekta DinaRis, kojega sufinancira Europska unija u okviru Interreg III Programa susjedstva Slovenija-Mađarska-Hrvatska ćeg življa nije se ništa bitno izmijenilo; seljaci i “kolibaši” ostadoše i dalje bez ikakvih lovnih pravica. Prirođena lovačka strast i uvjerenje o neopozivu pravu na lov, prouzročiše da se krivolovstvo silno razmaše (Be rg e r 1962). Tisuće jelena izuzetnih rogova... padoše od metaka do tada brižno sakrivenih pušaka. Ni ostala divljač nije prošla bolje. Srne, kojih zbog vukova, risova i medvjeda, nije nikad bilo puno, održale su se samo u najdubljim šumama... Oko godine 1860. u slovenskim šumama je ubijen posljednji ris, dok su vukovi sasvim nestali, a medvjedi se održaše jedino u šumama oko Kočevja i na Snežniku. Fiktivna lovačka prava imala su za posljedicu da u pojedinim komunama dolazi do otvorene pobune seljaka protiv lovaca. Berger (1962) tako bilježi “sravljenje sa zemljom” lovačke kuće na Mašunu (podignuta 1874), a sličnu su sudbu doživjeli i mnogi drugi lovni objekti, lovačke kolibe, čeke, hranilišta. Ozakonjenje zakupnog siste |