DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 74 <-- 74 --> PDF |
KILOVATI STRUJE DOVODE U PITANJE BUDUĆI REGIONALNI PARK PRIRODE “DRAVSKI RITOVI” I REZERVAT BIOSFERE “DRAVA – DUNAV” Povodom izgradnje Vodne stepenice “Josipovac – Donji Miholjac” Iz napisa novinarke Ivane Barišić, vidljivo je da se ponovno aktualizira Vodna stepenica “Osijek”, koja je već daleke 1988. godine odbačena iz mnogih razloga. Dijelom iz gospodarstvenih, ekoloških, a dijelom zbog nejasnoća u pogledu sigurnosti Kombinata Belišće i imovinsko pravnih problema koji bi nastali i ometali gradnju, jer bi se morala aa ukloniti (ili bi se ugrozila) wikend naselja u uu Nardu, a sada vjerojatno i na Karašici i na drugim mjestima uz obalu Drave. U omanjoj publikaciji ondašnjih “zelenih”: “Dravski ritovi u Baranji” na stranici 45, zabilježeno je: “Problemi održivoga razvoja na nizinskim rijekama ostaju otvoreni. Problemi s energijom sve se više zaoštravaju i tad ljudi najprije krenu na prirodu, dakako onu očuvanu kroz više stoljeća. Donja Drava ostala je smetnja u očima energetičara i već desetljećima se mudruje kako da se ona iskoristi, a da zaštitarima prirode “dobaci kost” (možda nešto sića u kasicu prasicu, op. autora) kako će njena okolica biti ekološki zbrinuta. Zbog toga se stalno izrađuju nove i skupe studije, promiču se koje kakve “stepenice” po dravskim kilometrima i svuda se dokazuje opravdanost gradnje hidrocentrala. Primjer su zato: HE “Novo Virje”, HE “Barcs”, HE “Donji Miholjac”, HE “Osijek”. Konačno, najnovija Strategija energetskoga razvoja R. Hrvatske ucrtala je u planove i spomenute hidrocentrale osim HE “Barcs-a” koji se nalazi nasuprot gradića Virovitice, jer je mađarska strana proglasila svoju stranu Drave nacionalnim parkom. Na rijeci Muri ucrtane su: HE “Mursko Središće”, “Podturen”, “Goričan”, i “Kotoriba”, dok je HE “Novo Virje “ privremeno stavljeno ad acta zbogpobune šumara u zajedničkom djelovanju sa glasovitom europskom udrugom za zaštitu prirode “Euronatur”. U pitanju je bila stara hrastova šuma Re- paš i specifičan krajolik osebujnoga (srednje-dravskoga) biljnoga i životinjskoga svijeta. Zbog spomenutog Nacionalnoga parka u Mađarskoj ostala je sporna HE “Donji Miholjac”, jer bi uspor vode buduće akumulacije zahvatio dio spomenutoga Nac. Parka, a to Mađari ne žele. Tako preostaju HE “Osijek” i He “Novo Virje” kao moguća rješenja, zbog čega bi trebalo ušutkati one koji ovaj dio Drave žele zakonski zaštititi i proglasiti REZARVATOM BIOSFERE, a što žele sve zemlje gdje Drava tangira državnu granicu. Dodali bi, trebalo je pričekati vrijeme kada će “zeleni” (oni aktivni) nestati sa civilne scene, odnosno kada se stvore uvjeti moćne lokalne vlasti koju više ne mogu suprimirati ni Sabor, ni Vlada, Ministarstva, ukratko oni nama mrski mudrijaši iz Zagreba. A ono je upravo došlo. No, pogledajmo malo koje bi neprilike izazvala gradnja HE “Osijek” kada se “zatvori” financijska konstrukcija, izrade projekti i dobije suglasnost na ekološku studiju. Podizanjem vodne razine na stalnu kotu 91 m.n.m. i lociranjem iste na 31 r. km. Drave kod Petrijevaca (vjerojatno i isto kod Josipovca) potopile bi se sve pridravske šume do 85 km, koje su temeljna vrijednost Dravskih ritova. Nestao bi sav taj raznolik biljni i životinjski svijet zbog kojega je vrijedno živjeti, čak pod uvjetom da se gradi poseban akumulacijski nasip unutar inundacije. Naime, taj paralelni nasip potpuno bi devastirao šume i ostavio preuzak prostor šuma koje bi zagušile podzemne vode pri procijeđivanju akumulacije. Drugo rješenje, da se obrambeni nasip “Drava” poruši, što bi bio pravi nonsens, jer znamo koliko je sredstava i truda uloženo u njegovu izgradnju kroz gotovo dva stoljeća. Osim promjena režima površinskih i podzemnih voda i time vezanih promjena u svijetu makrofaune i flore, te akumulacije donijele bi poveći broj dana u godini s maglom, čega ionako ima dosta u Osijeku i njenoj bližoj i daljoj okolici. No, to i nije toliko značajno ?? Tijekom 1988. godine vodile su se žestoke rasprave u Privrednoj komori, zatim u prostorijama Kombinata “Belišće”, LŠG “Jelen”, ROŠ “Slavonska šuma” i na drugim mjestima. Nekada bi se te rasprave srozavale na sramotnu razinu; predstavnici Elektroprivrede smatrali su šumare i “zelene”, dakako i one magistre i inženjere iz Kombinata Belišće , neukim, da ne kažemo bedastim ljudima koji nikako da shvate da su 2 + 2 = 4, a “zeleni” su priskrbili titulu bezveznjakovića do onih koji su tvrdili da je to banda histeričnih pokvarenjaka i destruktivaca. I onda, kao i danas, u napisu spomenute novinarke, strana elektro-vodoprivrednika tvrdila je da će gradnjom VS “Osijek” biti riješeno pitanje: obrane od poplave (koja nije sporna), zatim da će se izvesti gravitacijsko navodnjavanje poljodjelskih oranica i ribnjaka, poboljšati navigacija Dravom kao međunarodnom rijekom, izgradile bi se prevodnice za brodove, produbio gaz, gravitacijom će se dovesti svježa voda sve do Kopačkoga rita, riješiti pitanje novoga mosta preko Drave za autoput Budimpešta – Ploče (Koridor “C5”), dovesti voda u Karašicu koja u gradiću Valpovo ljeti ostaje bez vode, a zagađena |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 75 <-- 75 --> PDF |
je od kudeljare u Črnkovcima, zatim poboljšat će odvodnju i meliorativnost okolnih površina te uvesti vodovod u mnoga sela i konačno poboljšati mikroklimu, veću vlažnost zraka, ublažiti temperaturne ekstreme i slično. Bilo je tu još riječi o športovima na vodi, o gradnji wikend zabavišta, kaveznim uzgajalištima riječne ribe, promatračima ptica koji će se u buduće rađe zadržavati oko jezera – akumulacije nego u Kopačkom ritu. S druge strane šumari (ROŠ “Slavonske šume”, LŠG “Jelen”), ekolozi – “zeleni”, vlasnici wikend naselja, lovačka društva, te čelnici Kombinata “Belišće”, – isticali su mali broj kilovata buduće HE “Osijek” (52 MW), što je gotovo istovjetan njihovoj Termo-elektrani u Kombinatu koji su pokretali otpadci kore, pilovina i sl. materijal. Ustanovilo se da bi u korist Republike išlo 82 % , što inače čini samo 1 % potrebe energije Hrvatske. Bilo je premalo valjanih razloga za uništenje 32,5 kvadratna kilometra pridravskih šuma. Uz sve to učinila bi se golema šteta prirodi; lovnoj divljači, zatim ugrozila gnijezda (aktivni parovi) rijetkih vrsta ptica. Spomenute su crne rode ( 2–3 para), orlovi štekavci (4 para), stepski sokolovi (2–3 para). Ugrožene bi bile divlje mačke, kune zlatice, zerdavi itd., te velika skupina raznih vrsta beskralješnjaka i kralješnjaka (koji očekuju da se istraže), nadalje biti će otežana odvodnja kanalizacije Belišća i Valpova, snizila bi se nizvodno od brane razina vode u bunarima, a znatno bi se podigla u onima uzvodno, ugroženi bi bili temelji teških i dugačkih strojeva za proizvodnju ambalaže u Kombinatu “Belišće”, a koji su osjetljivi na slijeganje, do kojih bi neminovno došlo. Netko je spomenuo podzemne vode desetak kilometra od brane koje bi ugrozile poljodjelske površine, a što je bio slučaj s HE “Varaždin” i pobunom ondašnjih seljaka koji su sudskim putem tražili nadoknadu šteta. Dogodilo se da su se polja pod kulturama zamočvarila, pa se nakon sjetve umjesto klasova pšenice pojavila trstika, grpak i drugo vodeno bilje. Navodno zato što nisu bile uključene pumpe za usmjeravanje otcjedne vode iz akumulacije. Tvrdilo se da se nisu mogle staviti u pogon. jer ih nije bilo, nedostajala su sredstva za njihovu gradnju. Kako je to konačno riješeno ostalo je nepoznato. Na kraju spomenute knjige taksativno su navedeni razlozi zbog čega se Dravsko-baranjski ritovi i šume trebaju zakonski zaštiti kategorijom PARKAPRIRODE. Evo ih: relativno dobro očuvan autentični šumo-ritski krajolik, najveći uz rijeku Dravu u R. Hrvatskoj, ništa manje ekološki i gospodarstveno vrijedan od onoga kod Koprivnice, zanimljiv i značajan ritsko-močvarni ekosustav, velike bioraznolikosti; životni prostor velikoga broja biljnih i životinjskih zajednica, gotovo istovjetan Kopačkom ritu, habitat rijetkih i prorijeđenih vrsta sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca, riba, i drugih skupina životinja koje štite brojne međunarodne konvencije: Ramsarka, Bonska i dr., lokalitet gnježđenja orlova štekavaca, crnih roda, stepskih sokolova, lastavica bregunica (velika obalna kolonije), pčelarica… ”Stop over” – stanište migratornih vrsta ptica, izrazito štanište vrba, topola (crne i bijele, vrijedan genofond), joha i drugih higrofilnih vrsta drveća, ekološka-turistička i športsko ribolovna vrijednost starih dravskih meandara i rijeke Drave od velike važnosti za Osijek, Valpovo, Belišće i Donji Miholjac, prirodno mrijestilište fitofilnih vrsta riba, stanište glasovitog beljskoga jelena i druge divljači (srna, divljih svinja, jazavaca, lisica, kuna, divljih mačaka, vidri itd…), područje zanimljive hidrografije, karakteristične za donji tok rijeke; strme konkavne obale, koje voda “dere” i blage konveksne muljevito-pjeskovite obale koje rijeka stvara, pješčani otoci “ade” u stalnom nastajanju i nestajanju, ruralna naselja etnoloških obilježja karakterističnih za Baranju (kuće s čelom prema ulici, dugi trijemovi – “ganjkovi”), wikend naselja na Karašici, u Nardu i na drugim mjestima neposredno uz Dravu, kulturno-povijesni spomenici rubne zone budućeg PARKA BIOSFERE (valpovački, osječki, darđanski, biljski, dvorci, lovačke kurije, stare ribarske kuće i lugarnice, memorijalna obilježja itd.), područje velikoga gospodarstvenoga značenja: šumarstvo, lovstvo, vodoprivreda, poljoprivreda, športsko-ribolovni turizam, birwoching, bez industrije i ozbiljnijih zagađenja prirode, ekološko-geografska poveznica između mađarskoga Nacionalnoga parka “Drava – Dunav” i Parka prirode “Kopački rit”. O problematici vodnih stepenica raspisale su se ondašnje vodeće novine: Vjesnik, Večernji list, Globus, Glas Slavonije, interne novine ROŠ “Slavonska šuma”, LŠG “Jelne”, časopis Priroda, Godišnjak lova i ribolova itd. Manje-više većina ih je |