DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 67 <-- 67 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE EJA LIVADARKA (Circus pygargus L.) Naraste u dužinu 41–47 cm s rasponom krila 100–120 cm. Krila su duga, uska, zašiljenih vrhova. Rep je dug i uzak. Mužjak i ženka eje livadarke međusobno se razlikuju. Po veličini mužjaci su manji od ženki. Mužjak je tamnosivoplav, osim crnih vrhova krila i jedne crne pruge odozgo te dvije crne pruge odozdo preko sekundarnih krilnih pera. Na pokrilju ima smeđe pjege. Trbuh je prošaran s tamnosmeđim prugama. Trtica je svijetlosiva. Ženka ima glavu s dosta bijelog perja na obrazima, tamnim polumjesecom iza oka i uskom svijetlom ogrlicom koja naglašava okrugli oblik glave poput sova, što je i ujedno obilježje eja. Trbuh i prsa prošarana su s tam-´Ml....eČ:W´..v..».e,poL;.c.p,W..aLpo...,„.„e.o..„...>.:.ČL..:Č na području nosmeđim prugama. Trtica je bijela. Rep je naglašeno isprugan. Jednogodišnji mužjak ima četiri tjedna. Mlade ptiće u gnijezdu hrane oba roditelja svijetlu ogrlicu i smeđe prošaran vrat i prsa. Jednogo-pet do šest tjedana. Hrane se manjim sisavcima i pticadišnja ženka ima crvena prsa i trbuh bez pruga. Vezana ma, kukcima, žabama. je za otvorena prostrana područja livada i polja, trav U Hrvatskoj je rijetka gnjezdarica. Brojnija je u vri natih stepa, tršćaka i rubove močvara. Gnijezda gradi jeme selidbe tijekom travnja, kolovoza i rujna. na tlu nizinskih tresetišta, kukuruznim poljima i mla Eja livadarka je strogo zaštićena svojta u Republici dim nasadima četinjača. Gnijezdi jedanput tijekom go Hrvatskoj. dine u svibnju i lipnju. Gnijezdo je građeno od vlakanaca korijenja, travki, mahovine, dlaka i perja. Nese 4–10 bijelih jaja s rijetkim svijetlim pjegama veličine Tekst i fotografija: "4? Mr. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. oko 45 mm. Na jajima sjedi ženka i rijetko mužjak oko PLANIKA Veliki požar koji je prije par godina poharao staru borovu šumu na velikom dijelu otoka Lastova, načinio je pravu pustoš između Ubla i najvišeg lastovskog vrha Homa. No, već nakon koju godinu čitav prostor je ozelenio, tako da su iz općeg zelenila samo tu i tamo stršila ogoljela pocrnjela stabla velikih borova. To zelenilo u najvećoj mjeri činili su grmovi planike (Arbutus unedo L.). Planika je sastavni dio degradirane sredozemne vegetacije makije i široko je rasprostranjena na mnogim našim otocima. U jesenskom razdoblju tijekom X mjeseca grmovi planike bili su poput božićnog drvca iskićeni mnogo brojnim jarko crvenim plodovima maginjama, ili manjigama, kako ih nazivaju na otoku Lastovu. Slika je bila impresivna, jer su se cijeli bregovi crvenili od mnoštva plodova koji su postepeno dozrijevali. Ukusni zreli mekani plodovi nisu bili samo na granama ove biljke, već i na tlu gdje su popadali, ili bi ovamo dospjeli hranjenjem ptica iz čijih bi kljunova, ovako krupni, ispali na tlo. Zato je čitav krajolik za sunčanih dana “babljeg ljeta” oživio od užurbanosti ovih stanovnika, među kojima su se osobito isticali crvendaći (Erithacus rubecula Robin) i mnogobrojni primjerci malih zlatoglavih kraljića (Regulus inermis L.). |