DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 58 <-- 58 --> PDF |
p . Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercus robur L.) QPLQDNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1-2, CXXXII (2QQ8), 53-63 Nailaskom na ova stabla doznačivač bi ih trebao vidljivo obilježiti (npr. s nekoliko horizontalnih crta – Slika 3.). Ako je voćkarica puno, ne treba ih posebno obilježavati, samo ne doznačivati. Budući da je certificiranjem šuma i zakonskim aktima propisano ostavljanje skupina stabala, trebalo bi na mjestima gdje se na malom prostoru pojavi velik broj vrsta obilježiti čitavu skupinu za ostavljanje (to je najbolje napraviti u pripremnom sijeku, kad na plohi još stoje sve vrste – Slika 4.). Skupina treba obuhvatiti stabla iz dominantne, nuzgredne i podstojne etaže, a mogao bi se ostaviti i pokoji viši grm. Osim takvih skupina stabala pojedinačno na plohi treba ostaviti samo voćkarice i stabla s dupljama. Voćkaricama uzraslim u sklopu krošnje najčešće nisu velike i ne prave veliku zasjenu, plodovi su korisni fauni, a tijekom vremena će još malo i naploditi pomladnu površinu. Razumije se da i ta stabla mogu i trebaju po mogućnosti biti u okviru skupina, ali ako to nije moguće, mogu ostati i pojedinačno. Rijetke bi pak vrste, ako je moguće, trebalo uvijek nastojati ostaviti u skupini u kojoj jesu, tj. sačuvati osim obilježene rijetke vrste i skupinu okolnih stabala (doznačiti eventualno neko stablo koje rijetku vrstu izravno ugrožava). U okviru takvih skupina te su vrste formirale svoju ekološku nišu i tu su im uvjeti opstanka vjerojatno bolji nego da ih se naglo ostavi na osami. U barama je korisno ostaviti pokoje staro jasenovo stablo radi kasnije naplodnje jasenovim sjemenom. Slika 3. Vidljivo obilježeno stablo rijetke vrste. Figure 3 Rare tree species marked visibly. Slika 4. Mogući način obilježavanja vanjskog ruba skupine staba la za ostavljanje nakon oplodnih sječa. Figure 4 Possible way of marking an outside border of tree group chosen to be left after seed cuttings. Koliko će stabala ostati na kojoj pomladnoj površini ovisit će o više čimbenika: ako pokraj pomladne površine prolazi veći vodotok uz njega treba ostaviti zaštitni pojas stabala pa u tom slučaju neće trebati ostaviti velik broj skupina stabala; također, ako na površini ostane više pojedinačnih stabala s dupljama i voćkarica, tad neće trebati mnogo skupina; ako pak pojedinačna stabla budu malobrojna, skupina stabala trebat će biti više. Pri doznaci za pripremni sijek moglo bi se napraviti još jednu korisnu dopunu (koja se ne odnosi na biološko gledište obnove, nego na racionalizaciju rada). Moglo bi se, naime, unaprijed doznačiti sva stabla nagnuta na buduću trasu ograde. Ta bi se stabla mogla oboriti odmah iduće godine u zimskom mirovanju vegetacije razmjerno jednostavno (jer ograda još nije postavljena). To je moguće napraviti jer je u vrijeme provedbe doznake pripremnoga sijeka pomladna površina, dakako, određena, a samim time i trasa ograde koja će oko pomladne površine biti podignuta. Dio trase redovito prolazi uz postojeće šumske prometnice ili svijetle pruge uz koje su stabla rasla naginjući se za jačim svjetlom. Neka od tih stabala su u dobi kad se sastojina obnavlja toliko nagnuta da se ni uz pomoć žičanog potezača (tzv. tirfor) ne mogu oboriti prema sastojini (Slika 5.). Njih je u najboljem slučaju moguće oboriti približno paralelno s rubom sastojine, između šume i kanala, odnosno šume i ceste. To je daleko jednostavnije napraviti dok zaštitna ograda još nije postavljena, a i značajno jeftinije, jer: nagnutih stabala na pomladnoj površini redovito je velik broj, glede širine pojasa u kojemu se javljaju (do dvadesetak metara) i dužine radilišta, rad sa žičanim potezačem u naplodnom i dovršnom sijeku (kad je zaštitna ograda postavljena) značajno je sporiji, jer stablo se može oboriti na dva načina: prema sastojini, ali tako da ni jedan dio debla ili |