DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 58     <-- 58 -->        PDF

p . Posarić: OBNOVA SPAČVANSKIH ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA šQuercus robur L.) QPLQDNIM SJEČAMA . Šumarski list br. 1-2, CXXXII (2QQ8), 53-63
Nailaskom na ova stabla doznačivač bi ih trebao
vidljivo obilježiti (npr. s nekoliko horizontalnih crta –
Slika 3.). Ako je voćkarica puno, ne treba ih posebno
obilježavati, samo ne doznačivati. Budući da je certificiranjem
šuma i zakonskim aktima propisano ostavljanje
skupina stabala, trebalo bi na mjestima gdje se na
malom prostoru pojavi velik broj vrsta obilježiti čitavu
skupinu za ostavljanje (to je najbolje napraviti u pripremnom
sijeku, kad na plohi još stoje sve vrste – Slika
4.). Skupina treba obuhvatiti stabla iz dominantne,
nuzgredne i podstojne etaže, a mogao bi se ostaviti i
pokoji viši grm. Osim takvih skupina stabala pojedinačno
na plohi treba ostaviti samo voćkarice i stabla s
dupljama. Voćkaricama uzraslim u sklopu krošnje najčešće
nisu velike i ne prave veliku zasjenu, plodovi su
korisni fauni, a tijekom vremena će još malo i naploditi
pomladnu površinu. Razumije se da i ta stabla mogu
i trebaju po mogućnosti biti u okviru skupina, ali ako
to nije moguće, mogu ostati i pojedinačno. Rijetke bi
pak vrste, ako je moguće, trebalo uvijek nastojati ostaviti
u skupini u kojoj jesu, tj. sačuvati osim obilježene
rijetke vrste i skupinu okolnih stabala (doznačiti eventualno
neko stablo koje rijetku vrstu izravno ugrožava).
U okviru takvih skupina te su vrste formirale svoju
ekološku nišu i tu su im uvjeti opstanka vjerojatno bolji
nego da ih se naglo ostavi na osami. U barama je korisno
ostaviti pokoje staro jasenovo stablo radi kasnije
naplodnje jasenovim sjemenom.


Slika 3. Vidljivo obilježeno stablo rijetke vrste.
Figure 3 Rare tree species marked visibly.


Slika 4. Mogući način obilježavanja vanjskog ruba skupine staba


la za ostavljanje nakon oplodnih sječa.
Figure 4 Possible way of marking an outside border of tree group


chosen to be left after seed cuttings.


Koliko će stabala ostati na kojoj pomladnoj površini
ovisit će o više čimbenika: ako pokraj pomladne površine
prolazi veći vodotok uz njega treba ostaviti zaštitni
pojas stabala pa u tom slučaju neće trebati ostaviti velik
broj skupina stabala; također, ako na površini ostane
više pojedinačnih stabala s dupljama i voćkarica, tad
neće trebati mnogo skupina; ako pak pojedinačna stabla
budu malobrojna, skupina stabala trebat će biti više.


Pri doznaci za pripremni sijek moglo bi se napraviti
još jednu korisnu dopunu (koja se ne odnosi
na biološko gledište obnove, nego na racionalizaciju
rada). Moglo bi se, naime, unaprijed doznačiti
sva stabla nagnuta na buduću trasu ograde. Ta bi se
stabla mogla oboriti odmah iduće godine u zimskom
mirovanju vegetacije razmjerno jednostavno
(jer ograda još nije postavljena). To je moguće napraviti
jer je u vrijeme provedbe doznake pripremnoga
sijeka pomladna površina, dakako, određena, a samim
time i trasa ograde koja će oko pomladne površine biti
podignuta. Dio trase redovito prolazi uz postojeće
šumske prometnice ili svijetle pruge uz koje su stabla
rasla naginjući se za jačim svjetlom. Neka od tih stabala
su u dobi kad se sastojina obnavlja toliko nagnuta da
se ni uz pomoć žičanog potezača (tzv. tirfor) ne mogu
oboriti prema sastojini (Slika 5.). Njih je u najboljem
slučaju moguće oboriti približno paralelno s rubom
sastojine, između šume i kanala, odnosno šume i ceste.
To je daleko jednostavnije napraviti dok zaštitna ograda
još nije postavljena, a i značajno jeftinije, jer:


nagnutih stabala na pomladnoj površini redovito je
velik broj, glede širine pojasa u kojemu se javljaju
(do dvadesetak metara) i dužine radilišta,


rad sa žičanim potezačem u naplodnom i dovršnom
sijeku (kad je zaštitna ograda postavljena) značajno
je sporiji, jer stablo se može oboriti na dva načina:
prema sastojini, ali tako da ni jedan dio debla ili