DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 čl. 5 stavka 1, 2 te čl. 7. N.N. br. 140/05. i 82/06., te ski predjeli: Borovska ada (dio, odjeli 12 – 15), Vuko- Pravilnika o uređivanju šuma čl. 8 N.N. br. 111/06. U varska ada, Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada šume s ograničenim gospodarenjem svrstali bi se šum-ukupne površine 902,78 ha. GEOLOŠKA PODLOGA I PEDOLOŠKE OSOBINE Geological substrate and pedological features Gospodarska jedinica “Vukovarske dunavske ade” leži na geološkoj podlozi aluvijalni nanos. Nadmorska visina kreće se od 75 – 85 m. Desna obala Dunava ima karakterističan strmi oblik. Gotovo uzduž cijele gospodarske jedinice strmo se uzdiže nataloženi prapor (les). Slika 4. Les/prapor na desnoj dunavskoj obali uzduž kojega se protežu ade i ritovi. Figure 4 Loess on the right bank of the Danube with a series of river islands and floodplain areas. Ispod te strme obale rasprostire se aluvijalna terasa, koja je obrasla ritskim šumama, kulturama euroameričkih topola i vrba, a u najnovije vrijeme poljskim jasenom. Lijeva obala Dunava ima vrlo blagi pad prema Dunavu, tako da za visokog vodostaja Dunava dijelovi ada i ritova bivaju poplavljeni. Konfiguracija terena manje-više je valovita, tako da se ovdje razvila raznolika šumska vegetacija. Karakteristične su grede i bare. Na gredama se razvila vegetacija zavisno od utjecaja poplavne vode, dok u barama osim barske – travne vegetacije nema ništa (Rauš, Đ. 1976). Tla dunavskih ada i ritova pripadaju razredu nerazvijenih tala (fluvi- Slika 5. Izgled tla vukovarskih ritova i ada. Sotinska ada, odjel 26. Figure 5 The appearance of the soil of Vukovar floodplain area and river islands. Sotinska Ada, Compartment 26 soli), te prema klasifikaciji tala Posavine (P. K ov a č ev i ć , M. Ka l i ni ć et. al 1967) i prema klasifikaciji tala Jugoslavije (A. Š k o r i ć , G. F i l i p o v s k i , M. Ć i r ić 1972) svrstavaju se ova tla, glede karaktera vlaženja, u red hidromorfnih tala. Aluvijalna karbonatna oglejena, vrlo duboka tla ovoga dijela Podunavlja su recentna karbonatna, a prema stupnju razvijenosti su nerazvijena, slabo razvijena ili razvijena aluvijalna tla. Još se javljaju neoglejene, oglejene ili glejne varijante aluvijalnih tala, koja su pod slabijim ili jačim utjecajem poplavnih ili podzemnih voda Dunava. Bez obzira na to što su fluvisoli nerazvijena tla, oni imaju veliku plodnost i naseljeni su šumama topola i vrba. Na najvišim dijelovima ada javljaju se brijest vez, poljski jasen, barski hrast lužnjak te bijela i crna topola, a porastom vlaženja i stepena oglejavanja dolaze crna topola i bijela vrba (P e r n a r, N., D. Bakšić 2005). KLIMA – Climate U ovom dijelu Podunavlja vlada umjereno topla kišna klima, koju obilježava raznolikost vremenskih situacija i česte i intenzivne promjene vremena tijekom godine. Jedan je maksimum oborine (lipanj). Prosječne godišnje količine oborine manje su u odnosu na zapadni dio nizinskog područja Hrvatske. Prema Langovom kišnom faktoru (f) koji predstavlja odnos srednje godišnje količine oborine i srednje godišnje temperature zraka, na ovom dijelu imamo semiaridnu klimu. Ova dva čimbenika najvažnije su meteorološke veličine i prirodni čimbenici koji uvjetuju razvoj vegetacije poplavnih šuma u Hrvatskom Podunavlju. Podaci meteorološke postaje Ilok (nadmorska visina 133 m) za razdoblje 1981 – 1991. godine: Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 11,2°C, |