DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . đen poljski jasen i hrast lužnjak (R a u š , Đ., S. M a t ić 1990). Dobri rezultati nisu izostali, a posebice je radovalo što se poljski jasen pokazao kao izvrsna vrsta za pošumljavanje u ovom dijelu Podunavlja. Nisu ove vrste slučajno izabrane za pošumljavanje na adama i u ritovima. U starim osnovama gospodarenja grofovije Eltz iz Vukovara pronašli smo da je nekada na adama i u ritovima bilo znatno više hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i poljskog jasena te brijesta veza (Ulmus laevis Pall.), kojima se gospodarilo kao i s ostalom mekom bjelogoricom. I dan danas na adama i u ritovima mogu se pronaći pojedinačno stari hrastovi, kao i grupe poljskog jasena i brijesta veza. Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 Nažalost, nakon Domovinskog rata sve ade koje se nalaze na lijevoj obali Dunava (lijevo od matice rijeke), bez obzira što katastarski pripadaju Republici Hrvatskoj, do današnjeg dana su nedostupne za hrvatske šu- mare, odnosno prema “Erdutskom sporazumu” koji je na snazi, matica rijeke je granica između dviju država. Baš na tim adama bilo je najviše prirodnih ritskih šuma, a to su: Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada. Prema našim saznanjima i onome što možemo vidjeti s Dunava, taj dio ada znatno je devastiran i prepušten nebrizi i propadanju. POVIJEST, POLOŽAJ I POVRŠINE – History, position and areas Veći dio šuma gospodarske jedinice “Vukovarske dunavske ade” u prošlosti je pripadao grofoviji Eltz iz Vukovara, koji su od grofa Küffsteina 1736. godine kupili posjed u Vukovaru, s 27 sela i oko 60 000 ha, uglavnom poljoprivrednog i nešto šumskog zemljišta (Gospodarstvena osnova šuma vukovarskog vlastelinstva iz 1925. godine). Eltz-ovi gospodare šumama sve do 1944. godine, kada pred partizanima i Crvenom armijom bježe u Njemačku i Austriju. Od 1947. godine sve šume proglašene su društvenim vlasništvom, te su predane na gospodarenje Šumariji Vukovar, koja gospodari sve do “Domovinskog rata” 1991. godine. Slijedi šest godina okupacije i devastacije gradova, sela, polja i šuma od srpskog okupatora. Prije mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, (15. siječnja 1998. godine), 1. srpnja 1997. godine Hrvatske šume vraćaju se na obale Dunava. Djelatnici Šumarije Vukovar sve do današnjih dana saniraju načinjenu štetu i šume dovode u kakav-takav red. Izgled ada i ritova mijenja se iz godine u godinu u. Dunav svojom silinom na jednoj strani odnosi obalu , a Slika 1. Sotinska ada, odjel 26. Kada je matica rijeke blizu obale, ista se kontinuirano urušava. Figure 1 Sotinska Ada, Compartment 26. When the main river stream is close to the bank, it constantly caves in. na drugoj strani taloži mulj i pijesak na kojemu se stvara malat vrbe rakite i bademaste vrbe, pionirskih vrsta iza kojega sukcesijom slijedi razvoj šume, sve do šume poljskog jasena i brijesta veza s hrastom lužnjakom. Kao primjer spominjemo Sotinsku adu, koja je vezana uz kopno, a nekada je bila odvojena rukavcem Dunava. Od toga i potječe naziv ada, a ne rit. Osim što Dunav prirodno mijenja izgled ada i ritova, i ljudska ruka imala je utjecaja na pojedinim dijelovima Dunava. Tako je 1890. godine započeto, a 1899. godine dovršeno kopanje kanala u duljini od oko 5000 m kod sela Mohova. Na taj način nastale su Mohovska i Šarengradska ada, koje su do tada bile vezane za kopno na desnoj obali Dunava. Kanal je u početku bio širok svega 40 m, a sa strana su sagrađeni nasipi. Dunav je svojom silinom proširio korito odnoseći nasipe i šumu. Danas je kanal širok oko 500 m i s obje strane utvrđen kamenom, tako da se dalje ne širi, pa je to glavni tok Slika 2. Skendra, odjel 24. Matica rijeke je na drugoj strani, pa ovdje Dunav nanosi i taloži mulj i pijesak na kojemu na staje malat vrbe rakite i bademaste vrbe. Figure 2 Skendra, Compartment 24. The main river stream is on the other side, so that the Danube brings along and deposits mud and sand, which is inhabited by purple wil low and almond willow carr. |