DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 45     <-- 45 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI -PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


UDK 630* 263 + 231


OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA UZ
OPLEMENJIVANJE SADNICAMA POLJSKOG JASENA
(Fraxinus angustifolia Vahl.)


REGENERATION OF FLOODPLAIN FORESTS IN THE CROATIAN
PODUNAVLJE REGION COMBINED WITH PLANTING SEEDLINGS
OF NARROW-LEAVED ASH (Fraxinus angustifolia Vahl.)


Željko MAYER, Željko HEĆIMOVIĆ1


SAŽETAK: U radu je istražena mogućnost prirodne obnove kulture euroameričkih
topola (Populus × canadensis Moench i P. deltoides W. Bartram ex
Marshall), bilo “naletom” sjemena ili obnovom iz žilja i panjeva domaćih
crne i bijele topole (Populus nigra L. i P. alba L.) i bijele vrbe (Salix alba L.) uz
oplemenjivanje poljskim jasenom (Fraxinus angustifolia Vahl.) i eventualno
hrastom lužnjakom (Quercus robur L.). Nakon sedme godine plantažne starosti,
obavljenih njega i čišćenja sastojine, u dominantnoj etaži nalaze se poljski
jasen (7.86 m), bijela topola (8,66 m) i bijela vrba (8,64 m), a u podstojnoj
“američki” jasen (Fraxinus americana L. i F. pennsylvanica Marshall), negundovac
(Acer negundo L.), vez (Ulmus laevis Pall.), crni i bijeli dud (Morus
nigra L. i M. alba L.) i druge.


Ključne riječi Hrvatsko Podunavlje, ritske šume, poljski jasen


UVOD – Introduction


Neuspjela pošumljavanja kanadskom topolom Poznato je da klonovi euroameričkih topola osiromašu(
Populus × canadensis Moench, Cl. I-214) i američ-ju tlo, a za uzvrat mu ništa ne vraćaju. Uzevši u obzir i
kom crnom topolom (Populus deltoides W. Bartram ex sastav tla (ponekad čisti sterilni pijesci) te ekstenzivan
Marshall), (u daljnjem tekstu euroameričke topole) uzgoj kultura, bez obrade tla i gnojidbe, jasno je da stakrajem
80-ih godina prošloga stoljeća, nakon sječe nišni uvjeti više nisu odgovarali uzgoju klonova euroistih
na dunavskim adama i ritovima kod Vukovara, američkih topola. Ono malo sadnog materijala što je
prisilila su nas da kotač prirode vratimo malo unazad i uspjelo preživjeti loše stanišne uvjete, bilo je napadnuto
umjesto osnivanja kultura euroameričkih topola, za-bolestima: rak kore na topoli (Dothichiza populea Sacc.
počnemo s uzgojem prirodnih sastojina domaće crne et Briard) i pjegavost lišća topole (Marsonina brunea
(Populus nigra L.) i bijele (Populus alba L.) topole i Ell. et Ev.) ili insektima: crvena topolova zlatica (Melabijele
vrbe (Salix alba L.) uz oplemenjivanje poljskim soma populi L.), modra vrbina zlatica (Plagiodera verjasenom
(Fraxinus angustifolia Vahl). sicolora Laich) i mala topolova staklokrilka (Sciapteron


Unatoč dobrom sadnom materijalu i dubokoj sadnji tabaniformis Rott.) (M aj er, Ž. 1994).
dvogodišnjih prutova ili jednogodišnjih ožiljenica kaU
tom smislu postavljene su brojne pokusne plohe
nadskih i američkih crnih topola, uspjesi pošumljava-(akademik Slavko Matić, prof. dr. Đuro Rauš, mr.
nja bili su iz godine u godinu sve lošiji. Razlog takvom sp. Željko Mayer) na dunavskim adama i ritovima.
lošem uspjehu pošumljavanja pronašli smo u činjenici Osim pripreme staništa za “nalet” sjemena domaćih
što se nakon dovršnih sječa kultura topola, na isto sta-topola i vrba, premazivanjem panjeva različitim postonište
ponovno sadila topola, i to ponekad i treći puta. cima kemijskog sredstva, ozljeđivanjem žilja i drugim


metodama pomaganja prirodne obnove (Majer, Ž.
Mr. sp. Željko Mayer, dipl. ing. šum., Željko Hećimović, dipl.


1994) postavljena je i pokusna ploha u Mohovskoj adi,


ing. šum., Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Vinkovci,


Šumarija Vukovar, Županijska 61, 32000 Vukovar. odjel 57, na kojoj je osim domaćih topola i vrba posa




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA .


đen poljski jasen i hrast lužnjak (R a u š , Đ., S. M a t ić
1990). Dobri rezultati nisu izostali, a posebice je radovalo
što se poljski jasen pokazao kao izvrsna vrsta za
pošumljavanje u ovom dijelu Podunavlja.


Nisu ove vrste slučajno izabrane za pošumljavanje
na adama i u ritovima. U starim osnovama gospodarenja
grofovije Eltz iz Vukovara pronašli smo da je nekada
na adama i u ritovima bilo znatno više hrasta lužnjaka
(Quercus robur L.) i poljskog jasena te brijesta veza
(Ulmus laevis Pall.), kojima se gospodarilo kao i s
ostalom mekom bjelogoricom. I dan danas na adama i
u ritovima mogu se pronaći pojedinačno stari hrastovi,
kao i grupe poljskog jasena i brijesta veza.


Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


Nažalost, nakon Domovinskog rata sve ade koje se
nalaze na lijevoj obali Dunava (lijevo od matice rijeke),
bez obzira što katastarski pripadaju Republici Hrvatskoj,
do današnjeg dana su nedostupne za hrvatske šu-
mare, odnosno prema “Erdutskom sporazumu” koji je
na snazi, matica rijeke je granica između dviju država.


Baš na tim adama bilo je najviše prirodnih ritskih
šuma, a to su: Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada.
Prema našim saznanjima i onome što možemo vidjeti s
Dunava, taj dio ada znatno je devastiran i prepušten nebrizi
i propadanju.


POVIJEST, POLOŽAJ I POVRŠINE – History, position and areas


Veći dio šuma gospodarske jedinice “Vukovarske
dunavske ade” u prošlosti je pripadao grofoviji Eltz iz
Vukovara, koji su od grofa Küffsteina 1736. godine
kupili posjed u Vukovaru, s 27 sela i oko 60 000 ha,
uglavnom poljoprivrednog i nešto šumskog zemljišta
(Gospodarstvena osnova šuma vukovarskog vlastelinstva
iz 1925. godine). Eltz-ovi gospodare šumama sve
do 1944. godine, kada pred partizanima i Crvenom armijom
bježe u Njemačku i Austriju.


Od 1947. godine sve šume proglašene su društvenim
vlasništvom, te su predane na gospodarenje Šumariji
Vukovar, koja gospodari sve do “Domovinskog
rata” 1991. godine. Slijedi šest godina okupacije i devastacije
gradova, sela, polja i šuma od srpskog okupatora.
Prije mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja,


(15. siječnja 1998. godine), 1. srpnja 1997. godine Hrvatske
šume vraćaju se na obale Dunava. Djelatnici
Šumarije Vukovar sve do današnjih dana saniraju načinjenu
štetu i šume dovode u kakav-takav red.
Izgled ada i ritova mijenja se iz godine u godinu


u.
Dunav svojom silinom na jednoj strani odnosi obalu


, a


Slika 1. Sotinska ada, odjel 26. Kada je matica rijeke blizu obale,
ista se kontinuirano urušava.


Figure 1 Sotinska Ada, Compartment 26. When the main river
stream is close to the bank, it constantly caves in.


na drugoj strani taloži mulj i pijesak na kojemu se stvara
malat vrbe rakite i bademaste vrbe, pionirskih vrsta
iza kojega sukcesijom slijedi razvoj šume, sve do šume
poljskog jasena i brijesta veza s hrastom lužnjakom.
Kao primjer spominjemo Sotinsku adu, koja je vezana
uz kopno, a nekada je bila odvojena rukavcem Dunava.
Od toga i potječe naziv ada, a ne rit.


Osim što Dunav prirodno mijenja izgled ada i ritova,
i ljudska ruka imala je utjecaja na pojedinim dijelovima
Dunava. Tako je 1890. godine započeto, a 1899. godine
dovršeno kopanje kanala u duljini od oko 5000 m kod
sela Mohova. Na taj način nastale su Mohovska i Šarengradska
ada, koje su do tada bile vezane za kopno
na desnoj obali Dunava. Kanal je u početku bio širok
svega 40 m, a sa strana su sagrađeni nasipi. Dunav je
svojom silinom proširio korito odnoseći nasipe i šumu.
Danas je kanal širok oko 500 m i s obje strane utvrđen
kamenom, tako da se dalje ne širi, pa je to glavni tok


Slika 2. Skendra, odjel 24. Matica rijeke je na drugoj strani, pa


ovdje Dunav nanosi i taloži mulj i pijesak na kojemu na


staje malat vrbe rakite i bademaste vrbe.
Figure 2 Skendra, Compartment 24. The main river stream is on


the other side, so that the Danube brings along and


deposits mud and sand, which is inhabited by purple wil


low and almond willow carr.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA


Dunava. Dva stara toka sve se više zamuljuju i za niskog
vodostaja može se ploviti samo malim čamcima
(Rauš, Đ. 1976). Vukovarske dunavske ade protežu
se od sela Borova na sjeveru-sjeverozapadu do sela
Šarengrada na jugu-jugoistoku u duljini od 37,5 km, na
riječnom toku Dunava od 1308,5 do 1346 kilometra.


. Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


Do 30. lipnja 2006. godine gospodarskom jedinicom
“Vukovarske dunavske ade” gospodarila je Šumarija
Vukovar, da bi od 1. srpnja iste godine dio gospodarske
jedinice bio dodijeljen na gospodarenje Šumariji
Ilok. To su Opatovačka ada, Mohovski rit, Mohovska
ada, Hagl i Šarengradska ada.


Slika 3. Položaj gospodarske jedinice “Vukovarske dunavske ade”
Figure 3 The position of the management unit “Vukovarske Dunavske Ade”


Ukupna površina gospodarske jedinice iznosi
1810,03 ha. Šumarija Vukovar gospodari s 913,42 ha,
od čega je nedostupno 138,74 ha (Vukovarska ada).
Šumarija Ilok gospodari s 896,61 ha, od čega je nedostupno
694,79 ha ( Mohovska ada, Hagl i Šarengradska
ada). Ukupno je deset šumskih predjela: Borovska ada,
Vukovarska ada, Orlovnjak, Skendra, Sotinska ada,
Opatovačka ada, Mohovski rit, Mohovska ada, Hagl i
Šarengradska ada.


Bogatstvo flore, dijelom i faune: jelenska divljač
(Cervus elaphus) u prolazu, srneća divljač (Capreolus
capreolus), divlja svinja (Sus scrofa), od ptica: divlja
patka (Anas platyrhnchos), crna liska (Fulica atra),
veliki vranac (Phalacrocorax carbo), siva (Ardaca
cinerea) i mala bijela (Egretta garzetta) čaplja, riječni
galeb (Larus ridibundus), bijela (Ciconia ciconia) i
crna (Ciconia nigra) roda, orao štekavac (Haliaeetus
albicilla) i mnoge druge, kao i to da su ade i ritovi na
Dunavu kod Vukovara u današnje vrijeme po svom
postanku i izgledu jedinstveni u cijeloj Europi, navelo
nas je na to da predložimo jedan oblik zaštite ovih


šuma. Tako je na inicijativu i prijedlog Šumarskog
fakulteta Zagreb, Katedre za uzgajanje šuma i Šumarije
Vukovar, Općina Vukovar u “Službenom vijesniku”
od 25. ožujka 1989. godine donijela Odluku o proglašenju
Specijalnim rezervatom šumske vegetacije dijelova
gospodarske jedinice “Vukovarske dunavske
ade”, na površini od 115,00 ha. Specijalnim rezervatom
šumske vegetacije proglašeni su šumski predjeli:
Orlovnjak, odjel 22; Sotinska ada, odjel 25; Opatovačka
ada, odjel 46, 49b; Mohovska ada, odjel 58a,b tzv.
“Isino ostrvo” i novi otočić Daka ispod Vukovarske
ade. Krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća
prof. dr. Đuro Rauš postavio je dvije stalne pokusne
plohe “Čovjek i biosfera”. Jedna se nalazi na adi
“Orlovnjak”, a druga na adi “Isinom ostrvu”, koja pripada
Mohovskoj adi ali je devastirana tijekom okupacije
Istočne Slavonije.


Trenutno je u fazi postupak zaštite još većeg dijela
gospodarske jedinice s kategorijom zaštite Šume s
ograničenim gospodarenjem, ( FSC certifikat – oznaka:
SA-FM/COC-1212), a temeljem Zakona o šumama




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


čl. 5 stavka 1, 2 te čl. 7. N.N. br. 140/05. i 82/06., te ski predjeli: Borovska ada (dio, odjeli 12 – 15), Vuko-
Pravilnika o uređivanju šuma čl. 8 N.N. br. 111/06. U varska ada, Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada
šume s ograničenim gospodarenjem svrstali bi se šum-ukupne površine 902,78 ha.


GEOLOŠKA PODLOGA I PEDOLOŠKE OSOBINE
Geological substrate and pedological features


Gospodarska jedinica “Vukovarske dunavske ade”
leži na geološkoj podlozi aluvijalni nanos. Nadmorska
visina kreće se od 75 – 85 m. Desna obala Dunava ima
karakterističan strmi oblik. Gotovo uzduž cijele gospodarske
jedinice strmo se uzdiže nataloženi prapor (les).


Slika 4. Les/prapor na desnoj dunavskoj obali uzduž kojega se


protežu ade i ritovi.
Figure 4 Loess on the right bank of the Danube with a series of


river islands and floodplain areas.


Ispod te strme obale rasprostire se aluvijalna terasa,
koja je obrasla ritskim šumama, kulturama euroameričkih
topola i vrba, a u najnovije vrijeme poljskim jasenom.
Lijeva obala Dunava ima vrlo blagi pad prema
Dunavu, tako da za visokog vodostaja Dunava dijelovi
ada i ritova bivaju poplavljeni. Konfiguracija terena
manje-više je valovita, tako da se ovdje razvila raznolika
šumska vegetacija. Karakteristične su grede i bare.
Na gredama se razvila vegetacija zavisno od utjecaja
poplavne vode, dok u barama osim barske – travne vegetacije
nema ništa (Rauš, Đ. 1976). Tla dunavskih
ada i ritova pripadaju razredu nerazvijenih tala (fluvi-


Slika 5. Izgled tla vukovarskih ritova i ada. Sotinska ada, odjel 26.
Figure 5 The appearance of the soil of Vukovar floodplain area
and river islands. Sotinska Ada, Compartment 26


soli), te prema klasifikaciji tala Posavine (P. K ov a č
ev i ć , M. Ka l i ni ć et. al 1967) i prema klasifikaciji
tala Jugoslavije (A. Š k o r i ć , G. F i l i p o v s k i , M.
Ć i r ić 1972) svrstavaju se ova tla, glede karaktera vlaženja,
u red hidromorfnih tala.


Aluvijalna karbonatna oglejena, vrlo duboka tla
ovoga dijela Podunavlja su recentna karbonatna, a prema
stupnju razvijenosti su nerazvijena, slabo razvijena
ili razvijena aluvijalna tla. Još se javljaju neoglejene,
oglejene ili glejne varijante aluvijalnih tala, koja su
pod slabijim ili jačim utjecajem poplavnih ili podzemnih
voda Dunava. Bez obzira na to što su fluvisoli nerazvijena
tla, oni imaju veliku plodnost i naseljeni su
šumama topola i vrba. Na najvišim dijelovima ada javljaju
se brijest vez, poljski jasen, barski hrast lužnjak te
bijela i crna topola, a porastom vlaženja i stepena oglejavanja
dolaze crna topola i bijela vrba (P e r n a r, N.,


D. Bakšić 2005).
KLIMA – Climate


U ovom dijelu Podunavlja vlada umjereno topla
kišna klima, koju obilježava raznolikost vremenskih
situacija i česte i intenzivne promjene vremena tijekom
godine. Jedan je maksimum oborine (lipanj). Prosječne
godišnje količine oborine manje su u odnosu na zapadni
dio nizinskog područja Hrvatske. Prema Langovom
kišnom faktoru (f) koji predstavlja odnos srednje godišnje
količine oborine i srednje godišnje temperature


zraka, na ovom dijelu imamo semiaridnu klimu. Ova
dva čimbenika najvažnije su meteorološke veličine i
prirodni čimbenici koji uvjetuju razvoj vegetacije
poplavnih šuma u Hrvatskom Podunavlju.


Podaci meteorološke postaje Ilok (nadmorska visina
133 m) za razdoblje 1981 – 1991. godine:


Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 11,2°C,




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


Relativna zračna vlaga iznosi 71 %, ima veće vri


Kolebanje 21,7 oC,


jednosti u jesen i zimi, dok su manje vrijednosti u pro-


Apsolutni maksimum + 39,0 oC,


ljeće i ljeto. Česta je pojava magle, te ranog i kasnog


Apsolutni minimum -21,6 oC,


mraza (S e l e t ko v ić , Z., I. Ti k v i ć 2005).


Apsolutno kolebanje 60,6 oC.
Godišnja količina oborina iznosi 621 mm,
Količina oborina vegetacijskog razdoblja 362 mm
ili 58 %.


VEGETACIJA RITSKIH ŠUMA – Vegetation of floodplain forests


Na temelju istraživanja I. H o r vat a i S. H o r vatića,
ovaj dio Podunavlja svrstavamo u kopneni (kontinentalni)
pojas vegetacije, i to prijelazno područje
šuma hrasta sladuna i cera (Quercetum confertae cerris
Rud.) u područje stepske vegetacije (Chrysopogonetum
danubiale Horv.) Prema fitogeografskom raščlanjenju
Jugoslavije (Zagreb 1967. ) ovo područje spada u Eurosibirsko-
sjevernoameričku regiju ilirsku provinciju i
niži šumski pojas sveze Carpinion betuli illyricum.


Šumsku vegetaciju ovog dijela Podunavlja istraživao
je prema kombiniranoj metodi Braun-Blanqueta, Đ.
Rauš 1989. godine. Šumska vegetacija ovog dijela predstavljena
je isključivo paraklimaksnim zajednicama.


Osim navedenih autora, šumsku vegetaciju ovog dijela
Podunavlja proučavali su još: Š p a n o v ić , T.,
(1931, 1932, 1954), Rajevski L. (1950), Sl avni ć Ž.
(1952), H er p k a I. (1960, 1963), Ž u fa L. (1964),
Jovanović B. (1965, 1969), Rauš Đ. (1973, 1986).
O vegetaciji ritskih šuma pisali su i mnogi drugi stručnjaci,
kao M a t i ć S. (1986), A n ić , I., S. Ma tić , M.
Or š a n i ć , B. B el či ć (2005) i drugi.


Sistematski pregled istraženih zajednica dunavskih
ritova i ada:
Razred: Querco-fagetea Br.-Bl. Et Vlieg. 37.
Red: Populetalia Br.-Bl. 31


Sveza: Alno-ulmion Br.-Bl. Et Tx. 43
Asocijacija: a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav.


Razred:
Red:
Sveza:


52 Salicion (Soo) Oberd 53
b) Populetum nigro-albae Slav. 52
c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 31)
Meijer-Drees rubetosum caesii Rauš 1973.
d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973
e) Salicetum triandrae Malc. 29
f) Salicetum purpureae Wend.-Zel. 52


Phragmitetea Tx. Et Preis. 42
Phragmitetalia W. Koch 26
Phragmition W. Koch 26


Asocijacija: g) Scirpo-Phragmitetum W. Koch 26


Asocijacija Fraxino -Ulmetum laevis Slav. 52 Salicion
(Soo) Oberd 53, nastava najviše dijelove ada i
ritova, tako da u sloju drveća osim poljskog jasena i
brijesta veza dolazi i barski hrast lužnjak (R a u š , Đ.
1976). Kako se teren spušta, ade i poloje nastavljaju
crna i bijela topola i vrbe, sve do bare bez drvenastog
bilja. Osim prirodnih šuma ovdje dolaze i kulture euroameričkih
topola na najvišim dijelovima, malo niže
kulture bijele vrbe, a na samoj strmoj obali Dunava (na
lesu) obični bagrem i lipe.


Slika 6. Prašuma crne topole i bijele vrbe plavom kupinom. Slika 7. Poplava u 2-god. sastojini poljskog jasena
jasenajasena.. Skendra,
Orlovnjak, odjel 22. odjel 23.


Figure 6 Virgin forest of black poplar and white willow with dewFigure
7 Flood in a two-year-old stand of narrow-leaved ash.
berry. Orlovnjak, Compartment 22 Skendra, Compartment 23




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


SADNJA SADNICA POLJSKOG JASENA NAKON DOVRŠNE
SJEČE EUROAMERIČKIH TOPOLA
Planting seedlings of Narrow-leaved ash after the final cut of Euro-american poplars


Nakon dovršne sječe euroameričkih topola i izvoza
tehničkog i celuloznog drva, na površini ostaje golema
količina neiskorištenog materijala (granjevina, isječci,
kratice i sl.). Jedan manji dio tog drva u samoizradi
izrade i odvezu mještani okolnih naselja, a drugi znatno
veći dio ostaje u šumi i kasnije smeta prilikom pošumljavanja.
Bilo kakav zahvat u svrhu pripreme staništa
za pošumljavanje od strane Šumarije, misli se na
radnu snagu, ne dolazi u obzir, jer u znatnoj mjeri poskupljuje
proizvodnju.


Na tako neuređenu površinu sade se sadnice poljskog
jasena. Sadnja se obavlja u jesen iste godine, neposredno
iza sječe i izvoza.To su dvogodišnje sadnice ili jednogo


dišnje, ako su dobrog uzrasta (minimum 60 cm, a optimalno
bi bilo 80 cm) i lijepo razvijenog korijena. Sadnja
se vrši u jamice, približnih dimenzija 30 × 30 × 30 cm.
Razmak sadnje iznosi 2 × 2 m (2500 kom/ha), ako je to
zbog naprijed navedenog problema moguće, a ako nije
tada se sadnja obavlja tako da se sadi na ona mjesta gdje
se može iskopati jamica, ipak pazeći na to da se drži kakav-
takav razmak redova, što kasnije omogućuje lakše
pronalaženje sadnice prilikom njege mladika.


Od 1999. godine do danas konverzijom je u mješovite
sastojine domaćih topola i vrba s poljskim jasenom
obnovljeno 102,68 ha, ili prosječno godišnje oko 15 ha.


NJEGA MLADIKA POLJSKOG JASENA
Tending the young growth of Narrow-leaved ash


Odmah sljedeće godine u lipnji i srpnju, ako nije visok
vodostaj Dunava, obavlja se njega pomlatka/mladika.
Ako je vodostaj nepovoljan, njega se obavlja u
kolovozu ili rujnu, ručno, kosirima. Sasijeca se sav nepoželjni
predrast koji ometa rast i razvoj mladih stabalaca
poljskog jasena. Vegetacija je na dunavskim adama
bujna. Od drvenastih vrsta javljaju se izbojci iz panjeva
i žilja, dijelom i sjemena bijele topole i bijele
vrbe, euroameričkih topola, pajavca (Acer negundo
L.), koji posebno brzo raste i do 3 m godišnje u visinu,
crnog i bijelog duda (Morus nigra L. i M. Alba L.), brijesta
veza, “američkog” jasena (Fraxinus americana L.
i F. pennsylvanica Marshall) i druge. U sloju prizemnog
rašća najveći problem predstavlja plava kupina te


ČIŠĆENJE KOLJIKA
Cleaning the saplings


Nakon četvrte ili pete vegetacije obavljamo čišćenje
koljika, prilikom čega uklanjamo nepoželjni predrast
oslobađajući prostor za nesmetan rast poljskog jasena.
Posebno bujno raste pajavac, crni i bijeli dud te “američki”
jasen i klonovi euroameričkih topola iz panja. Pri
tome se pazi da ostane mješovita sastojina poljskog jasena
s crnom i bijelom topolom i bijelom vrbom, a u
podstojnoj etaži ostale vrste drveća. Ako je godina povoljna,
ponajprije pogodan vodostaj Dunava na našu površinu
naletom sjemena s okolnih sastojina naseljavaju
se bijela vrba, bijela topola i rjeđe crna topola.


Crna topola (Populus nigra L.) cvjeta u proljeće, a
nakon 6 do 8 tjedana sjeme je zrelo, vrlo je sitno i kratkog
vijeka (Z s uff a , L. 1974), ali ima veliku klijavost
i potrebni su zaista gotovo idealni uvjeti za njegovo
klijanje. Sjeme bijele topole (Populus alba L.) dozrijeva
u svibnju i lipnju, a klijavost mu je velika te se gene


brojne penjačice, koje svojom jakom izbojnom snagom
savijaju i lome mlada i nejaka stabalca poljskog
jasena. Iz ovih razloga njega u prvoj, a najkasnije drugoj
godini je neophodna.


Visoki vodostaj negatvno utječe na rast mladika, jer
sav onaj ostali drvni materijal prilikom opadanja vodostaja
nanosi i taloži na mlada stabalca. Iza toga njega je
neophodna. Stabalca se moraju oslobađati i izvlačiti ispod
nanešenog materijala. Sreća je da se ovo ne događa
svake godine, pa stabalca jasena koja brzo prirašćuju u
visinu i debljinu izmaknu ovoj neželjenoj situaciji.U
drugoj vegetaciji može se provesti još jedna njega, ali
sve ovisi o stanju na terenu. Ako su vrhovi stabalaca
poljskog jasena iznad kupine, njegu ne obavljamo.


POLJSKOG JASENA
of narrow-leaved ash


rativno vrlo lako razmnožava. Otporna je na sušu


(Sekawin, M. 1975).


Sjeme bijele vrbe (Salix alba L.) dozrijeva u kasno


proljeće, lagano je i moguće je prenošenje na veće uda


ljenosti, ako dospije na vlažno tlo ono će klijati


(Weber, E. 1974).


Vegetativno se dobro razmnožavaju crna topola i


bijela vrba, dok kod bijele topole to varira i može se


općenito reći da je vegetativno razmnožavanje slabo.


Posebne probleme stvaraju penjačice koje se upliću u


krošnju smanjujući asimilacijsku površinu i katkada


savijajući stabla. Od tih penjačica stabla svih vrsta


drveća moraju se osloboditi. Posebno su zastupljene:


divlji hmelj (Humulus lupulus L.), divlja loza (Vitis


vinifera L ssp. sylvestris /C. C. Gmel./ Berger), obična


pavitina (Clematis vitalba L.) i neke druge.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


SNIMANJE PODATAKA – Data recording


Pokusna ploha broj 1


Datum osnivanja: veljača 2004. godine


Gospodarska jedinica: Vukovarske dunavske ade


ospoda


Šumski predjel: Sotinska ada


Odjel, odsjek : 30 b


Površina: 11,01 ha


Površina pokusne plohe: 0,1 ha


Starost: 7 godina.


Slika 8. Pokusna ploha br. 1. Kultura poljskog jasena. Sotinska
ada, odjel 30.
Figure 8 Sample plot No. 1. Culture of narrow-leaved ash. Sotinska
Ada, Compartment 30


Broj stabala /ha u starosti – No. of trees /ha at age Omjer smjese (%) u starosti – Composition mix (%) at age
nakon nakon
Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina
Tree Species 4 years After 7 years Tree Species 4 years After 7 years
cleaning cleaning


P. jasen P. jasen
960 960 1120 12 14 26


Narrow-leaved Ash Narrow-leaved Ash
Am. jasen Am. jasen


2630 1610 650 32 24 15


American Ash American Ash


Pajavac Pajavac


3330 2980 1960 40 44 45


Boxelder Boxelder


B. topola B. topola
470 420 310 6 6 7


White Poplar White Poplar


B. vrba B. vrba
510 470 170 6 7 4


White Willow White Willow
Vez - Spreading Elm 150 120 80 Vez - Spreading Elm 1 2 2
Dud - Mulberry 220 220 20 Dud - Mulberry 3 3 0,5
EAT - Eur-Am. Popl. x x 30 EAT - Eur-Am. Popl. x x 0,5


Ukupno - Total 8270 6780 4340 Ukupno - Total 100 100 100


Srednja visina (m) u starosti – Mean height (m) at age Srednji promjer (cm) u starosti – Mean diameter (cm) at age


nakon nakon
Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina
Tree Species 4 years After 7 years Tree Species 4 years After 7 years


cleaning cleaning


P. jasen P. jasen
3,46 3,46 7,86 2,46 2,46 6,72


Narrow-leaved Ash Narrow-leaved Ash
Am. jasen Am. jasen


3,65 2,58 6,87 2,50 1,50 4,31


American Ash American Ash


Pajavac Pajavac


3,32 3,18 7,17 1,69 1,57 5,00


Boxelder Boxelder


B. topola B. topola
3,12 2,87 8,66 1,78 1,67 6,44


White Poplar White Poplar


B. vrba B. vrba
2,92 2,74 8,64 1,63 1,44 6,68


White Willow White Willow
Vez - Spreading Elm 4,05 3,97 7,06 Vez - Spreading Elm 2,58 2,47 5,54
Dud - Mulberry 3,02 3,02 6,75 Dud - Mulberry 1,39 1,39 4,00
EAT - Eur-Am. Popl. x x 11,13 EAT - Eur-Am. Popl. x x 12,43


Slika 9. Broj stabala (9a), omjer smjese (9b), srednje visine (9c) i srednji promjeri (9d) na pokusnoj plohi sadnje poljskog jasena nakon
dovršne sječe kanadske topole u Sotinskoj adi, odjel 30.


Figure 9 No. of trees (9a), composition mix (9b), mean heights (9c) and mean diameters (9d) in the sample plot of planted narrow-leaved
ash after the final cut of Canadian poplar in Sotinska Ada,Compartment 30




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA .


Pošumljavanje je obavljeno u jesen 1999. godine s
2500 kom/ha dvogodišnjih sadnica (2 + 0) poljskog
jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.), čije su visine bile
od 60 – 80 cm. Njega pomlatka obavljena je 2001. godine,
a njega mladika (bolje reći čišćenje koljika)
2004. godine. U mirovanju vegetacije 2007. godine
stabla su oslobođena od brojnih penjačica. Prva izmjera
visina i prsnih promjera svih stabala iznad 1,50 m
visine obavljena je u mirovanju vegetacije 2004. godine,
odnosno nakon 4-e vegetacije, a druga 2007. godine,
nakon 7. godine starosti sastojine – kulture.


Na slici 9a i 9b kolona 1 nalaze se podaci o broju stabala
izraženi u apsolutnom broju, odnosno u postocima
svedeno na ha. Najviše je stabala negundovca (Acer
negundo L.), 3330 kom/ha ili 40 %; zatim “američkog”
jasena (Fraxinus americana L.) 2630 kom/ha ili 32 %,
poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) je
960 kom/ha ili 12 %. Ostalih vrsta je znatno manje. U
koloni 2 nalaze se podaci nakon čišćenja sastojine, koje
je obavljeno odmah nakon izmjere, a u koloni 3 stanje
sastojine tri godine nakon čišćenja. Znatno je poskočilo
učešće poljskog jasena (26%), a opalo učešće “američkog”
jasena (15%). Razlog većeg broja stabalaca poljskog
jasena u sedmoj godini u odnosu na četvrtu godinu
je taj što su visinski prirasla stabalca jasena, koja nisu
mjerena u četvrtoj godini, jer su bila niža od 1,5 m.


Na slici 9c prikazani su podaci o srednjim visinama.
Poljski jasen je u odnosu na početno stanje prešao
u dominantnu etažu (7,86 m) u odnosu na konkurente
“američki” jasen i negundovac, a veće srednje visine
bijele topole i bijele vrbe ne ugrožavaju rast poljskog
jasena, jer ih je znatno manji broj i jednolično su raspoređene
po površini.


Na slici 9d nalaze se srednji promjeri stabala, a raduje
podatak da je najveći srednji promjer stabala poljskog
jasena (6,72 cm). Euroamerička topola je ovdje sporadična
vrsta, jer je izrasla iz panja i neće biti dugog vijeka.
Prosječno je poljski jasen godišnje prirašćivao preko


Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


XfČ t


Pokusna ploha br. 2. Kultura hrasta srČ jasena. Opatovačka ada, odjel 48.
Figure 10 Sample plot No. 2. Culture of pedunculate oak and narrow-
leaved ash. Opatovačka Ada, Compartment 48


100 cm u visinu i preko 9 mm, gotovo 1 cm u debljinu.
Jedino su bijela topola i bijela vrba brže prirašćivale u
visinu, dok je poljski jasen bez konkurencije u prirašćivanju
u debljinu.


Pokusna ploha broj 2
Datum osnivanja: studeni 2004. godine
Gospodarska jedinica: Vukovarske dunavske ade
Šumski predjel: Opatovačka ada
Odjel, odsjek: 48 b
Površina: 10,65 ha
Površina pokusne plohe: 0,14 ha
Starost: 2 godine


Sadnja je obavljena u jesen 2004. godine dvogodišnjim
sadnicama hrasta lužnjaka i poljskog jasena
(2 + 0). Visina sadnica hrasta lužnjaka iznosila je oko
60 cm, promjera, na vratu korijena oko 5mm, a sadnice
poljskog jasena bile su oko 80 cm visine i 10 mm debljine.
Ukupno je posađeno 100 komada sadnica hrasta
lužnjaka i 380 komada sadnica poljskog jasena razmaka
oko 2 × 2 m.


Slika 11. Broj stabala (11a), srednje visine (11b) i srednji promjeri
(11c) na pokusnoj plohi sadnje hrasta lužnjaka i poljskog
jasena nakon dovršne sječe kanadske topole u
Opatovačkoj adi, odjel 48.


Figure 11 Number of trees (11a), mean heights (11b) and mean
diameters (11c) on the sample plot of planted pedunculate
oak and narrow-leaved ash after the final cut of
Canadian poplar in Opatovačka Ada,Compartment 48




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


Iz slike 11a vidi se da je nakon druge vegetacije pre-Na početku druge vegetacije sve od 10. 4. 2006. goživjelo
81 % stabalaca hrasta lužnjaka, koja su prosječ-dine (vodostaj Dunava 719 cm kod Vukovara), pa sve
no godišnje prirasla oko 32 cm u visinu (slika 11b) i do srpnja 2006. vodostaj se nije spuštao ispod 400 cm,
oko 3 mm u debljinu (slika 11c). često je bio iznad 500 cm, a to znači da su stabalca cije


Od 380 posađenih sadnica poljskog jasena, na kraju lo vrijeme bila pod vodom ili dobrim dijelom u vodi, a
druge vegetacije ostalo je 375 jedinki ili 99 % (slika unatoč tomu su preživjela.
11a). Prirast u visinu iznosi preko 50 cm godišnje (slika
11b) i preko 7 mm u debljinu (slika 11c).


ZAKLJUČAK - Conclusions


Nakon dovršne sječe “euroameričkih” topola (PoNaša
preporuka je, nakon dovršne sječe euroameripulus
× canadensis Moench. i P. deltoides W. Bartram čke topole izvršiti pripremu staništa za prirodnu obnoex
Marshall) moguće je uzgojiti prirodnu sastojinu vu domaćom crnom i bijelom topolom i bijelom vrbom.
crne topole (Populus nigra L.), bijele topole (Populus Unošenjem kvalitetnih dvogodišnjih sadnica poljskog
alba L.) i bijele vrbe (Salix alba L.) oplemenjeno s jasena ( 1111 kom/ha –razmaka sadnje 3 × 3 m), hrasta
poljskim jasenom (Fraxinus angustifolia Vahl). lužnjaka i crne topole (do 100 kom/ha – razmaka sadnje


Razdoblje obnove traje nešto dulje, ali će i ophod10
× 10 m) oplemeniti prirodnu sastojinu.
nja biti dulja, jer su poljski jasen i domaće topole i vrba Prve ili eventualno druge godine plantažne starosti
duljeg vijeka nego li klonovi euroameričkih topola. Na obaviti njegu mladika, oslobađajući stabalca iz bujne
taj način omogućit ćemo prirodnu sukcesiju ritskih vegetacije, posebno plave kupine ( Rubus caesius L.), a
šuma koja vodi do paraklimaksne zajednice Fraxino-četvrte ili pete čišćenje koljika. U međuvremenu će biti
ulmetum laevis Slav. 52 Salicion (Soo) Oberd 53. potrebno oslobađanje od penjačica; divlje vinove loze


Oplemenjivanjem prirodne šume poljskim jasenom (Vitis vinifera L. ssp. sylvestris (C.C. Gmel.) Berger),
(Fraxinus angustifolia Vahl.) obogatili smo vegetaciju divljeg hmelja (Humulus lupulus L.), paviti (Clematis


ritskih šuma i ubrzali proces koji bi i onako slijedio. L.) i drugih. Nadalje slijede njege proredom, ovisno o
Moguće je i oplemenjivanje hrastom lužnjakom (Quer-stadiju razvoja sastojine sve do dovršne sječe i ponovcus
robur L.), koji zahtijeva malo više pažnje i vremene
prirodne obnove.


na, ali i bolja, suhlja staništa. Osim navedenih vrsta dominantne etaže, u podstoj-
Crna topola teško se uzgaja prirodnim putem, jer je noj ostavljati “američki” jasen (Fraxinus americana
zahtjevnija i traži puno više pažnje i dobru pripremu tla L., F. Pennsylvanica Marshall), pajavac (Acer negundo


za “nalet” sjemena. To, međutim, ne treba zabrinjavati, L.), brijest vez (Ulmus laevis Pall.), bijeli i crni dud
budući da se radi na selekciji crnih topola (Uprava (Morus alba L. i M. nigra L.) i ostale vrste koje sporašuma
Osijek u suradnji sa Šumarskim fakultetom Zadično
dolaze na adama i ritovima. Pretpostvaljena


greb, Zavodom za šumarsku genetiku, dendrologiju i ophodnja iznosila bi 60 do 80 godina.
botaniku), tako da ćemo ju moći unositi kao i poljski
jasen putem sadnog materijala.


LITERATURA – References


A ni ć , I., S. Mat i ć , M. O rš a n ić, B. B e l č ić 2005: Pernar, N., D. Bakšić 2005: Tlo poplavnih šuma,
Morfologija i struktura šuma poplavnih podru-U: Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005.
čja, U: Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005. Rauš, Đ. 1976: Šumarska fitocenologija (Skripta),


Anić, I., S. Matić, M. Oršanić, Ž. Majer 2005: Zagreb 1976.
Pomlađivanje i njega šuma poplavnih područja, Rauš, Đ. 1976: Vegetacija ritskih šuma dijela podu


U : Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005. navlja od Aljmaša do Iloka, Annales pro experi-
B o r z a n , Ž. 2001: Imenik drveća i grmlja latinski, hrmentis
forestics, Vol. XIX-pp. 5–75 (Separavatski,
engleski, njemački, Zagreb 2001. tum), Zagreb 1976.
Kovačević, P., M. Kalinić, V. Pavlić 1967: DeRauš,
Đ., S. Matić 1990: Vegetacijska i uzgojna istaljna
klasifikacija tala i izrada pedološke karte traživanja u GJ Vukovarske dunavske ade PJ ŠuPosavine
mjerila 1:50 000. III. Kongres JDPZ, marije Vukovar. Šum. List, CXIV (1–2), 1990:
Zadar. 5–44, Zagreb.


Majer, Ž. 1994: Ritske šume hrvatskog Podunavlja i Sekawin, M. 1975: Genetika bijele topole (Populus
njihova prirodna obnova. Glas. šum. pokuse, 31: alba L.), Anali za šumarstvo 6/6, Zagreb 1975.
391–434, Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA ... Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52


S e l e t ko v ić , Z., I. Tik v i ć 2005: Klimatske prilike, Web e r, E. 1974: Genetika vrste Salix alba L., Spec.


U: Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005. plant. (1753), Anali za šumarstvo 6/1, Zagreb
Škorić, A., G. Filipovski, M. Ćirić, 1973: Kla- 1974.
sifikacija tala jugoslavije, 1–63, Zagreb. Osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu “Vuko-
Zsuffa, L. 1974: Genetika crne topole (Populus ni- varske dunavske ade”, 1925; 1971 – 1980; 1981
gra L.), Anali za šumarstvo 6/2, Zagreb 1974. – 1990; 1991 – 2000; 2001 – 2010.


SUMMARY: The paper explores the possibility of generative and vegetative natural
regeneration of Euro-American poplar cultures (Populus × canadensis Moench and P.
deltoides W. Bartram ex Marshall), either with seeds or from sprouts and stumps of
autochthonous black and white poplars (Populus nigra L. and P. alba L.) and white willow
(Salix alba L.), combined with planting narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl).
After the seventh year of plantation age and the applied tending and cleaning treatments
in the stand, the dominant layer features narrow-leaved ash (7.86 m), white poplar (8.66
m) and white willow (8.64 m), while the subordinate layer contains “American” ash
(Fraxinus americana L. and F. pennsylvanica Marshall), boxelder (Acer negundo L.),
spreading elm (Ulmus laevis Pall.), black and white mulberry (Morus nigra L. and M.
alba L.) and other species.


Following the final cut of “Euro-American” poplars (Populus × canadensis Moench.
and P. deltoides W. Bartram ex Marshall), it is possible to raise a natural stand of black
poplar (Populus nigra L.), white poplar (Populus alba L.) and white willow (Salix alba L.)
combined with narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl). The regeneration period
lasts somewhat longer, but the rotation will also be longer, because narrow-leaved ash
and autochthonous poplars and willow are longer-lived than the clones of Euro-
American poplars. This will make it possible to achieve natural succession of floodplain
forests, thus obtaining the paraclimatic community Fraxino-ulmetum laevis Slav. 52
Salicion (Soo) Oberd 53.


By complementing a natural forest with narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia
Vahl.) we have enriched the vegetation of floodplain forests and accelerated the process
which would occur anyway. It is also possible to plant pedunculate oak (Quercus robur
L.), but this requires more care and time, but also better and drier sites. Black poplar is
hard to raise naturally since this species is more demanding. It requires much more care
and well prepared soil for the seeds. This, however, should not cause concern as a black
poplar selection programme is currently under way (Osijek Forest Administration in
cooperation with the Faculty of Forestry in Zagreb, Department of Forest Genetics,
Dendrology and Botany), so that it will be possible to introduce it via planting material,
similar to narrow-leaved ash. We recommend that, after the final cut of the Euro-
American poplar, the site be prepared for natural regeneraton with autochthonous black
and white poplar and white willow. The introduction of good-quality two-year-old
seedlings of narrow-leaved ash (1,111 pcs/ha – planting distance 3 x 3 m), pedunculate
oak and black poplar (up to 100 pcs/ha – planting distance 10 x 10 m) will improve the
natural stand.


In the first, or possibly second year of plantation age, the young growth should be
tended by freeing the young trees from luscious vegetation and from dewberry (Rubus
caesius L.) in particular. In the fourth of the fifth year the saplings should be cleaned. In
the meantime climbers should be removed; common grape vine (Vitis vinifera L.) ss.
sylvestris /C.C. Gmel./ Berger), common hop (Humulus lupulus L.), clematis (Clematis
L.) and others. Tending with thinning follows depending on the developmental stage of
the stand until the final cut and resumed natural regeneration. Apart from the above mentioned
species in the dominant layer, “American” ash (Fraxinus americana L., F.
Pennsylvanica Marshall), boxelder (Acer negundo L.), spreading elm (Ulmus laevis
Pall.), white and black mulberry (Morus alba L. and M. nigra L.) should be left in the subordinate
layer, as well as other species that sporadically occur on river islands and in


Key words: Croatian Podunavlje region, floodplain forests, narrow-leaved ash