DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 45 <-- 45 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI -PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 UDK 630* 263 + 231 OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA UZ OPLEMENJIVANJE SADNICAMA POLJSKOG JASENA (Fraxinus angustifolia Vahl.) REGENERATION OF FLOODPLAIN FORESTS IN THE CROATIAN PODUNAVLJE REGION COMBINED WITH PLANTING SEEDLINGS OF NARROW-LEAVED ASH (Fraxinus angustifolia Vahl.) Željko MAYER, Željko HEĆIMOVIĆ1 SAŽETAK: U radu je istražena mogućnost prirodne obnove kulture euroameričkih topola (Populus × canadensis Moench i P. deltoides W. Bartram ex Marshall), bilo “naletom” sjemena ili obnovom iz žilja i panjeva domaćih crne i bijele topole (Populus nigra L. i P. alba L.) i bijele vrbe (Salix alba L.) uz oplemenjivanje poljskim jasenom (Fraxinus angustifolia Vahl.) i eventualno hrastom lužnjakom (Quercus robur L.). Nakon sedme godine plantažne starosti, obavljenih njega i čišćenja sastojine, u dominantnoj etaži nalaze se poljski jasen (7.86 m), bijela topola (8,66 m) i bijela vrba (8,64 m), a u podstojnoj “američki” jasen (Fraxinus americana L. i F. pennsylvanica Marshall), negundovac (Acer negundo L.), vez (Ulmus laevis Pall.), crni i bijeli dud (Morus nigra L. i M. alba L.) i druge. Ključne riječi Hrvatsko Podunavlje, ritske šume, poljski jasen UVOD – Introduction Neuspjela pošumljavanja kanadskom topolom Poznato je da klonovi euroameričkih topola osiromašu( Populus × canadensis Moench, Cl. I-214) i američ-ju tlo, a za uzvrat mu ništa ne vraćaju. Uzevši u obzir i kom crnom topolom (Populus deltoides W. Bartram ex sastav tla (ponekad čisti sterilni pijesci) te ekstenzivan Marshall), (u daljnjem tekstu euroameričke topole) uzgoj kultura, bez obrade tla i gnojidbe, jasno je da stakrajem 80-ih godina prošloga stoljeća, nakon sječe nišni uvjeti više nisu odgovarali uzgoju klonova euroistih na dunavskim adama i ritovima kod Vukovara, američkih topola. Ono malo sadnog materijala što je prisilila su nas da kotač prirode vratimo malo unazad i uspjelo preživjeti loše stanišne uvjete, bilo je napadnuto umjesto osnivanja kultura euroameričkih topola, za-bolestima: rak kore na topoli (Dothichiza populea Sacc. počnemo s uzgojem prirodnih sastojina domaće crne et Briard) i pjegavost lišća topole (Marsonina brunea (Populus nigra L.) i bijele (Populus alba L.) topole i Ell. et Ev.) ili insektima: crvena topolova zlatica (Melabijele vrbe (Salix alba L.) uz oplemenjivanje poljskim soma populi L.), modra vrbina zlatica (Plagiodera verjasenom (Fraxinus angustifolia Vahl). sicolora Laich) i mala topolova staklokrilka (Sciapteron Unatoč dobrom sadnom materijalu i dubokoj sadnji tabaniformis Rott.) (M aj er, Ž. 1994). dvogodišnjih prutova ili jednogodišnjih ožiljenica kaU tom smislu postavljene su brojne pokusne plohe nadskih i američkih crnih topola, uspjesi pošumljava-(akademik Slavko Matić, prof. dr. Đuro Rauš, mr. nja bili su iz godine u godinu sve lošiji. Razlog takvom sp. Željko Mayer) na dunavskim adama i ritovima. lošem uspjehu pošumljavanja pronašli smo u činjenici Osim pripreme staništa za “nalet” sjemena domaćih što se nakon dovršnih sječa kultura topola, na isto sta-topola i vrba, premazivanjem panjeva različitim postonište ponovno sadila topola, i to ponekad i treći puta. cima kemijskog sredstva, ozljeđivanjem žilja i drugim metodama pomaganja prirodne obnove (Majer, Ž. Mr. sp. Željko Mayer, dipl. ing. šum., Željko Hećimović, dipl. 1994) postavljena je i pokusna ploha u Mohovskoj adi, ing. šum., Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Vinkovci, Šumarija Vukovar, Županijska 61, 32000 Vukovar. odjel 57, na kojoj je osim domaćih topola i vrba posa |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . đen poljski jasen i hrast lužnjak (R a u š , Đ., S. M a t ić 1990). Dobri rezultati nisu izostali, a posebice je radovalo što se poljski jasen pokazao kao izvrsna vrsta za pošumljavanje u ovom dijelu Podunavlja. Nisu ove vrste slučajno izabrane za pošumljavanje na adama i u ritovima. U starim osnovama gospodarenja grofovije Eltz iz Vukovara pronašli smo da je nekada na adama i u ritovima bilo znatno više hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i poljskog jasena te brijesta veza (Ulmus laevis Pall.), kojima se gospodarilo kao i s ostalom mekom bjelogoricom. I dan danas na adama i u ritovima mogu se pronaći pojedinačno stari hrastovi, kao i grupe poljskog jasena i brijesta veza. Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 Nažalost, nakon Domovinskog rata sve ade koje se nalaze na lijevoj obali Dunava (lijevo od matice rijeke), bez obzira što katastarski pripadaju Republici Hrvatskoj, do današnjeg dana su nedostupne za hrvatske šu- mare, odnosno prema “Erdutskom sporazumu” koji je na snazi, matica rijeke je granica između dviju država. Baš na tim adama bilo je najviše prirodnih ritskih šuma, a to su: Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada. Prema našim saznanjima i onome što možemo vidjeti s Dunava, taj dio ada znatno je devastiran i prepušten nebrizi i propadanju. POVIJEST, POLOŽAJ I POVRŠINE – History, position and areas Veći dio šuma gospodarske jedinice “Vukovarske dunavske ade” u prošlosti je pripadao grofoviji Eltz iz Vukovara, koji su od grofa Küffsteina 1736. godine kupili posjed u Vukovaru, s 27 sela i oko 60 000 ha, uglavnom poljoprivrednog i nešto šumskog zemljišta (Gospodarstvena osnova šuma vukovarskog vlastelinstva iz 1925. godine). Eltz-ovi gospodare šumama sve do 1944. godine, kada pred partizanima i Crvenom armijom bježe u Njemačku i Austriju. Od 1947. godine sve šume proglašene su društvenim vlasništvom, te su predane na gospodarenje Šumariji Vukovar, koja gospodari sve do “Domovinskog rata” 1991. godine. Slijedi šest godina okupacije i devastacije gradova, sela, polja i šuma od srpskog okupatora. Prije mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, (15. siječnja 1998. godine), 1. srpnja 1997. godine Hrvatske šume vraćaju se na obale Dunava. Djelatnici Šumarije Vukovar sve do današnjih dana saniraju načinjenu štetu i šume dovode u kakav-takav red. Izgled ada i ritova mijenja se iz godine u godinu u. Dunav svojom silinom na jednoj strani odnosi obalu , a Slika 1. Sotinska ada, odjel 26. Kada je matica rijeke blizu obale, ista se kontinuirano urušava. Figure 1 Sotinska Ada, Compartment 26. When the main river stream is close to the bank, it constantly caves in. na drugoj strani taloži mulj i pijesak na kojemu se stvara malat vrbe rakite i bademaste vrbe, pionirskih vrsta iza kojega sukcesijom slijedi razvoj šume, sve do šume poljskog jasena i brijesta veza s hrastom lužnjakom. Kao primjer spominjemo Sotinsku adu, koja je vezana uz kopno, a nekada je bila odvojena rukavcem Dunava. Od toga i potječe naziv ada, a ne rit. Osim što Dunav prirodno mijenja izgled ada i ritova, i ljudska ruka imala je utjecaja na pojedinim dijelovima Dunava. Tako je 1890. godine započeto, a 1899. godine dovršeno kopanje kanala u duljini od oko 5000 m kod sela Mohova. Na taj način nastale su Mohovska i Šarengradska ada, koje su do tada bile vezane za kopno na desnoj obali Dunava. Kanal je u početku bio širok svega 40 m, a sa strana su sagrađeni nasipi. Dunav je svojom silinom proširio korito odnoseći nasipe i šumu. Danas je kanal širok oko 500 m i s obje strane utvrđen kamenom, tako da se dalje ne širi, pa je to glavni tok Slika 2. Skendra, odjel 24. Matica rijeke je na drugoj strani, pa ovdje Dunav nanosi i taloži mulj i pijesak na kojemu na staje malat vrbe rakite i bademaste vrbe. Figure 2 Skendra, Compartment 24. The main river stream is on the other side, so that the Danube brings along and deposits mud and sand, which is inhabited by purple wil low and almond willow carr. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA Dunava. Dva stara toka sve se više zamuljuju i za niskog vodostaja može se ploviti samo malim čamcima (Rauš, Đ. 1976). Vukovarske dunavske ade protežu se od sela Borova na sjeveru-sjeverozapadu do sela Šarengrada na jugu-jugoistoku u duljini od 37,5 km, na riječnom toku Dunava od 1308,5 do 1346 kilometra. . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 Do 30. lipnja 2006. godine gospodarskom jedinicom “Vukovarske dunavske ade” gospodarila je Šumarija Vukovar, da bi od 1. srpnja iste godine dio gospodarske jedinice bio dodijeljen na gospodarenje Šumariji Ilok. To su Opatovačka ada, Mohovski rit, Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada. Slika 3. Položaj gospodarske jedinice “Vukovarske dunavske ade” Figure 3 The position of the management unit “Vukovarske Dunavske Ade” Ukupna površina gospodarske jedinice iznosi 1810,03 ha. Šumarija Vukovar gospodari s 913,42 ha, od čega je nedostupno 138,74 ha (Vukovarska ada). Šumarija Ilok gospodari s 896,61 ha, od čega je nedostupno 694,79 ha ( Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada). Ukupno je deset šumskih predjela: Borovska ada, Vukovarska ada, Orlovnjak, Skendra, Sotinska ada, Opatovačka ada, Mohovski rit, Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada. Bogatstvo flore, dijelom i faune: jelenska divljač (Cervus elaphus) u prolazu, srneća divljač (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa), od ptica: divlja patka (Anas platyrhnchos), crna liska (Fulica atra), veliki vranac (Phalacrocorax carbo), siva (Ardaca cinerea) i mala bijela (Egretta garzetta) čaplja, riječni galeb (Larus ridibundus), bijela (Ciconia ciconia) i crna (Ciconia nigra) roda, orao štekavac (Haliaeetus albicilla) i mnoge druge, kao i to da su ade i ritovi na Dunavu kod Vukovara u današnje vrijeme po svom postanku i izgledu jedinstveni u cijeloj Europi, navelo nas je na to da predložimo jedan oblik zaštite ovih šuma. Tako je na inicijativu i prijedlog Šumarskog fakulteta Zagreb, Katedre za uzgajanje šuma i Šumarije Vukovar, Općina Vukovar u “Službenom vijesniku” od 25. ožujka 1989. godine donijela Odluku o proglašenju Specijalnim rezervatom šumske vegetacije dijelova gospodarske jedinice “Vukovarske dunavske ade”, na površini od 115,00 ha. Specijalnim rezervatom šumske vegetacije proglašeni su šumski predjeli: Orlovnjak, odjel 22; Sotinska ada, odjel 25; Opatovačka ada, odjel 46, 49b; Mohovska ada, odjel 58a,b tzv. “Isino ostrvo” i novi otočić Daka ispod Vukovarske ade. Krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća prof. dr. Đuro Rauš postavio je dvije stalne pokusne plohe “Čovjek i biosfera”. Jedna se nalazi na adi “Orlovnjak”, a druga na adi “Isinom ostrvu”, koja pripada Mohovskoj adi ali je devastirana tijekom okupacije Istočne Slavonije. Trenutno je u fazi postupak zaštite još većeg dijela gospodarske jedinice s kategorijom zaštite Šume s ograničenim gospodarenjem, ( FSC certifikat – oznaka: SA-FM/COC-1212), a temeljem Zakona o šumama |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 čl. 5 stavka 1, 2 te čl. 7. N.N. br. 140/05. i 82/06., te ski predjeli: Borovska ada (dio, odjeli 12 – 15), Vuko- Pravilnika o uređivanju šuma čl. 8 N.N. br. 111/06. U varska ada, Mohovska ada, Hagl i Šarengradska ada šume s ograničenim gospodarenjem svrstali bi se šum-ukupne površine 902,78 ha. GEOLOŠKA PODLOGA I PEDOLOŠKE OSOBINE Geological substrate and pedological features Gospodarska jedinica “Vukovarske dunavske ade” leži na geološkoj podlozi aluvijalni nanos. Nadmorska visina kreće se od 75 – 85 m. Desna obala Dunava ima karakterističan strmi oblik. Gotovo uzduž cijele gospodarske jedinice strmo se uzdiže nataloženi prapor (les). Slika 4. Les/prapor na desnoj dunavskoj obali uzduž kojega se protežu ade i ritovi. Figure 4 Loess on the right bank of the Danube with a series of river islands and floodplain areas. Ispod te strme obale rasprostire se aluvijalna terasa, koja je obrasla ritskim šumama, kulturama euroameričkih topola i vrba, a u najnovije vrijeme poljskim jasenom. Lijeva obala Dunava ima vrlo blagi pad prema Dunavu, tako da za visokog vodostaja Dunava dijelovi ada i ritova bivaju poplavljeni. Konfiguracija terena manje-više je valovita, tako da se ovdje razvila raznolika šumska vegetacija. Karakteristične su grede i bare. Na gredama se razvila vegetacija zavisno od utjecaja poplavne vode, dok u barama osim barske – travne vegetacije nema ništa (Rauš, Đ. 1976). Tla dunavskih ada i ritova pripadaju razredu nerazvijenih tala (fluvi- Slika 5. Izgled tla vukovarskih ritova i ada. Sotinska ada, odjel 26. Figure 5 The appearance of the soil of Vukovar floodplain area and river islands. Sotinska Ada, Compartment 26 soli), te prema klasifikaciji tala Posavine (P. K ov a č ev i ć , M. Ka l i ni ć et. al 1967) i prema klasifikaciji tala Jugoslavije (A. Š k o r i ć , G. F i l i p o v s k i , M. Ć i r ić 1972) svrstavaju se ova tla, glede karaktera vlaženja, u red hidromorfnih tala. Aluvijalna karbonatna oglejena, vrlo duboka tla ovoga dijela Podunavlja su recentna karbonatna, a prema stupnju razvijenosti su nerazvijena, slabo razvijena ili razvijena aluvijalna tla. Još se javljaju neoglejene, oglejene ili glejne varijante aluvijalnih tala, koja su pod slabijim ili jačim utjecajem poplavnih ili podzemnih voda Dunava. Bez obzira na to što su fluvisoli nerazvijena tla, oni imaju veliku plodnost i naseljeni su šumama topola i vrba. Na najvišim dijelovima ada javljaju se brijest vez, poljski jasen, barski hrast lužnjak te bijela i crna topola, a porastom vlaženja i stepena oglejavanja dolaze crna topola i bijela vrba (P e r n a r, N., D. Bakšić 2005). KLIMA – Climate U ovom dijelu Podunavlja vlada umjereno topla kišna klima, koju obilježava raznolikost vremenskih situacija i česte i intenzivne promjene vremena tijekom godine. Jedan je maksimum oborine (lipanj). Prosječne godišnje količine oborine manje su u odnosu na zapadni dio nizinskog područja Hrvatske. Prema Langovom kišnom faktoru (f) koji predstavlja odnos srednje godišnje količine oborine i srednje godišnje temperature zraka, na ovom dijelu imamo semiaridnu klimu. Ova dva čimbenika najvažnije su meteorološke veličine i prirodni čimbenici koji uvjetuju razvoj vegetacije poplavnih šuma u Hrvatskom Podunavlju. Podaci meteorološke postaje Ilok (nadmorska visina 133 m) za razdoblje 1981 – 1991. godine: Srednja godišnja temperatura zraka iznosi 11,2°C, |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 Relativna zračna vlaga iznosi 71 %, ima veće vri Kolebanje 21,7 oC, jednosti u jesen i zimi, dok su manje vrijednosti u pro- Apsolutni maksimum + 39,0 oC, ljeće i ljeto. Česta je pojava magle, te ranog i kasnog Apsolutni minimum -21,6 oC, mraza (S e l e t ko v ić , Z., I. Ti k v i ć 2005). Apsolutno kolebanje 60,6 oC. Godišnja količina oborina iznosi 621 mm, Količina oborina vegetacijskog razdoblja 362 mm ili 58 %. VEGETACIJA RITSKIH ŠUMA – Vegetation of floodplain forests Na temelju istraživanja I. H o r vat a i S. H o r vatića, ovaj dio Podunavlja svrstavamo u kopneni (kontinentalni) pojas vegetacije, i to prijelazno područje šuma hrasta sladuna i cera (Quercetum confertae cerris Rud.) u područje stepske vegetacije (Chrysopogonetum danubiale Horv.) Prema fitogeografskom raščlanjenju Jugoslavije (Zagreb 1967. ) ovo područje spada u Eurosibirsko- sjevernoameričku regiju ilirsku provinciju i niži šumski pojas sveze Carpinion betuli illyricum. Šumsku vegetaciju ovog dijela Podunavlja istraživao je prema kombiniranoj metodi Braun-Blanqueta, Đ. Rauš 1989. godine. Šumska vegetacija ovog dijela predstavljena je isključivo paraklimaksnim zajednicama. Osim navedenih autora, šumsku vegetaciju ovog dijela Podunavlja proučavali su još: Š p a n o v ić , T., (1931, 1932, 1954), Rajevski L. (1950), Sl avni ć Ž. (1952), H er p k a I. (1960, 1963), Ž u fa L. (1964), Jovanović B. (1965, 1969), Rauš Đ. (1973, 1986). O vegetaciji ritskih šuma pisali su i mnogi drugi stručnjaci, kao M a t i ć S. (1986), A n ić , I., S. Ma tić , M. Or š a n i ć , B. B el či ć (2005) i drugi. Sistematski pregled istraženih zajednica dunavskih ritova i ada: Razred: Querco-fagetea Br.-Bl. Et Vlieg. 37. Red: Populetalia Br.-Bl. 31 Sveza: Alno-ulmion Br.-Bl. Et Tx. 43 Asocijacija: a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav. Razred: Red: Sveza: 52 Salicion (Soo) Oberd 53 b) Populetum nigro-albae Slav. 52 c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 31) Meijer-Drees rubetosum caesii Rauš 1973. d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973 e) Salicetum triandrae Malc. 29 f) Salicetum purpureae Wend.-Zel. 52 Phragmitetea Tx. Et Preis. 42 Phragmitetalia W. Koch 26 Phragmition W. Koch 26 Asocijacija: g) Scirpo-Phragmitetum W. Koch 26 Asocijacija Fraxino -Ulmetum laevis Slav. 52 Salicion (Soo) Oberd 53, nastava najviše dijelove ada i ritova, tako da u sloju drveća osim poljskog jasena i brijesta veza dolazi i barski hrast lužnjak (R a u š , Đ. 1976). Kako se teren spušta, ade i poloje nastavljaju crna i bijela topola i vrbe, sve do bare bez drvenastog bilja. Osim prirodnih šuma ovdje dolaze i kulture euroameričkih topola na najvišim dijelovima, malo niže kulture bijele vrbe, a na samoj strmoj obali Dunava (na lesu) obični bagrem i lipe. Slika 6. Prašuma crne topole i bijele vrbe plavom kupinom. Slika 7. Poplava u 2-god. sastojini poljskog jasena jasenajasena.. Skendra, Orlovnjak, odjel 22. odjel 23. Figure 6 Virgin forest of black poplar and white willow with dewFigure 7 Flood in a two-year-old stand of narrow-leaved ash. berry. Orlovnjak, Compartment 22 Skendra, Compartment 23 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 SADNJA SADNICA POLJSKOG JASENA NAKON DOVRŠNE SJEČE EUROAMERIČKIH TOPOLA Planting seedlings of Narrow-leaved ash after the final cut of Euro-american poplars Nakon dovršne sječe euroameričkih topola i izvoza tehničkog i celuloznog drva, na površini ostaje golema količina neiskorištenog materijala (granjevina, isječci, kratice i sl.). Jedan manji dio tog drva u samoizradi izrade i odvezu mještani okolnih naselja, a drugi znatno veći dio ostaje u šumi i kasnije smeta prilikom pošumljavanja. Bilo kakav zahvat u svrhu pripreme staništa za pošumljavanje od strane Šumarije, misli se na radnu snagu, ne dolazi u obzir, jer u znatnoj mjeri poskupljuje proizvodnju. Na tako neuređenu površinu sade se sadnice poljskog jasena. Sadnja se obavlja u jesen iste godine, neposredno iza sječe i izvoza.To su dvogodišnje sadnice ili jednogo dišnje, ako su dobrog uzrasta (minimum 60 cm, a optimalno bi bilo 80 cm) i lijepo razvijenog korijena. Sadnja se vrši u jamice, približnih dimenzija 30 × 30 × 30 cm. Razmak sadnje iznosi 2 × 2 m (2500 kom/ha), ako je to zbog naprijed navedenog problema moguće, a ako nije tada se sadnja obavlja tako da se sadi na ona mjesta gdje se može iskopati jamica, ipak pazeći na to da se drži kakav- takav razmak redova, što kasnije omogućuje lakše pronalaženje sadnice prilikom njege mladika. Od 1999. godine do danas konverzijom je u mješovite sastojine domaćih topola i vrba s poljskim jasenom obnovljeno 102,68 ha, ili prosječno godišnje oko 15 ha. NJEGA MLADIKA POLJSKOG JASENA Tending the young growth of Narrow-leaved ash Odmah sljedeće godine u lipnji i srpnju, ako nije visok vodostaj Dunava, obavlja se njega pomlatka/mladika. Ako je vodostaj nepovoljan, njega se obavlja u kolovozu ili rujnu, ručno, kosirima. Sasijeca se sav nepoželjni predrast koji ometa rast i razvoj mladih stabalaca poljskog jasena. Vegetacija je na dunavskim adama bujna. Od drvenastih vrsta javljaju se izbojci iz panjeva i žilja, dijelom i sjemena bijele topole i bijele vrbe, euroameričkih topola, pajavca (Acer negundo L.), koji posebno brzo raste i do 3 m godišnje u visinu, crnog i bijelog duda (Morus nigra L. i M. Alba L.), brijesta veza, “američkog” jasena (Fraxinus americana L. i F. pennsylvanica Marshall) i druge. U sloju prizemnog rašća najveći problem predstavlja plava kupina te ČIŠĆENJE KOLJIKA Cleaning the saplings Nakon četvrte ili pete vegetacije obavljamo čišćenje koljika, prilikom čega uklanjamo nepoželjni predrast oslobađajući prostor za nesmetan rast poljskog jasena. Posebno bujno raste pajavac, crni i bijeli dud te “američki” jasen i klonovi euroameričkih topola iz panja. Pri tome se pazi da ostane mješovita sastojina poljskog jasena s crnom i bijelom topolom i bijelom vrbom, a u podstojnoj etaži ostale vrste drveća. Ako je godina povoljna, ponajprije pogodan vodostaj Dunava na našu površinu naletom sjemena s okolnih sastojina naseljavaju se bijela vrba, bijela topola i rjeđe crna topola. Crna topola (Populus nigra L.) cvjeta u proljeće, a nakon 6 do 8 tjedana sjeme je zrelo, vrlo je sitno i kratkog vijeka (Z s uff a , L. 1974), ali ima veliku klijavost i potrebni su zaista gotovo idealni uvjeti za njegovo klijanje. Sjeme bijele topole (Populus alba L.) dozrijeva u svibnju i lipnju, a klijavost mu je velika te se gene brojne penjačice, koje svojom jakom izbojnom snagom savijaju i lome mlada i nejaka stabalca poljskog jasena. Iz ovih razloga njega u prvoj, a najkasnije drugoj godini je neophodna. Visoki vodostaj negatvno utječe na rast mladika, jer sav onaj ostali drvni materijal prilikom opadanja vodostaja nanosi i taloži na mlada stabalca. Iza toga njega je neophodna. Stabalca se moraju oslobađati i izvlačiti ispod nanešenog materijala. Sreća je da se ovo ne događa svake godine, pa stabalca jasena koja brzo prirašćuju u visinu i debljinu izmaknu ovoj neželjenoj situaciji.U drugoj vegetaciji može se provesti još jedna njega, ali sve ovisi o stanju na terenu. Ako su vrhovi stabalaca poljskog jasena iznad kupine, njegu ne obavljamo. POLJSKOG JASENA of narrow-leaved ash rativno vrlo lako razmnožava. Otporna je na sušu (Sekawin, M. 1975). Sjeme bijele vrbe (Salix alba L.) dozrijeva u kasno proljeće, lagano je i moguće je prenošenje na veće uda ljenosti, ako dospije na vlažno tlo ono će klijati (Weber, E. 1974). Vegetativno se dobro razmnožavaju crna topola i bijela vrba, dok kod bijele topole to varira i može se općenito reći da je vegetativno razmnožavanje slabo. Posebne probleme stvaraju penjačice koje se upliću u krošnju smanjujući asimilacijsku površinu i katkada savijajući stabla. Od tih penjačica stabla svih vrsta drveća moraju se osloboditi. Posebno su zastupljene: divlji hmelj (Humulus lupulus L.), divlja loza (Vitis vinifera L ssp. sylvestris /C. C. Gmel./ Berger), obična pavitina (Clematis vitalba L.) i neke druge. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 SNIMANJE PODATAKA – Data recording Pokusna ploha broj 1 Datum osnivanja: veljača 2004. godine Gospodarska jedinica: Vukovarske dunavske ade ospoda Šumski predjel: Sotinska ada Odjel, odsjek : 30 b Površina: 11,01 ha Površina pokusne plohe: 0,1 ha Starost: 7 godina. Slika 8. Pokusna ploha br. 1. Kultura poljskog jasena. Sotinska ada, odjel 30. Figure 8 Sample plot No. 1. Culture of narrow-leaved ash. Sotinska Ada, Compartment 30 Broj stabala /ha u starosti – No. of trees /ha at age Omjer smjese (%) u starosti – Composition mix (%) at age nakon nakon Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina Tree Species 4 years After 7 years Tree Species 4 years After 7 years cleaning cleaning P. jasen P. jasen 960 960 1120 12 14 26 Narrow-leaved Ash Narrow-leaved Ash Am. jasen Am. jasen 2630 1610 650 32 24 15 American Ash American Ash Pajavac Pajavac 3330 2980 1960 40 44 45 Boxelder Boxelder B. topola B. topola 470 420 310 6 6 7 White Poplar White Poplar B. vrba B. vrba 510 470 170 6 7 4 White Willow White Willow Vez - Spreading Elm 150 120 80 Vez - Spreading Elm 1 2 2 Dud - Mulberry 220 220 20 Dud - Mulberry 3 3 0,5 EAT - Eur-Am. Popl. x x 30 EAT - Eur-Am. Popl. x x 0,5 Ukupno - Total 8270 6780 4340 Ukupno - Total 100 100 100 Srednja visina (m) u starosti – Mean height (m) at age Srednji promjer (cm) u starosti – Mean diameter (cm) at age nakon nakon Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina Vrsta drveta 4 godine čišćenja 7 godina Tree Species 4 years After 7 years Tree Species 4 years After 7 years cleaning cleaning P. jasen P. jasen 3,46 3,46 7,86 2,46 2,46 6,72 Narrow-leaved Ash Narrow-leaved Ash Am. jasen Am. jasen 3,65 2,58 6,87 2,50 1,50 4,31 American Ash American Ash Pajavac Pajavac 3,32 3,18 7,17 1,69 1,57 5,00 Boxelder Boxelder B. topola B. topola 3,12 2,87 8,66 1,78 1,67 6,44 White Poplar White Poplar B. vrba B. vrba 2,92 2,74 8,64 1,63 1,44 6,68 White Willow White Willow Vez - Spreading Elm 4,05 3,97 7,06 Vez - Spreading Elm 2,58 2,47 5,54 Dud - Mulberry 3,02 3,02 6,75 Dud - Mulberry 1,39 1,39 4,00 EAT - Eur-Am. Popl. x x 11,13 EAT - Eur-Am. Popl. x x 12,43 Slika 9. Broj stabala (9a), omjer smjese (9b), srednje visine (9c) i srednji promjeri (9d) na pokusnoj plohi sadnje poljskog jasena nakon dovršne sječe kanadske topole u Sotinskoj adi, odjel 30. Figure 9 No. of trees (9a), composition mix (9b), mean heights (9c) and mean diameters (9d) in the sample plot of planted narrow-leaved ash after the final cut of Canadian poplar in Sotinska Ada,Compartment 30 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Pošumljavanje je obavljeno u jesen 1999. godine s 2500 kom/ha dvogodišnjih sadnica (2 + 0) poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.), čije su visine bile od 60 – 80 cm. Njega pomlatka obavljena je 2001. godine, a njega mladika (bolje reći čišćenje koljika) 2004. godine. U mirovanju vegetacije 2007. godine stabla su oslobođena od brojnih penjačica. Prva izmjera visina i prsnih promjera svih stabala iznad 1,50 m visine obavljena je u mirovanju vegetacije 2004. godine, odnosno nakon 4-e vegetacije, a druga 2007. godine, nakon 7. godine starosti sastojine – kulture. Na slici 9a i 9b kolona 1 nalaze se podaci o broju stabala izraženi u apsolutnom broju, odnosno u postocima svedeno na ha. Najviše je stabala negundovca (Acer negundo L.), 3330 kom/ha ili 40 %; zatim “američkog” jasena (Fraxinus americana L.) 2630 kom/ha ili 32 %, poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) je 960 kom/ha ili 12 %. Ostalih vrsta je znatno manje. U koloni 2 nalaze se podaci nakon čišćenja sastojine, koje je obavljeno odmah nakon izmjere, a u koloni 3 stanje sastojine tri godine nakon čišćenja. Znatno je poskočilo učešće poljskog jasena (26%), a opalo učešće “američkog” jasena (15%). Razlog većeg broja stabalaca poljskog jasena u sedmoj godini u odnosu na četvrtu godinu je taj što su visinski prirasla stabalca jasena, koja nisu mjerena u četvrtoj godini, jer su bila niža od 1,5 m. Na slici 9c prikazani su podaci o srednjim visinama. Poljski jasen je u odnosu na početno stanje prešao u dominantnu etažu (7,86 m) u odnosu na konkurente “američki” jasen i negundovac, a veće srednje visine bijele topole i bijele vrbe ne ugrožavaju rast poljskog jasena, jer ih je znatno manji broj i jednolično su raspoređene po površini. Na slici 9d nalaze se srednji promjeri stabala, a raduje podatak da je najveći srednji promjer stabala poljskog jasena (6,72 cm). Euroamerička topola je ovdje sporadična vrsta, jer je izrasla iz panja i neće biti dugog vijeka. Prosječno je poljski jasen godišnje prirašćivao preko Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 XfČ t Pokusna ploha br. 2. Kultura hrasta srČ jasena. Opatovačka ada, odjel 48. Figure 10 Sample plot No. 2. Culture of pedunculate oak and narrow- leaved ash. Opatovačka Ada, Compartment 48 100 cm u visinu i preko 9 mm, gotovo 1 cm u debljinu. Jedino su bijela topola i bijela vrba brže prirašćivale u visinu, dok je poljski jasen bez konkurencije u prirašćivanju u debljinu. Pokusna ploha broj 2 Datum osnivanja: studeni 2004. godine Gospodarska jedinica: Vukovarske dunavske ade Šumski predjel: Opatovačka ada Odjel, odsjek: 48 b Površina: 10,65 ha Površina pokusne plohe: 0,14 ha Starost: 2 godine Sadnja je obavljena u jesen 2004. godine dvogodišnjim sadnicama hrasta lužnjaka i poljskog jasena (2 + 0). Visina sadnica hrasta lužnjaka iznosila je oko 60 cm, promjera, na vratu korijena oko 5mm, a sadnice poljskog jasena bile su oko 80 cm visine i 10 mm debljine. Ukupno je posađeno 100 komada sadnica hrasta lužnjaka i 380 komada sadnica poljskog jasena razmaka oko 2 × 2 m. Slika 11. Broj stabala (11a), srednje visine (11b) i srednji promjeri (11c) na pokusnoj plohi sadnje hrasta lužnjaka i poljskog jasena nakon dovršne sječe kanadske topole u Opatovačkoj adi, odjel 48. Figure 11 Number of trees (11a), mean heights (11b) and mean diameters (11c) on the sample plot of planted pedunculate oak and narrow-leaved ash after the final cut of Canadian poplar in Opatovačka Ada,Compartment 48 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA . Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 Iz slike 11a vidi se da je nakon druge vegetacije pre-Na početku druge vegetacije sve od 10. 4. 2006. goživjelo 81 % stabalaca hrasta lužnjaka, koja su prosječ-dine (vodostaj Dunava 719 cm kod Vukovara), pa sve no godišnje prirasla oko 32 cm u visinu (slika 11b) i do srpnja 2006. vodostaj se nije spuštao ispod 400 cm, oko 3 mm u debljinu (slika 11c). često je bio iznad 500 cm, a to znači da su stabalca cije Od 380 posađenih sadnica poljskog jasena, na kraju lo vrijeme bila pod vodom ili dobrim dijelom u vodi, a druge vegetacije ostalo je 375 jedinki ili 99 % (slika unatoč tomu su preživjela. 11a). Prirast u visinu iznosi preko 50 cm godišnje (slika 11b) i preko 7 mm u debljinu (slika 11c). ZAKLJUČAK - Conclusions Nakon dovršne sječe “euroameričkih” topola (PoNaša preporuka je, nakon dovršne sječe euroameripulus × canadensis Moench. i P. deltoides W. Bartram čke topole izvršiti pripremu staništa za prirodnu obnoex Marshall) moguće je uzgojiti prirodnu sastojinu vu domaćom crnom i bijelom topolom i bijelom vrbom. crne topole (Populus nigra L.), bijele topole (Populus Unošenjem kvalitetnih dvogodišnjih sadnica poljskog alba L.) i bijele vrbe (Salix alba L.) oplemenjeno s jasena ( 1111 kom/ha –razmaka sadnje 3 × 3 m), hrasta poljskim jasenom (Fraxinus angustifolia Vahl). lužnjaka i crne topole (do 100 kom/ha – razmaka sadnje Razdoblje obnove traje nešto dulje, ali će i ophod10 × 10 m) oplemeniti prirodnu sastojinu. nja biti dulja, jer su poljski jasen i domaće topole i vrba Prve ili eventualno druge godine plantažne starosti duljeg vijeka nego li klonovi euroameričkih topola. Na obaviti njegu mladika, oslobađajući stabalca iz bujne taj način omogućit ćemo prirodnu sukcesiju ritskih vegetacije, posebno plave kupine ( Rubus caesius L.), a šuma koja vodi do paraklimaksne zajednice Fraxino-četvrte ili pete čišćenje koljika. U međuvremenu će biti ulmetum laevis Slav. 52 Salicion (Soo) Oberd 53. potrebno oslobađanje od penjačica; divlje vinove loze Oplemenjivanjem prirodne šume poljskim jasenom (Vitis vinifera L. ssp. sylvestris (C.C. Gmel.) Berger), (Fraxinus angustifolia Vahl.) obogatili smo vegetaciju divljeg hmelja (Humulus lupulus L.), paviti (Clematis ritskih šuma i ubrzali proces koji bi i onako slijedio. L.) i drugih. Nadalje slijede njege proredom, ovisno o Moguće je i oplemenjivanje hrastom lužnjakom (Quer-stadiju razvoja sastojine sve do dovršne sječe i ponovcus robur L.), koji zahtijeva malo više pažnje i vremene prirodne obnove. na, ali i bolja, suhlja staništa. Osim navedenih vrsta dominantne etaže, u podstoj- Crna topola teško se uzgaja prirodnim putem, jer je noj ostavljati “američki” jasen (Fraxinus americana zahtjevnija i traži puno više pažnje i dobru pripremu tla L., F. Pennsylvanica Marshall), pajavac (Acer negundo za “nalet” sjemena. To, međutim, ne treba zabrinjavati, L.), brijest vez (Ulmus laevis Pall.), bijeli i crni dud budući da se radi na selekciji crnih topola (Uprava (Morus alba L. i M. nigra L.) i ostale vrste koje sporašuma Osijek u suradnji sa Šumarskim fakultetom Zadično dolaze na adama i ritovima. Pretpostvaljena greb, Zavodom za šumarsku genetiku, dendrologiju i ophodnja iznosila bi 60 do 80 godina. botaniku), tako da ćemo ju moći unositi kao i poljski jasen putem sadnog materijala. LITERATURA – References A ni ć , I., S. Mat i ć , M. O rš a n ić, B. B e l č ić 2005: Pernar, N., D. Bakšić 2005: Tlo poplavnih šuma, Morfologija i struktura šuma poplavnih podru-U: Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005. čja, U: Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005. Rauš, Đ. 1976: Šumarska fitocenologija (Skripta), Anić, I., S. Matić, M. Oršanić, Ž. Majer 2005: Zagreb 1976. Pomlađivanje i njega šuma poplavnih područja, Rauš, Đ. 1976: Vegetacija ritskih šuma dijela podu U : Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005. navlja od Aljmaša do Iloka, Annales pro experi- B o r z a n , Ž. 2001: Imenik drveća i grmlja latinski, hrmentis forestics, Vol. XIX-pp. 5–75 (Separavatski, engleski, njemački, Zagreb 2001. tum), Zagreb 1976. Kovačević, P., M. Kalinić, V. Pavlić 1967: DeRauš, Đ., S. Matić 1990: Vegetacijska i uzgojna istaljna klasifikacija tala i izrada pedološke karte traživanja u GJ Vukovarske dunavske ade PJ ŠuPosavine mjerila 1:50 000. III. Kongres JDPZ, marije Vukovar. Šum. List, CXIV (1–2), 1990: Zadar. 5–44, Zagreb. Majer, Ž. 1994: Ritske šume hrvatskog Podunavlja i Sekawin, M. 1975: Genetika bijele topole (Populus njihova prirodna obnova. Glas. šum. pokuse, 31: alba L.), Anali za šumarstvo 6/6, Zagreb 1975. 391–434, Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/2008 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Ž. Mayer, Ž. Hećimović: OBNOVA RITSKIH ŠUMA HRVATSKOG PODUNAVLJA ... Šumarski list br. 1–2, CXXXII (2008), 43-52 S e l e t ko v ić , Z., I. Tik v i ć 2005: Klimatske prilike, Web e r, E. 1974: Genetika vrste Salix alba L., Spec. U: Poplavne šume u Hrvatskoj, Zagreb 2005. plant. (1753), Anali za šumarstvo 6/1, Zagreb Škorić, A., G. Filipovski, M. Ćirić, 1973: Kla- 1974. sifikacija tala jugoslavije, 1–63, Zagreb. Osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu “Vuko- Zsuffa, L. 1974: Genetika crne topole (Populus ni- varske dunavske ade”, 1925; 1971 – 1980; 1981 gra L.), Anali za šumarstvo 6/2, Zagreb 1974. – 1990; 1991 – 2000; 2001 – 2010. SUMMARY: The paper explores the possibility of generative and vegetative natural regeneration of Euro-American poplar cultures (Populus × canadensis Moench and P. deltoides W. Bartram ex Marshall), either with seeds or from sprouts and stumps of autochthonous black and white poplars (Populus nigra L. and P. alba L.) and white willow (Salix alba L.), combined with planting narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl). After the seventh year of plantation age and the applied tending and cleaning treatments in the stand, the dominant layer features narrow-leaved ash (7.86 m), white poplar (8.66 m) and white willow (8.64 m), while the subordinate layer contains “American” ash (Fraxinus americana L. and F. pennsylvanica Marshall), boxelder (Acer negundo L.), spreading elm (Ulmus laevis Pall.), black and white mulberry (Morus nigra L. and M. alba L.) and other species. Following the final cut of “Euro-American” poplars (Populus × canadensis Moench. and P. deltoides W. Bartram ex Marshall), it is possible to raise a natural stand of black poplar (Populus nigra L.), white poplar (Populus alba L.) and white willow (Salix alba L.) combined with narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl). The regeneration period lasts somewhat longer, but the rotation will also be longer, because narrow-leaved ash and autochthonous poplars and willow are longer-lived than the clones of Euro- American poplars. This will make it possible to achieve natural succession of floodplain forests, thus obtaining the paraclimatic community Fraxino-ulmetum laevis Slav. 52 Salicion (Soo) Oberd 53. By complementing a natural forest with narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl.) we have enriched the vegetation of floodplain forests and accelerated the process which would occur anyway. It is also possible to plant pedunculate oak (Quercus robur L.), but this requires more care and time, but also better and drier sites. Black poplar is hard to raise naturally since this species is more demanding. It requires much more care and well prepared soil for the seeds. This, however, should not cause concern as a black poplar selection programme is currently under way (Osijek Forest Administration in cooperation with the Faculty of Forestry in Zagreb, Department of Forest Genetics, Dendrology and Botany), so that it will be possible to introduce it via planting material, similar to narrow-leaved ash. We recommend that, after the final cut of the Euro- American poplar, the site be prepared for natural regeneraton with autochthonous black and white poplar and white willow. The introduction of good-quality two-year-old seedlings of narrow-leaved ash (1,111 pcs/ha – planting distance 3 x 3 m), pedunculate oak and black poplar (up to 100 pcs/ha – planting distance 10 x 10 m) will improve the natural stand. In the first, or possibly second year of plantation age, the young growth should be tended by freeing the young trees from luscious vegetation and from dewberry (Rubus caesius L.) in particular. In the fourth of the fifth year the saplings should be cleaned. In the meantime climbers should be removed; common grape vine (Vitis vinifera L.) ss. sylvestris /C.C. Gmel./ Berger), common hop (Humulus lupulus L.), clematis (Clematis L.) and others. Tending with thinning follows depending on the developmental stage of the stand until the final cut and resumed natural regeneration. Apart from the above mentioned species in the dominant layer, “American” ash (Fraxinus americana L., F. Pennsylvanica Marshall), boxelder (Acer negundo L.), spreading elm (Ulmus laevis Pall.), white and black mulberry (Morus alba L. and M. nigra L.) should be left in the subordinate layer, as well as other species that sporadically occur on river islands and in Key words: Croatian Podunavlje region, floodplain forests, narrow-leaved ash |