DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Slika 2. Preslika ugovora o osnivanju Botaničkog vrta (arhiva NP Sj. Velebit)


Senj, te je u ljeto 1966. godine Komisija za pregled terena
i izbor lokacije za vrt obišla teren i za uređenje
botaničkog vrta iz nekoliko razloga odabrala Modrić
dolac s okolicom. U prvom redu, na ovom je malenom
području prisutno veliko bogatstvo različitih staništa i
krajobraza. Lokacija je lako dostupna cestom, a u blizini
se nalazi planinarski dom i meteorološka postaja
Zavižan. Osim toga, u Vrtu postoji izvor žive vode, neophodne
biljkama u klijalištu, kao i stručnim ekipama
smještenima u Vrtu.


Ugovor o osnivanju Velebitskog botaničkog vrta
potpisan je 9. studenoga 1967. godine, a dvije godine
kasnije Republički zavod za zaštitu prirode donosi rješenje
o proglašenju Velebitskog botaničkog vrta zaštićenim
spomenikom prirode, u kategoriji “spomenik
vrtne arhitekture – botanički vrt”. Područje okolnih vrhova
1971. godine biva proglašeno posebnim botaničkim
rezervatom “Zavižan - Balinovac - Velika kosa”.
Ukupna površina rezervata i Vrta iznosi 118 ha, a srednja
nadmorska visina vrta je 1480 m.


Nakon potpisivanja Ugovora o osnivanju Vrta, Republički
zavod za zaštitu prirode preuzeo je brigu o
njegovom čuvanju i vođenju administrativnih poslova.
Šumsko gospodarstvo Senj je ustupilo zemljište za potrebe
Vrta i preuzelo brigu o tehničkim poslovima koje


su u Vrtu provodili radnici Šumarije Krasno. Za stručnu
skrb o Vrtu imenovana je “Komisija za predlaganje
stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora”, sastavljena
od istaknutih znanstvenika i stručnjaka. Proglašenjem
Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Velebitski
botanički vrt ulazi u njegove granice, a briga o njemu
prelazi u nadležnost Javne ustanove Nacionalni park
Sjeverni Velebit.


Od njegova osnivanja do danas, u vrtu su kraće ili
duže vrijeme boravili i o njemu se, s puno ljubavi i pažnje,
brinuli mnogi stručnjaci, znanstvenici, radnici i
vrtlari. Proveli su sate i dane proučavajući njegova
prirodna obilježja, gradeći staze, uređujući kamenjare,
presađujući, plijeveći i zalijevajući biljke…. Stjepan
Bertović, Božena Klapka, Martin Papa, Marinka Kamenarović,
Iva Volarić-Mršić, Zlatko Kušan, Ivo Samaržija-
Šika…. samo su neki od njih.


Danas u Vrtu ima oko 500 biljnih vrsta, isključivo s
Velebita. Najpoznatije su velebitska degenija (Degenia
velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp.
croatica). Najveći dio biljaka nalazi se u prirodnom
staništu, a dio ih je donesen s drugih dijelova Velebita.
Uređeno je nekoliko kamenjara, biljke su označene
pločicama s nazivima na hrvatskom i latinskom jeziku,
te je uspostavljena kartoteka biljnih vrsta. Provedena