DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Slika 2. Preslika ugovora o osnivanju Botaničkog vrta (arhiva NP Sj. Velebit) Senj, te je u ljeto 1966. godine Komisija za pregled terena i izbor lokacije za vrt obišla teren i za uređenje botaničkog vrta iz nekoliko razloga odabrala Modrić dolac s okolicom. U prvom redu, na ovom je malenom području prisutno veliko bogatstvo različitih staništa i krajobraza. Lokacija je lako dostupna cestom, a u blizini se nalazi planinarski dom i meteorološka postaja Zavižan. Osim toga, u Vrtu postoji izvor žive vode, neophodne biljkama u klijalištu, kao i stručnim ekipama smještenima u Vrtu. Ugovor o osnivanju Velebitskog botaničkog vrta potpisan je 9. studenoga 1967. godine, a dvije godine kasnije Republički zavod za zaštitu prirode donosi rješenje o proglašenju Velebitskog botaničkog vrta zaštićenim spomenikom prirode, u kategoriji “spomenik vrtne arhitekture – botanički vrt”. Područje okolnih vrhova 1971. godine biva proglašeno posebnim botaničkim rezervatom “Zavižan - Balinovac - Velika kosa”. Ukupna površina rezervata i Vrta iznosi 118 ha, a srednja nadmorska visina vrta je 1480 m. Nakon potpisivanja Ugovora o osnivanju Vrta, Republički zavod za zaštitu prirode preuzeo je brigu o njegovom čuvanju i vođenju administrativnih poslova. Šumsko gospodarstvo Senj je ustupilo zemljište za potrebe Vrta i preuzelo brigu o tehničkim poslovima koje su u Vrtu provodili radnici Šumarije Krasno. Za stručnu skrb o Vrtu imenovana je “Komisija za predlaganje stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora”, sastavljena od istaknutih znanstvenika i stručnjaka. Proglašenjem Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Velebitski botanički vrt ulazi u njegove granice, a briga o njemu prelazi u nadležnost Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni Velebit. Od njegova osnivanja do danas, u vrtu su kraće ili duže vrijeme boravili i o njemu se, s puno ljubavi i pažnje, brinuli mnogi stručnjaci, znanstvenici, radnici i vrtlari. Proveli su sate i dane proučavajući njegova prirodna obilježja, gradeći staze, uređujući kamenjare, presađujući, plijeveći i zalijevajući biljke…. Stjepan Bertović, Božena Klapka, Martin Papa, Marinka Kamenarović, Iva Volarić-Mršić, Zlatko Kušan, Ivo Samaržija- Šika…. samo su neki od njih. Danas u Vrtu ima oko 500 biljnih vrsta, isključivo s Velebita. Najpoznatije su velebitska degenija (Degenia velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. croatica). Najveći dio biljaka nalazi se u prirodnom staništu, a dio ih je donesen s drugih dijelova Velebita. Uređeno je nekoliko kamenjara, biljke su označene pločicama s nazivima na hrvatskom i latinskom jeziku, te je uspostavljena kartoteka biljnih vrsta. Provedena |