DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 98 <-- 98 --> PDF |
Frkovića i suradnika, koju su na dan otvorenja izložbe u Gradskoj vijećnici predstavili mr. sc. Josip Malnar, prof. dr. sc. Marijan Grubešić i sam autor (vidi prikaz na str. 589). Kako je to bilo zacrtano programom održavanja pratećih priredbi tijekom svih 8 dana, koliko je izložba bila otvorena, redale su se brojne priredbe i aktivnosti. Tako je u Galeriji Turnac bila organizirana izložba slika na temu lova i divljači (među izlagačima ulja na platnu bili su i radovi šumarnika Cvetka Š t a n f e l j a, dipl. ing. šum. i Bernarda Vu k as a , šum. teh.), na streljani Vojskovo u Kukuljanovu natjecanje u streljaštvu, a u Osnovnoj školi “Ivan Mažuranić” u sklopu literarnog i likovnog stvaralaštva mladih izložba učeničkih radova. Uspjelo predavanje na temu Krupni predatori Primorsko-goranske županije održao je doc. dr.sc. Josip Kusak sa zagrebačkog Veterinarskog fakulteta, dok su kinolozi upoznali lovce s osobinama pasmina pasa koje koriste u lovu. Bilo je i gastronomskih svečanosti, od natjecanja u kuhanju lovačkog kotlića do kuhanja lovačkog gulaša u velikom kotlu. Osmodnevne svečanosti okončane su prigodnom sjednicom Organizacijskog odbora izložbe, na kojoj su zaslužnim pojedincima i ustanovama podijeljena priznanja i plakete, te posljednjeg dana 3. studenog lovačkim balom u hotelu “Omorika” u Crikvenici, kada je izložba i službeno zatvorena. Tekst i fotografije: Alojzije Frković OBLJETNICE PROSLAVA 40. OBLJETNICE OSNUTKA VELEBITSKOG BOTANIČKOG VRTA Proslava je održana 10. kolovoza 2007. godine u Upravnoj zgradi Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u Krasnu. Istog je dana i na istom mjestu predstavljena monografija KRASNO i svečano je proslavljena 200. obljetnica Župe Sv. Antuna Padovanskog. Na proslavu su bili pozvani i odazvali su se uglednici iz svijeta znanosti, raznih struka, crkve i državne uprave, a dojam prave svečanosti dali su organizatori – djelatnici NP Sjeverni Velebit i mještani Krasna koji vole svoje mjesto i prirodu Velebita. Proslavi su također bili nazočni predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospo Slika 1: Ulaz u .:..Č..ČČ (fotografija iz arhive NP Sj. Č5Č darstva, kolege iz drugih zaštićenih područja, gosti iz lokalnog političkog života, kao i govorio njezin čelnik, pomoćnik ministra gospodin predstavnici Državnog zavoda za zaštitu prirode i MiZoran Šikić. nistarstva kulture. Sudionicima svećanog skupa Botanički vrt je pred Prvo je proslavljena obljetnica Botaničkog vrta. stavila gđa Svjetlana Lupret-Obradović svojim Proslavu je otvorio i prisutne pozdravio ravnatelj Navrlo dojmljivim referatom s naslovom : cionalnog parka gospodin Milan Nekić. Srdačnim je O vrtu govorom svim prisutnima zahvalio na odazivu i dopriVelebitski botanički vrt osnovan je na poticaj dr. nosu proslavi koju organiziraju djelatnici Nacionalnog Frana Kušana, redovitog profesora farmaceutske bo parka Sjeverni Velebit. tanike na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sve- U ime Ministarstva kulture, čija je uprava za zaštitu učilišta u Zagrebu, te nekolicine njegovih suradnika. prirode nadležna za poslove zaštite prirode u Republici Inicijativu su prihvatili Republički Zavod za zaštitu Hrvatskoj, skupu se obratio i o sustavu zaštite prirode prirode Republike Hrvatske i Šumsko gospodarstvo |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Slika 2. Preslika ugovora o osnivanju Botaničkog vrta (arhiva NP Sj. Velebit) Senj, te je u ljeto 1966. godine Komisija za pregled terena i izbor lokacije za vrt obišla teren i za uređenje botaničkog vrta iz nekoliko razloga odabrala Modrić dolac s okolicom. U prvom redu, na ovom je malenom području prisutno veliko bogatstvo različitih staništa i krajobraza. Lokacija je lako dostupna cestom, a u blizini se nalazi planinarski dom i meteorološka postaja Zavižan. Osim toga, u Vrtu postoji izvor žive vode, neophodne biljkama u klijalištu, kao i stručnim ekipama smještenima u Vrtu. Ugovor o osnivanju Velebitskog botaničkog vrta potpisan je 9. studenoga 1967. godine, a dvije godine kasnije Republički zavod za zaštitu prirode donosi rješenje o proglašenju Velebitskog botaničkog vrta zaštićenim spomenikom prirode, u kategoriji “spomenik vrtne arhitekture – botanički vrt”. Područje okolnih vrhova 1971. godine biva proglašeno posebnim botaničkim rezervatom “Zavižan - Balinovac - Velika kosa”. Ukupna površina rezervata i Vrta iznosi 118 ha, a srednja nadmorska visina vrta je 1480 m. Nakon potpisivanja Ugovora o osnivanju Vrta, Republički zavod za zaštitu prirode preuzeo je brigu o njegovom čuvanju i vođenju administrativnih poslova. Šumsko gospodarstvo Senj je ustupilo zemljište za potrebe Vrta i preuzelo brigu o tehničkim poslovima koje su u Vrtu provodili radnici Šumarije Krasno. Za stručnu skrb o Vrtu imenovana je “Komisija za predlaganje stručnih mjera i vršenje stručnog nadzora”, sastavljena od istaknutih znanstvenika i stručnjaka. Proglašenjem Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Velebitski botanički vrt ulazi u njegove granice, a briga o njemu prelazi u nadležnost Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni Velebit. Od njegova osnivanja do danas, u vrtu su kraće ili duže vrijeme boravili i o njemu se, s puno ljubavi i pažnje, brinuli mnogi stručnjaci, znanstvenici, radnici i vrtlari. Proveli su sate i dane proučavajući njegova prirodna obilježja, gradeći staze, uređujući kamenjare, presađujući, plijeveći i zalijevajući biljke…. Stjepan Bertović, Božena Klapka, Martin Papa, Marinka Kamenarović, Iva Volarić-Mršić, Zlatko Kušan, Ivo Samaržija- Šika…. samo su neki od njih. Danas u Vrtu ima oko 500 biljnih vrsta, isključivo s Velebita. Najpoznatije su velebitska degenija (Degenia velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. croatica). Najveći dio biljaka nalazi se u prirodnom staništu, a dio ih je donesen s drugih dijelova Velebita. Uređeno je nekoliko kamenjara, biljke su označene pločicama s nazivima na hrvatskom i latinskom jeziku, te je uspostavljena kartoteka biljnih vrsta. Provedena |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 100 <-- 100 --> PDF |
su i mnoga stručna i znanstvena istraživanja poput mjerenja visine snježnog pokrivača, proučavanja rasprostiranja polena, istraživanja tla, botaničkih opažanja, prstenovanja ptica i drugog. Najveći dio tehničkih poslova obavljen je u Vrtu u godinama neposredno nakon njegova osnutka. Izgrađena je botanička stanica, uređen zdenac, postavljene klupe i nadstrešnica. Oko Balinovačke ponikve izgrađena je kamenita kružna staza, s odvojcima prema Balinovcu, Velikom Zavižanu i dnu Balinovačke ponikve. Središnji dio proslave trebao je biti obilazak novopostavljene poučne staze u Velebitskom botaničkom vrtu, no to je spriječilo iznimno jako olujno nevrijeme s obilnim oborinama, pa su brojni uzvanici vrt mogli vidjeti samo na multimedijalnoj prezentaciji. Prisutnima se kratkim osvrtom na početke i ideju osnivanja botaničkog vrta na Velebitu obratio posebni gost, dr. sc. Juraj Medvedović, umirovljeni šumar, koji je u doba osnivanja vrta bio član komisije za odabir lokacije za Vrt. Sjećanje na one dane prije više od 40 godina zapisao je J. Medvedović u svom referatu: Moje sjećanje na stvaranje ideje o Botaničkom vrtu na Velebitu Ideja o osnivanju Botaničkog vrta na Velebitu ponikla je još davne 1966. godine u jednom dijelu današnjeg Šumarskog instituta Jastrebarsko, koji se je onda zvao Institut za šumarska i lovna istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tada je veća grupa istraživača, radila na projektu “Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa Hrvatske”. Koordinator projekta bio je akademik Milan Anić (rođen ovdje u Krasnu) a operativni voditelj istraživanja bio je dipl. ing. Stjepan Bertović, osnivač Odjela za tipologiju šuma u Šumarskom institutu. Najintenzivnija tipološka istraživanja 60-tih godina prošlog stoljeća bila su na području ondašnjeg Šumskog gospodarstva Senj. Šumarski stručnjaci u Senju su već tada pokazali zanimanje za suvremene metode istraživanja u šumarstvu, pogotovo tadašnji direktor Gospodarstva, dipl. i ng. Jure Pavelić. On je posjećivao Institut, i jednom je prilikom dogovaranja o tipološkim istraživanjima i o flori Velebita, rođena ideja o osnivanju botaničkog vrta na Velebitu. Formiran je tim za ostvarenje te ideje. U tim su od šumara izabrani S. Bertović kao voditelj tima (kasnije profesor na Šumarskom fakultetu), zatim akademik M. Anić, profesor šumarske fitocenologije i uzgajanja šuma na Šumarskom fakultetu, i ja, Juraj Medvedović, dipl. ing. šumarstva, tada pripravnik u Odjelu za tipologiju šuma, kasnije doktor znanosti iz šumarske fitocenologije u Šumarskom institutu. U tim su bili uključeni i ne-šumari, djelatnici drugih znanstvenih ustanova, i to dr. sc. Fran Kušan, profesor botanike na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, koji je zapravo prvi spome- Slika 3. Članovi komisije za odabir lokacije Botaničkog vrta (s lijeva na desno):Fran Kušan, Božena Klapka, Marinka Kamenarović, Milan Anić, Stjepan Bertović i Juraj Med vedović (fotografija iz arhive obitelji Kušan i Papa) nuo vrt na Velebitu. Za njega su ondašnji studenti farmacije, a među njima i moj brat, te moj bratić i njegova supruga često pričali, kako ih je on, prof. Kušan, naučio voljeti biljni svijet, tj. prirodu općenito, te da je znao reći : “Ja rano ustajem, da vidim kako se biljke bude”. U tipološkim istraživanjima je prof. Kušan, kao vrsni florista, imao važnu ulogu u determinaciji biljnih vrsta i to ne samo ljekovitih, već i svojstvenih biljaka u flornom sastavu šumskih zajednica. Još jedna zanimljivost o prof. Kušanu: On je osnovao Botanički vrt Farmaceutskog fakulteta, i tako je Zagreb postao jedan od rijetkih gradova u svijetu, koji ima dva botanička vrta, jedan Prirodoslovno-matematičkog i drugi Farmaceutskog fakulteta. Daljnji članovi tima za ostvarenje ideje o botaničkom vrtu na Velebitu su bili (tada) g-đica Božena Klapka (kasnije supruga S. Bertovića), koja je radila na istraživanju svojstava ljekovitog bilja na Farmaceutskom fakultetu i (tada) g-đica Marinka Kamenarović iz Zavoda za zaštitu prirode , Zagreb. U kolovozu 1966. godine krenuli smo na istraživanje vegetacije sjevernog Velebita. Smjestili smo se u planinarskom domu na Vučjaku, gdje je opservatorij Državnog hidrometeorološkog zavoda. Boravak u planinarskom domu sam do danas sačuvao u lijepom sjećanju, jer je dom bio sigurno utočište u prekrasnoj divljini Velebita. Ondašnji motritelj Zavoda, gospodin Drago Vukušić nam je također uljepšao boravak, jer je bio dobar domaćin i pomagao nam je u prepoznavanju detalja u krajoliku tog dijela Velebita. Taj dio Velebita, tj. šire područje Zavižana, izabran je za tipološka istraživanja najviše zbog toga, što je ondje obilje biljnih vrsta, velika raznolikost šumske i kamenjarske vegetacije, što je odraz ekoloških raznolikosti. Raznolikost proizlazi iz toga što je taj prostor pod |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 101 <-- 101 --> PDF |
utjecajem kontinentalne i sredozemne klime, a svojstva klime mjeri meteorološka postaja. Nama je važno poznavati klimu nekog kraja, jer je ona glavni ekološki parametar u ekološkoj komponenti tipova šuma. Iako je naša pažnja kroz cijelo vrijeme bila usmjerena na biljne zajednice, jer one predstavljaju određene tipove šuma, ipak nam je bio u mislima botanički vrt. Nakon analiza flornog sastava brojnih lokaliteta, jedan među njima bio je izabran za lokalitet botaničkog vrta. To je bio Modrić dolac. Istraživanja vegetacije i ekoloških prilika su uspjela, što se vidi iz objavljenog djela S. Bertovića, te na karti okoliša Zavižana, u časopisu “Glasnik za šumske pokuse”. Opsežna vegetacijska istraživanja provedena su diljem Hrvatske, a osim toga, na predočenoj karti (rukopis te karte sam izradio ja) prikazuje se vegetacija većeg dijela Uprave šuma Senj i Uprave šuma Gospić. Uspjela je i ideja o osnivanju botaničkog vrta na Velebitu. Postojanje vrta i današnje obilježavanje 40-te obljetnice postojanja, dokaz je da su naša ideja i želja ostvarene. Organizatorima ovoga skupa zahvaljujem što su mi omogućili da ovom cijenjenom skupu ispričam dio onoga što mi je ostalo u lijepom sjećanju na rad i boravak na Velebitu. Osim njega o Vrtu je kratko govorio i posljednji predsjednik Komisije, prof. dr. sc. Milan G la va š: Sjećanje na rad Povjerenstva i 30. godišnjicu “Velebitskog Botaničkog vrta” Prilikom obilježavanja 40. jubilarne godišnjice postojanja Velebitskog botaničkog vrta u Krasnu, u kolovozu 2007. godine, u upravnoj zgradi Nacionalnog parka “Sjeverni Velebit” osvrnuo sam se na ranija događanja u Vrtu. Osnutkom Vrta, 1967. godine pa nadalje o njemu su se brinula stručna povjerenstva. Domovinski rat je ostavio negativne brazde i u Vrtu, jer se u njemu nije moglo praktično ništa raditi. Domaći šumari na čelu s pok. Stjepanom Tomljanovićem (tada je radio u Direkciji Hrvatskih šuma u Zagrebu), Milanom Devčićem – upraviteljem Uprave šuma Senj i Juricom Tomljanovićem – upraviteljem šumarije Krasno uočili su potrebu održavanja i obnove Vrta već 1993. godine. Na njihov prijedlog Hrvatske šume d.o.o. Zagreb su 1994. godine donijele odluku o imenovanju Povjerenstva za predlaganje stručnih mjera i vršenje nadzora u Velebitskom botaničkom vrtu u sastavu Milan Glavaš – predsjednik, te članovi Ivo Trinajstić, Joso Vukelić, Jozo Franjić, Zlatko Ružanović, Vice Ivančević, Jurica Tomljanović, Milan Krmpotić i Marin Vukelić. Povjerenstvo je radilo do proglašenja Nacionalog parka “ Sjeverni Velebit” u čiji sastav je ušao i Velebitski botanički vrt. Povjerenstvo se svih godina rada sastajalo redovito u vrtu, na Šumarskom fakultetu u Zagrebu i u Upravi šuma Senj. Posljednji sastanak održan je u Senju 17. 6. 1999. godine. Povjerenstvo je izradilo dugogodišnji plan rada koji se u velikoj mjeri podudara s onim kojeg su izradili stručni djelatnici NP “Sjeverni Velebit”. Uz to izrađivani su jednogodišnji stručni i financijski planovi. Uprava šuma Senj i Šumarija Krasno po predloženim planovima obavljali su poslove u Vrtu. Zahvaljujući njima Vrt je održan, mnoge su stvari obnovljene i unešene brojne inovacije. Najveću brigu oko provedbe tih radova nesebično je na sebe preuzeo dr. sc. Vice Ivančević, koji za to zaslužuje svaku pohvalu. Prilikom obilježavanja 30. obljetnice Vrta 1997. godine pristupilo se njihovu detaljnjem uređenju. Za tu prigodu Vice Ivančević napisao je brošuru Velebitski botanički vrt u kojoj je na 48 stranica istakao sve njegove bitne činjenice. Danom obilježavanja 30. obljetnice 28. 8. 1997. godine, u samom Vrtu prisustvovali su uz šumare iz cijele Hrvatske bili su nazočni brojni drugi uzvanici. Uz svečane govore promovirana je Ivančevićeva knjiga, a zasluženima dodijeljena priznanja. Danas sa zadovoljstvom čestitam 40. obljetnicu Velebitskog botaničkog vrta za kojega sam i kao mještanin i kao šumar posebno vezan. Bila mi je čast biti predsjednikom Povjerenstva, a ovom prilikom odajem dužnu zahvalnost svim suradnicima u Povjerenstvu. Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, svim njegovim djelatnicima želim uspješan rad, a bit ću Vam zahvalan da i dalje korisno surađujemo, kao i svih proteklih godina. Ideje koje su šezdesetih godina prošloga stoljeća vodile osnivače Velebitskog botaničkog vrta još uvijek su jednako aktualne. Znanstvena istraživanja i zaštita velebitskog bilja s jedne strane, te edukacija posjetitelja i prezentacija ljepota velebitske flore s druge, i danas su smjernice za rad Javne ustanove Nacionalni park Sjeverni Velebit. Svjetlana Lupret-Obradović Stručna voditeljica u Javnoj ustanovi Nacionalni park Sjeverni Velebit |