DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Već nakon desetak minuta spuštanja u veću krašku
dolinu Vaganca gdje nalazimo ostatke nekadašnjeg života
velebitskih gorštaka, prolazimo uz lijepi i tek desetak
metara visoki Modri kuk. Ističe se osebujnim
okomitim stijenama, kao i osamljenim kamenim stupom
u neposrednoj blizini. Dvije velike uspravne stijene
kao da su se međusobno približile i između ostavljaju
uski prolaz. Kako je skoro sva stijena od podnožja
prema vrhu prekrivena busenima Portenšlagove zvončike,
nazvao sam ga Modrim kukom. To je u malom
preslika sličnih kukova koje nalazimo u širem okružju.


Slika 2. Endemični beskrilni skakavac


Prolaskom kroz krašku dolinu prolazimo prostranim
travnjacima, koji su početkom lipnja puni cvatućih
vrsta i puni kukaca, osobito leptira, opnokrilaca i
skakavaca. Ovdje mnogo toga cvate, posebice u toplim
danima kasnog proljeća. Tu živi i veliki endemični
beskrilni skakavac Prionotropis histrix.


Za obilazak skupine kukova Bojinca potrebno je
odvojiti nešto više vremena, jer ih se može obilaziti s
raznih strana. Kao posljedica površinskih procesa korozije
i erozije u širem smislu, kukovi se ističu velikom
geomorfološkom raznolikošću, pa su zbog toga osobito
privlačni svakom posjetitelju.


Slika 3. Dio kukova Bojinca


Po mnogo čemu su poučan primjer iskazivanja raznolikosti
škrapa, dubokih uzdužnih kanala i žljebova,
fine površinske plastike stijena, nazočnosti polu spilja i
spilja, kamenica, tornjeva i raznih šiljaka oštrih poput
noževa. I najviši kukovi na svojoj površini u raspuklinama
stijena nose biljke pukotinarke istaknutih boja,
modre, žute i bijele. Posebno se ističe žutom bojom
cvjetova vrsta runjike (Hieracium). Među kukovima zasebno
mjesto, rekao bih središnje, zauzima Jagin kuk,
koji je zakrivljen u gornjem dijelu i koji dijelom svojim
površinskim znamenjima podsjeća na nekakav ljudski
lik. Podnožje kukova je travnato ili pošumljeno slabašnom
grabrovom šumom.


Skupina kukova Bojinca (1110 m) predstavlja u južnom
Velebitu još jedan biser kraških geomorfoloških
pojava, koji su sada dostupniji svima zainteresiranim.


Osobite kraške pojave u vapnencima južnog Velebita
iskazuje i skupina Vidakovog kuka u kojoj je na
još vidljiviji način kraška erozija izgradila duge i duboke
škrape, te kukove izuzetnih oblika i veličina.


Tekst i fotografije:


Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


BUKOV ŠUMARAK U PRPIĆIMA


Baško-oštarijsko polje u prirodoslovnom pogledu
po mnogo čemu je zanimljivo. Njegov sjeverozapadni
dio graniči s malim naseljem Prpići i starom bukovom
šumom. U jednom takvom šumarku u kojemu prevladavaju
stara bukova stabla, vide se ostaci pastirskih
stanova i bunara. Tragovi djelovanja čovjeka zamijećuju
se i po okresanim granama bukvi, koje danas na
sebi imaju velike i zaobljene ožiljke, pa im daju potpuno
neobičan izgled. Procjenjuje se kako najstarije
bukve mogu imati do 150 godina.


Jedna od tih bukvi osobito privlači našu pozornost,
upravo po tim brojnim i neobičnim ožiljcima na svom
deblu, koje je debelo i 5–7 metara visoko. Deblo pred


stavlja iznimnu tvorevinu i značajnu prirodnu zanimljivost.


Na tlu u tom šumarku vrijedi zabilježiti još jednu
prirodnu zanimljivost. Riječ je o staništu šest vrsta naših
orhideja, osim kojih primjeraka gotovo da i nema
drugih vrsta biljaka. Većina njih ima ovdje znatnu populaciju.
Tu rastu: širokolisna kruščika (Epipactis helleborine
/L./ L.Crantz), sitnolisna kruščika (E. microphylla
/Ehrhard/ Swartz), crvena naglavica (Cephalanthera
rubra /L./L.C.M. Richard), bijela naglavica


(C. damasonium /Miller/ Druce), koraljuša (Corallorhiza
trifida Chatelain) i kokoška (Neottia nidus avis
/L./ L.C.M. Richard).