DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 74 <-- 74 --> PDF |
ZAŠTITA PRIRODE Naraste u dužinu oko 15 cm, s rasponom krila 25–28 cm, te ima oko 20 g težine pa je po veličini možemo usporediti s vrapcem. Boja perja glave i leđa tijekom zime je prošarano smeđa. Uočljiva su narančasto smeđa prsa i ramena. Krila pera su tamna s manjom bijelom krilnom prugom. Trbuh i trtica koja je jasno vidljiva kod polijetanja su bijele boje. Slika 1. Mužjaci sjeverne zebe u krošnji običnog oraha na području koprivničke Bilogore. Mužjak u vrijeme razmnožavanja ima svadbeno ruho, odnosno tada mu je boja perja na glavi i leđima crne boje. Kljun je snažan prilagođen prehrani sa sjemenkama. U vrijeme gniježđenja boja kljuna se mijenja i od svijetlo smeđe postaje tamno sivo plava. Rep je dug, tamno sive boje, na kraju plitko rašljast. Gnijezdi na području sjeverne Europe. Vezana je za područja brezovih šuma i vrbovih šibljaka u predjelu tajgi i predplaninskim brezovim šumama. Gnijezda gradi u grmlju i na drveću. Gnijezdi jedan puta tijekom godine od travnja do kolovoza. Gnijezdo je građeno od vlakanaca korijenja, travki, mahovine, dlaka i perja. Nese 4–9 zelenkastih jaja sa smeđim pjegama, veličine oko 20 mm. Na jajima sjedi ženka oko dva tjedna. Mlade ptiće u gnijezdu hrane oba roditelja oko tri tjedna. Hrane se sjemenkama bjelogorice i bobičastim plodovima. U Hrvatskoj je redovita i brojna zimovalica, osobito tijekom hladnijih zima kada je okupljena u velikim jatima karakterističnim za ovu vrstu. Zimi hranu traži na poljoprivrednim površinama, ali i ispod šumskog drveća. Brojnija je u unutrašnjosti Hrvatske. Na zimovanju u Hrvatskoj evidentirana je od mjeseca studenog do ožujka. Sjeverna zeba je strogo zaštićena svojta u Republici Hrvatskoj. Tekst i fotografija: Mr. Krunoslav Arač, dipl. ing. šum. PREMA MODROM KUKU I BOJINCU Iz Starigrada Paklenice prema Marijinom svetištu jedinstvenih kukova Bojinca, ili na drugu, istočnu strana Velikom Rujnu, odnedavno je izgrađena moderna nu, do skupina Vidakovog kuka. I jedna i druga variprometnica u duljinu od 10 km. Njome razmjerno lako janta mogle bi se nazvati: U potrazi za ljepotom. stižemo u divne gorske predjele južnih padina južnog Velebita, ali i trasa ceste predstavlja ljepotu za sebe, jer nam postupno otkriva mnoge velebitske predjele iznimne ljepote. Iz prostranog parkirališta na kraju puta, u predjelu Vaganac, otvaraju nam se daljnje mogućnosti kretanja ovim dijelovima južnog Velebita. Čini se kako je ovdje Velebit široko otvorio svoja vrata, pa nam pogled obuhvaća široka prostranstva, posebice prema sjeveru. Po rubnim dijelovima toga parkirališta razvila se zanimljiva vegetacija primorskog mekinjaka, čiji predstavnici na ovim staništima postižu zavidne veličine i oblike. Osim do svetišta, odavde se za nepuna dva sata stiže dobro obilježenom planinskom stazom u okrilje Slika 1. Dio Modrog kuka u predjelu Vaganac |